Zlostavljanje i zanemarivanje djece predstavlja javnozdravstveni problem na razini svijeta, Europe i Hrvatske sa značajnim stopama morbiditeta i mortaliteta. Aktualne okolnosti zdravstvene krize generiraju i potenciraju cijeli niz rizičnih čimbenika za zlostavljanje i zanemarivanje djece na razini karakteristika djeteta, roditelja, obiteljske dinamike i šire društvene zajednice.

Za zlostavljanje i zanemarivanje djece posebno je rizična socijalna isključenost, do koje može doći uslijed mjera izolacije i karantene, a koja istovremeno može utjecati na smanjen broj prijava.

Ovaj rad predstavlja pregled dosadašnjih kliničkih i empirijskih iskustava drugih zemalja vezano za stope zlostavljanja i zanemarivanja djece u vrijeme zdravstvenih i drugih kriza, kao i analizu trendova recentnih podataka Ministarstva unutarnjih poslova, s praktičnim smjernicama za pojačanu zaštitu djece u ovom periodu.

Mia Roje Đapić, Gordana Buljan Flander, Krešimir Prijatelj