UVOD: Hrvatska ima nisku razinu epidemije HIV infekcije, ali sa stabilnim godišnjim porastom novootkrivenih slučajeva. Suvremeno antiretrovirusno liječenje je započeto u Hrvatskoj 1998. g. Cilj ovog istraživanja bio je opisati spektar i trendove kretanja AIDS indikatorskih bolesti u osoba s novootkrivenom HIV-infekcijom u Hrvatskoj u razdoblju od 2001. do 2015. g.

METODE: Hrvatska ima centralizirani sustav praćenja i liječenja osoba zaraženih HIV-om i sve se osobe liječe u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu. Klinički smo AIDS definirali prema revidiranoj definiciji CDC-a (od engl. Center for Disease Control and Prevention) iz 1993. god. Uključni kriteriji su bili: odrasli bolesnici (>18 g.), hrvatski državljani, žene koje nisu trudne te istovremena dijagnoza HIV-a i AIDS-a unutar 90 dana. Osobe smo podijelili u tri razdoblja (od 2001. do 2005., 2006. do 2010. i od 2011. do 2015. g.) Usporedili smo pojavnosti oportunističkih bolesti. U statističkoj analizi korišteni su hi-kvadrat test ili Fisherov egzaktni test te Jonckheere-Terpstra i Cochran-Armitage testovi za analizu trenda.

REZULTATI: Od 1043 osobe koje su uključene u skrb u razdoblju od 2001. do 2015. god. u Hrvatskoj, 214 ih je imalo AIDS definirajuću bolest, a ukupno su dijagnosticirane 283 AIDS-indikatorske bolesti. Medijan dobi promatranih bolesnika bio je 41.7 godina (IQR 35.2-50.4), 89.3% bolesnika činili su muškarci, od kojih je 62.6% (134 bolesnika) pripadalo MSM rizičnoj skupini. 61.7% bolesnika imalo je CD4+ limfocite T <50 mm³. Medijan broja CD4 limfocita bio je 34 po mm³ (IQR 15-78). Prati se trend smanjenja medijana dobi s 44.7 godina (IQR 35.5-51.1) u razdoblju od 2001. do 2005. god., do 41.9 godine (IQR 35.4-50.7) u periodu od 2006. do 2010. god., na 39.6 godina (IQR 34.8-47.5) u posljednjem intervalu od 2011. do 2015. godine. Povećava se udio muškaraca koji pripadaju MSM rizičnoj skupini s 36.8% do 75.8% (p<0.001). Sljedeće su AIDS definirajuće bolesti dijagnosticirane: Pneumocystis jiroveci pneumonija (25.8%), tuberkuloza (16.6%), kandidoza jednjaka (9.2%), Kaposijev sarkom (7.8%), HIV encefalopatija (7.1%) i imunoblastični limfom (7.1%). Ostala klinička stanja čine manje od 5% AIDS-indikatorskih bolesti. Primijetili smo trend u povećanju broja osoba koje imaju Kaposijev sarkom od 1.3% u razdoblju od 2001. do 2005. god. do 11.5% u razdoblju od 2011. do 2015. god. (p=0.011). Također, bilježi se pad broja osoba s tuberkulozom s 18 slučajeva (23.1%) u razdoblju od 2001. do 2005. godine na 10 slučajeva (8.8%) u razdoblju od 2010. do 2015. g. (p=0.007). Prati se porast započinjanja ART unutar 14 dana sa 38.5% u prvom promatranom razdoblju na 52.7% u zadnjem promatranom razdoblju te pad proporcije bolesnika koji su započeli liječenje nakon 30 dana (21.2% u razdoblju od 2001.-2005. na 5.5% u 2010.-2015.; p=0.0063).

ZAKLJUČAK: U eri suvremenog antiretrovirusnog liječenja, u razdoblju od 2001. do 2015. g. došlo je do promjena u kliničkoj prezentaciji osoba u kojih se istovremeno dijagnosticira zaraza HIV-om s AIDS-om. U recentnim godinama relativno češće nalazimo osobe koje imaju Kaposijev sarkom, a rjeđe tuberkulozu.

Mia Ajduković (1), Wandini Devi Lutchmun (2), Josip Begovac (1,2)

1 Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb;

2 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu