x
x

Inhibitori 5-alfa reduktaze ne povećavaju rizik za erektilnu disfunkciju

  Paula Bakalović, mag. pharm.

  03.11.2016.

Inhibitori 5-alfa reduktaze nisu povezani s povećanim rizikom za seksualnu disfunkciju, već je za to odgovoran duži vremenski period bolovanja od benigne hiperplazije prostate, objavljeno je u časopisu The BMJ.

Inhibitori 5-alfa reduktaze ne povećavaju rizik za erektilnu disfunkciju

Inhibitori 5-alfa reduktaze primarno se koriste u liječenju benigne hiperplazije prostate (BHP), a sekundarna indikacija je liječenje alopecije. Uz to što benigna hiperplazija prostate sama po sebi predstavlja rizik za erektilnu disfunkciju, smatra se da ovi lijekovi zbog svog mehanizma djelovanja za nuspojavu mogu imati seksualnu disfunkciju. Nadalje, ovi simptomi nogu perzistirati i nakon prestanka liječenja.

Britanski autori proveli su studiju slučajeva i kontrola u razdoblju od 1992. do 2011. godine kako bi procijenili rizik od erektilne disfunkcije u muškaraca koji uzimaju inhibitore 5-alfa reduktaze u svrhu liječenja BHP ili alopecije. Također, cilj je bio otvrditi učestalost drugih simptoma koji se tiču seksualne disfunkcije – poremećaj u ejakulaciji, smanjeni libido i psihoseksualna disfunkcija.

U istraživanje je bilo uključeno 72.000 muškaraca starijih od 40. godina s dijagnozom BHP i 12.000 muškaraca dobi 18-59 godina s alopecijom. Ispitanici na početku istraživanja nisu imali seksualnu disfunkciju niti bolesti/stanja koja bi ju mogla uzrokovati (karcinom prostate/genitalija/urinarnog trakta, kirurški zahvati). Muškarcima s BHP je propisivan inhibitor 5-alfa reduktaze (finasterid ili dutasterid), alfa-blokator (npr. tamsulozin) ili oboje, dok je muškarcima s alopecijom propisivan finasterid pri čemu kontrolna skupina nije liječena ovim lijekom.

Prema rezultatima, inhibitori 5-alfa reduktaze ne povećavaju rizik za novonastalu erektilnu disfunkciju, bez obzira o indikaciji zbog koje su propisani pacijentu. Naime, u skupini ispitanika s BHP, korištenje finasterida ili dutasterida nije povezano s povećanim rizikom za erektilnu disfunkciju u usporedbi s pacijentima koji su liječeni samo alfa-blokatorom. Isto tako, nije bilo značajne razlike u riziku za erektilnu disfunkciju između liječenih i neliječenih ispitanika s alopecijom.

No, važan pronalazak je da se rizik za erektilnu disfunkciju povećavao što je dulje bila prisutna BHP, neovisno o izloženosti ovim lijekovima.

Autori ističu da su ova saznanja važna budući da su se, prema britanskim smjernicama koje su primjenjivane u vrijeme provođenja ovog istraživanja, alfa-blokatori preporučivali kao lijek izbora, a inhibitori 5-alfa reduktaze tek kada liječenje alfa-blokatorima nije bilo učinkovito ili kada bi BHP napredovala. Stoga, pacijenti koji su liječeni inhibitorima 5-alfa reduktaze su većinom bolovali dulji vremenski period, što je za posljedicu imalo erektilnu disfunkciju.