x
x

Nutritivno praćenje kardiokirurških bolesnika

  17.08.2016.

Nutritivni status kardiokirurških bolesnika znatno utječe na ishod kirurškog liječenja bilo da se radi o pothranjenosti, gubitku potporne mišićne mase, normalnoj ili prekomjernoj tjelesnoj težini. Brojna istraživanja pokazuju da je proteinsko-energetska malnutricija učestali problem među bolesnicima prije i/ili poslije kardiokirurške operacije.

Nutritivno praćenje kardiokirurških bolesnika
Gubitak potporne mišićne mase, niske vrijednosti biomarkera za procjenu stanja uhranjenosti i smanjeni unos hrane indikatori su uvođenja oralne enteralne prehrane, a u težim slučajevima parenteralne prehrane.

Fiziološki stres uzrokovan kirurškom traumom potiče oslobađanje stresnih hormona koji uzrokuju brojne promjene metaboličkih putova što rezultira razvojem hipermetabolizma. U hipermetaboličkoj fazi dolazi do proteolize mišićne mase s negativnom bilancom dušika i povećanim potrebama metabolizma.

Kardiokirurški bolesnici su u nutritivnom riziku ukoliko su nakon operacije: izgubili više od 5% potporne mišićne mase, imaju indeks nemasne tjelesne mase FFMI ≤14 kg/m2 za žene, FFMI ≤16 kg/m2 za muškarce, serumski albumini ≤ 35 g/L. Gubitak potporne mišićne mase povećava rizik od nastanka infekcija, smanjuje cijeljenje kirurške rane, smanjuje imunitet te utječe na dužinu boravka u jedinicama intenzivnog liječenja i u bolnici. Odgovarajućom nutritivnom potporom prije i poslije operacije smanjuju se morbiditet, troškovi liječenja te se poboljšava kvaliteta života bolesnika.

Krajem 2015. na Zavodu za kardijalnu i trasnplatacijsku kirurgiju uvedena je procjena nutritivnog statusa prije i poslije operacije te nutritivna potpora bolesnika koji su uključeni u program TAVI (transkateterska implatacija aortalne valvule), transplataciju srca te mehaničku potporu u cirkulaciji. Cilj razvoja plana nutritivne njege bio je smanjenje metaboličkih promjena uzrokovanih kirurškom traumom. Procjena nutritivnog statusa ima važnu ulogu prije i poslije kirurškog liječenja kao bi se procijenio rizik od nastanka malnuitricije. Prije definiranja plana nutritivne njege provode se mjerenja stanja uhranjenosti pomoću antropometrijskih (bioelektrična impedanca i dinamometrija šake), MNA metode (Mini Nutritional Assessment) te kliničkih i biokemijskih metoda (ukupni proteini, albumini, ukupni magnezij, glukoza, 22 nutricionizam&dijetetika2016 ureja, kreatinin, hemoglobin, CRP, limfociti i vitamin D).

Gubitak apetita je česta pojava prije i nakon kirurškog liječenja te znatno utječe na smanjenje unosa hrane. Kod bolesnika se svakodnevno prati unos hrane koji u periodu nakon operacije vrlo rijetko zadovoljava potreban energetski dnevni unos. Gubitak potporne mišićne mase, niske vrijednosti biomarkera za procjenu stanja uhranjenosti i smanjeni unos hrane indikatori su uvođenja oralne enteralne prehrane, a u težim slučajevima parenteralne prehrane. Razvojem plana nutritivne njege i nutritivne potpore smanjuju se rizici od nastanka komplikacija koji rastu s gubitkom potporne mišićne mase, snage i funkcionalnosti za vrijeme i nakon bolničkog liječenja. Nastavak nutritivne potpore i redovite kontrole statusa preporučuju se svim bolesnicima i nakon otpusta. 

mr. sc. Irena Martinis, dipl.ing.nutricionist, prof. dr. sc. Željko Sutlić, dr. med., Mirna Lasić, dipl. ing. biotehnologije, Klinička bolnica Dubrava, Zagreb

Predavanje održano na 1. Kongresu Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara održanom 10. i 11. lipnja 2016 u Zabrebu