x
x

Nobelova nagrada za medicinu 2019.

  Marija Škrlec, mag. pharm

  09.10.2019.

Nobelova skupština na Karolinska institutu proglasila je dobitnike Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu za 2019. godinu. Nagradu su podijelili William G. Kaelin Jr., Sir Peter J. Ratcliffe i Gregg L. Semenza “for their discoveries of how cells sense and adapt to oxygen availability”.

Nobelova nagrada za medicinu 2019.
Njihov rad doveo je do boljeg razumijevanja kako se ljudsko tijelo prilagođava različitim razinama kisika, primjerice metabolizam mišića tijekom intenzivne fizičke aktivnosti.

Semenza i Ratcliffe istraživali su gen za eritropoetin (EPO) i kako je reguliran promijenjivim koncentracijama kisika u stanici. Otkrili su da je mehanizam osjetljivosti na kisik prisutan u gotovo svim stanicama, ne samo stanicama bubrega zaslužnim za stvaranje EPO-a.

1995. Semenza je otkrio proteinski kompleks koji se veže na određeni dio DNA molekule na o kisiku ovisan način. Taj kompleks nazvao je  hypoxia-inducible factor (HIF)  koji se sastoji od dva transkripcijska faktora danas zvana HIF-1α i ARNT.

Kada su razine kisika visoke, stanice sadrže vrlo malo HIF-1α (jer se pokreće proces njegovog označavanja i razgradnje). Ali, pri niskim razinama kisika, u stanici raste količina HIF-1α te se on može vezati za, a time i regulirati, EPO gen te ostali geni s HIF-vezajućim domenama. Uz sva ova saznanja, i dalje se nije znao točan mehanizam.

Kaelin je istraživao von Hippel-Lindau (VHL) nasljedni sindrom u kojemu je drastično povećan rizik za razvoj rakova članova obitelji s VHL mutacijama. Otkrio je da ako stanice raka nemaju funkcionalni VHL gen, eksprimiraju abnormalno visoke količine hipoksijom reguliranih gena čime je dokazana povezanost između VHL-a i hipoksije. Kaelin je sa suradnicima došao do ključnog otkrića – VHL je fizički u interakciji s  HIF-1α te je nužan za njegovu razgradnju pri normoksiji.

Daljnje istraživanje dovelo je do zaključka da u normoksiji brzo dolazi do kisikom posredovane hidroskilacije na HIF-1α te se VHL može vezati i posredovati razgradnju. Dok je u hipoksiji HIF-1α zaštićen od razgradnje te se nakuplja u jezgri gdje se, skupa s ARNT-om, veže na hipoksijom regulirane gene.

Njihov rad doveo je do boljeg razumijevanja kako se ljudsko tijelo prilagođava različitim razinama kisika, primjerice metabolizam mišića tijekom intenzivne fizičke aktivnosti. Na temelju tih istraživanja farmaceutske tvrtke razvijaju terapije koje će ometati razvoj bolesti aktivirajući ili blokirajući mehanizme ovisne o kisiku.