x
x

Sindrom genitalnog iscjetka - od kliničke slike do dijagnoze i liječenja

  10.07.2017.

Genitalni iscjedak česta je manifestacija spolno prenosivih infekcija u muškaraca i žena.

Sindrom genitalnog iscjetka - od kliničke slike do dijagnoze i liječenja

Razlikujemo sindrom genitalnog iscjetka u žena i muškaraca koji su dva zasebna etiološka i klinička entiteta. U muškaraca je genitalni tj. uretralni iscjedak najčešće posljedica uretritisa kojeg tradicionalno dijelimo na gonokokni, uzrokovan bakterijom Neisseria gonorrhoeae, i negonokokni, kod kojeg u preparatu brisa uretre nisu viđeni Gram negativni intracelularni diplokoki, nego ≥2 polimorfonukleara po vidnom polju mikroskopskog preparata. Najčešći uzročnici negonokoknog uretritisa su Chlamydia trachomatis 15-40% slučajeva i Mycoplasma genitalium u 15-25% slučajeva, te znatno rjeđe Trichomonas vaginalis. Dijagnoza je klinička i laboratorijska. Optimalno je učiniti point-of-care (POC) test (mikroskopski pregled preparata brisa obojanog po Gramu ili brzi test). U slučaju negonokoknog uretritisa, ili ukoliko POC test nije dostupan, preporuka je učiniti test umnažanja nukleinske kiseline (nucleic acid amplification test, NAAT) kojim dokazujemo N.gonorrhoeae, C.trahomatis ili T.vaginalis. Liječenje je etiološko ili usmjereno prema najčešćim uzročnicima na osnovi jednostavnih algoritama. Sindrom genitalnog iscjetka u žena podrazumijeva promjenu količine, boje ili mirisa vaginalnog iscjetka i posljedica je vaginitisa i/ili cervicitisa. U više od 90% slučajeva uzrok je bakterijska vaginoza, Candida albicans i T.vaginalis, dok je izolirani cervicitis češće povezan s C.trachomatis, N.gonorrhoeae, T.vaginalis i herpes simpleks virusom. Uloga kliničke procjene je kod žena veća s obzirom na nužnost razlikovanja normalnog od patološkog iscjetka, te se često na temelju kliničke slike i karakteristika iscjetka može približno odrediti etiologija. Za daljnju dijagnostiku na raspolaganju su mikroskopski pregled preparata brisa vagine i cerviksa, brzi testovi i NAAT. Kultura brisa rijetko je od kliničke koristi s obzirom da se uzročnici sindroma vaginalnog iscjetka teško kultiviraju, s izuzetkom streptokoka grupe A grupe koji se ponekad povezuje s razvojem bakterijske vaginoze. Liječenje sindroma genitalnog iscjetka u žena najčešće je empirijsko s obzirom na predmnijevanu etiologiju. Neliječena bolest u žena češće nego u muškaraca može dovesti do zdjelične upalne bolesti. Važno je savjetovati liječenje svih spolnih partnera unatrag 60 dana, te apstinenciju od spolnih odnosa do završetka liječenja kako bi se spriječila reinfekcija.

 

Iva Lisičar
Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb