x

SPECIJALIZACIJE

x

Bihevioralni i psihološki čimbenici debljanja

  24.12.2017.

Iz desetljeća u desetljeće kod nas se uporno povećava broj osoba s viškom kilograma pa danas više od polovice hrvatskog stanovništva ima prekomjernu težinu ili je debelo. Donedavno smo uglavnom prstom upirali na prekomjerni unos hrane i slabu tjelesnu aktivnost, no u posljednje vrijeme sve više se okrećemo bihevioralnim i psihološkim čimbenicima debljanja: odnosno tragamo za uzrocima takvog neracionalnog odnosa prema hrani.

Bihevioralni i psihološki čimbenici debljanja
Sve donedavno ovisnost o hrani nismo razmatrali kao ozbiljnu znanstvenu hipotezu, iako nam je jasno da postoji veza između debljine i emocionalnog prejedanja - preciznije, patološkog uživanja u prekomjernim količinama određenih namirnica.

U posljednjih 50-ak godina postali smo društvo obilja, ozbiljno ogrezlo u neprilično ponašanje za stolom. Jedemo previše i to posebno masnu, slanu i slatku hranu što je u potpunom neskladu s našim evolucijskim nasljeđem. Naše tijelo stoga predano pohranjuje višak kalorija čuvajući ih za crne dane, međutim, takvih više nema u našem okružju.

Često možemo čuti kako ovisnosti spadaju među najteže bolesti današnjice, a pritom se obično misli na alkoholizam, narkomaniju i pušenje.

Novije studije podastiru sve više dokaza kako kognitivni, hedonistički i emocionalni procesi igraju važnu ulogu u unosu i potrošnji energije, a to znači u održavanju energetske ravnoteže koja utječe na debljanje.

Debljina se naravno može pojaviti iz mnogo razloga, no jasno je da temeljnu ulogu ima pretjerani unos hrane. Ako prejedanje postane kompulzivno te ga ne možemo kontrolirati, onda možemo govoriti o ovisnosti o hrani: o pojmu kojega prate značajne kliničke i znanstvene kontroverze. Koncept ovisnosti je vrlo kompleksan, a taj sam proces uvijek uključuje kompulzivno korištenje neke tvari - usprkos negativnim zdravstvenim i društvenim posljedicama.

Ovisnost o hrani, ili točnije ovisnost o određenim sastojcima hrane, sliči svakom drugom ovisničkom ponašanju. I hrana i droga tijekom vremena razvijaju toleranciju pa su organizmu potrebne sve veće i veće količine da bi postigao ili održao intoksikaciju, odnosno sitost.

Povezivanju učinaka hrane i droga znatno je doprinijela i spoznaja da se centri za ugodu u našem mozgu (dijelovi mezolimbičkog dopaminskog sustava) aktiviraju kada unosimo određenu hranu. Posebno je jasno utvrđen utjecaj takve hrane na hipokampus, dio limbičkog sustava koji je povezan s emocijama i dugoročnim pamćenjem. Znanstvenici su dokazali i utjecaj hrane na dopamin, živčani prijenosnik s važnom ulogom u sustavu nagrađivanja. Endogeni opijati, još su jedna skupina igrača u sustavu nagrađivanja koji se također aktiviraju u prisustvu droge i hrane – posebice slatke hrane.

Znamo da svaka osoba koja je uzela drogu ne postaje ovisnik, isto tako ni svako tko jede visokokaloričnu, masnu i slatku hranu neće postati ovisnik o hrani ili emocionalni kompulzivni izjelica. U čemu je tajna? Stručnjaci smatraju da se odgovor krije jednim dijelom u genetskoj predispoziciji, a drugim u prilagođavanju mozga na prekomjerni unos hrane. Napominju i kako je podložnost ovisnosti također povezana s nekim obilježjima osobnosti: primjerice, osobe s viškom kilograma osjetljivije su na nagradu i kažnjavanje te su češće impulzivne. Takve osobe stoga ne jedu samo onda kada osjete glad nego uvijek kada se žele dobro osjećati: jer im ukusna hrana potiče ugodu i smanjuje bol. Studije pokazuju kako ove osobe velike doze masne i slatke hrane nerijetko koriste kao utjehu ili lijek za svoja loša emocionalna stanja.

I neprilike prekrajaju jelovnik

Stručnjaci procjenjuju da je danas 75% svih prejedanja uzrokovano osjećajima, primjerice ljutnjom, strahom, srećom, frustracijom, nesigurnošću, neuspjehom, neuzvraćenom ljubavlju, tugom, depresijom, stresom, aksioznošću, problemima u međuljudskim odnosima, niskom razinom samopoštovanja... U takvim situacijama hrana nekima predstavlja barem kratkoročnu utjehu pa se hvataju za žlicu, umjesto da se obračunaju s pravim problemom. Zato jedu, i opet jedu te samo skupljaju kilograme.

Emocionalno prejedanje možemo prepoznati po konzumiranju velikih količina hrane, obično slatkiša ili junk fooda - koje nije povezano s osjećajem gladi, nego nekim snažnim osjećajem. Imamo li taj problem, prvi korak ka njegovom rješavanju je otkrivanje pravog okidača koji uzokuje neumjerenost u jelu. U literaturi se spominje pet osnovnih kategorija u koje možemo svrstati baš sve razloge našeg prejedanja.

Socijalni razlozi Često jedemo više kada smo u društvu drugih osoba, primjerice kako bismo se uklopili u skupinu koja voli jesti ili koja nas jednostavno nagovara da jedemo više.

Emocionalni razlozi Jedemo previše, jer nam je naprosto dosadno. Zbog toga što smo u stresu, umorni, napeti ili zato što smo ljuti, usamljeni, u depresiji... Obilnim jelom nastojimo ispuniti prazninu koju osjećamo.

Situacijski razlozi Brojne reklame hrane, koje svakodnevno gledamo na televiziji ili drugim medijima, mogu nas navesti da jedemo više nego što je potrebno. Često je s konzumiranjem hrane povezan i odlazak u kino, na nogometne i ostale utakmice ili u shopping centre, jer je uzimanje različitih namirnica gotovo sastavni dio takvog događaja.

Nedostatak samopouzdanja Nerijetko je prejedanje posljedica slabog samopouzdanja. Nezadovoljstvo vlastitim sposobnostima ili tjelesnim izgledom pojedine osobe drži zarobljenima u začaranom krugu provođenja različitih dijeta te prejedanja.

Fiziološki razlozi Nerazumno konzumiranje hrane može biti i posljedica neutažive gladi koja se javlja zbog preskakanja obroka ili uslijed različitih bolesti. Takvo prejedanje je češće kod prezaposlenih i osoba sa želučanim, probavnim i drugim zdravstvenim problemima.

Vođenje dnevnika prehrane

Najjednostavnija metoda pomoću koje možemo otkriti što nas navodi na prekomjerno uzimanje hrane je vođenje dnevnika prehrane. U dnevnik prehrane treba unijeti sve podatke o količini, sadržaju i vremenu obroka, ali i našim osjećajima kroz dan. Na taj način možemo otkriti uzorke ponašanja, koji se ponavljaju. A potom izdvojiti i ključne okidače koji izazivaju prejedanja.

Često se za uspješno rješavanje ove navike preporučuje pronalaženje nekog novog interesa u životu. Stručnjaci savjetuju da to bude tjelovježba, rekreacija, meditacija ili različite metode opuštanja.

Osim što našu pažnju usmjeravaju s hrane na drugo područje, ovi postupci podižu samopozdanje i osjećaj zadovoljstva pa od njih imamo dvostruku korist.

www.vitamini.hr Poglavlje iz knjige Priče o hrani:od mesa do moussea autorice doc. dr. sc. Darije Vranešić Bender

OGLASI
Andol PROMaxirinoGastal
OGLAS
Gastal
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: