x
x

Suvremena dijagnostika uretritisa

  03.08.2017.

Upala uretre ili uretritis može biti infektivne, ali i neinfektivne etiologije, te biti izazvan mehaničkim, kemijskim i drugim čimbenicima. Simptomi variraju, od purulentnog ili mukopurulentnog iscjetka, dizurije, pa do svrbeža u području uretre. Asimptomatske infekcije su moguće.

Suvremena dijagnostika uretritisa

Dijagnoza upale uretre potvrđuje se detekcijom signifikantnog broja polimorfonukleara (PMN) mikroskopiranjem preparata obojenog metilenskim modrilom ili po Gramu. Različiti uzročnici izazivaju uretritis, a uvijek treba misliti i na mogućnost koinfekcije. Prisutnost Gram-negativnih diplokoka u preparatu obriska uretre dovoljan je dokaz gonokokne infekcije uretre, jer je i osjetljivost i specifičnost kod ove metode vrlo visoka i kreće se oko 98%. Negonokokni uretritis (NGU), utvrđen na temelju mikroskopije i detekcije PMN bez prisustva Gram-negativnih diplokoka, je u 15-40% slučajeva klamidijalne etiologije, s tim da je Chlamydia trachomatis znatno češća u mladih nego u starijih muškaraca, pa udio klamidijalnog NGU varira ovisno o dobi ispitanika. Mycoplasma genitalium je danas također priznat i važan uzročnik, otkriva se u oko 15-25% NGU, gdje je također vidljiv signifikantan broj PMN u obrisku uretre ili sedimentu prvog mlaza urina, a bakterije u preparatu nisu vidljive. Od ostalih uzročnika treba misliti na Trichomonas vaginalis, HSV, i adenoviruse, dok se M. hominis i Ureaplasma sp. drže mogućim uzročnicima. Infekcija s enterobakterijama rijedak je uzrok NGU i može biti povezana s insertivnim analnim spolnim odnosom.

Za potrebe mikrobiološke dijagnostike potrebno je uzeti više obrisaka uretre, a za uzgoj ovih na vanjske utjecaje vrlo osjetljivih uzročnika potrebna je upotreba adekvatnih transportnih podloga, te dugotrajna i često zahtjevna kultivacija uz upotrebu specijalnih hranilišta, ili čak staničnih kultura. Osjetljivost kultivacijskih metoda kreće se od 50-85%. Veliki napredak u dijagnostici postignut je uvođenjem molekularnih metoda kojima se uzročnici uretritisa mogu brzo i pouzdano detektirati u uzorcima prvog mlaza urina ili obriscima uretre pomoću konvencionalne lančane reakcije polimerazom (PCR) ili real-time PCR-om, metodama visoke specifičnosti ali i osjetljivosti. Mogućnost upotrebe urina kao adekvatnog uzorka znatno olakšava i pojednostavljuje uzorkovanje, a simultana detekcija svih potencijalnih uzročnika uretritisa upotrebom multiplex PCR-a znatno je unaprijedila mikrobiološku dijagnostiku uretritisa i skratila vrijeme izdavanja nalaza.

Određivanje etiologije, odnosno mikrobiološka dijagnostika uretritisa, izuzetno su važni jer utječu na odabir antimikrobne terapije, prevenciju nastupa komplikacija infekcije i relapsa, kao i na sprječavanje prijenosa uzročnika na druge osobe.

 

Vladimira Tičić (1), Jasmina Vraneš (1,2)

1 Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb;

2 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu