x
x

Steroidna terapija povezana s većim rizikom od tromboembolije u IBD-u

  Marija Matašin, dr. med.

  23.01.2018.

Steroidna terapija povezana je s većim rizikom od venskih tromboembolijskih događaja u bolesnika s upalnim bolestima crijeva (IBD), za razliku od biološke terapije kod koje nije učen povećani rizik, izvijestili su istraživači iz Mađarske u svom istraživanju objavljenom u prosincu 2017. u JCC-u (Journal of Crohn's and Colitis).

Steroidna terapija povezana s većim rizikom od tromboembolije u IBD-u
Istraživanja su pokazala da lijekovi koji se koriste u liječenju IBD potencijalno doprinose VTE i sudjeluju u njenoj patogenezi.

Rizik od venske tromboembolije (VTE) je 1,5 do 3 puta veći kod bolesnika s IBD-om, u usporedbi s kontrolnom skupinom, pri čemu se većina događaja javlja tijekom akutnog relapsa bolesti. Ostaje nejasno je li terapija sa steroidima i anti-TNFalfa biološkim agensima pridonijela ovom povećanom riziku. 

Tijekom istraživanja doktori sa Sveučilišta u Pečuhu u Mađarskoj analizirali su osam retrospektivnih studija s 40.083 bolesnika s IBD-om liječenih steroidima i 18.435 bolesnika s IBD-om liječenih anti-TNF biološkom terapijom. Bolesnici s IBD-om liječeni steroidima imali su veću vjerojatnost razvoja komplikacije VTE od bolesnika bez steroidne terapije(OR, 2.2; P <0,001). Nasuprot tome, rizik od komplikacija VTE bio je znatno niži u bolesnika s IBD-om liječenih anti-TNF biološkom terapijom (za 73,3%) nego kod bolesnika s IBD-om liječenih steroidima (P=0,005). Jedan od nedostataka studije je taj što istraživači nisu mogli utvrditi udio IBD pacijenata koji su primali farmakološku tromboprofilaksu u ovim istraživanjima.


Tromboembolija je jedna od ozbiljnih ekstraintestinalnih komplikacija u IBD-u. Prevalencija i stopa incidencije VTE u IBD populaciji u kliničkim ispitivanjima su 1,2-6,7% i 6,3 na 1000 osoba-godišnje. DVT (duboka venska tromboza) i PE (plućna embolija) najčešće su manifestaije VTE u osoba IBD-om, ali se mogu pojaviti i tromboze na neuobičajenim mjestima kao što su vene cerebrovaskularnog sustava, retinalna, portalna, mezenterična, splenična ili unutarnja jugularna vena. Osim toga, utvrđena je povezanost između aktivnosti bolesti i VTE, gdje je rizik od VTE povećan tijekom akutnog relapsa bolesti.

Istraživanja su pokazala da lijekovi koji se koriste u liječenju IBD-a potencijalno doprinose VTE i sudjeluju u njenoj patogenezi. Sustavni kortikosteroidi i terapija anti-TNFα su imaju snažno protuupalno djelovanje i koriste se u umjerenim i teškim oblicima IBD-a. Steroidi, međutim, imaju neovisan trombogeni učinak od upalnih procesa. Pokazano je da su egzogeni, sistemski glukokortikoidi i također višak endogenog kortizola (npr. Cushingov sindrom) povezani s rizikom od VTE.

Istraživači su zaključili da VTE rizik treba pažljivo procijeniti i uzeti u obzir prilikom odlučivanja između anti-TNFa i steroida u kontroliranju teških relapsa bolesti te da također treba slijediti smjernice za tromboprofilaksu bez obzira na izbor terapije.