x
x

Jesu li širokospektralni antibiotici dobar izbor u liječenju apendicitisa?

  Marija Antonija Prlenda, mag. pharm.

  01.08.2016.

Cilj istraživanja objavljenog u časopisu Pediatrics bio je utvrditi postoji li razlika u učinkovitosti antibiotika s uskim spektrom djelovanja u odnosu na antibiotike sa širokim spektrom djelovanja u liječenju djece s kompliciranim apendicitisom.

Jesu li širokospektralni antibiotici dobar izbor u liječenju apendicitisa?

Većina smjernica za liječenje apendicitisa preporučuje primjenu antibiotika ili uskog ili širokog spektra djelovanja u terapiji kompliciranog apendicitisa. Cilj istraživanja objavljenog u časopisu Pediatrics bio je utvrditi postoji li razlika u učinkovitosti antibiotika s uskim spektrom djelovanja u odnosu na antibiotike sa širokim spektrom djelovanja u liječenju djece s apendicitisom. Studija je bila retrospektivna, kohortna studija koja je uključivala gotovo 25.000 djece u dobi od 3 do 18 godina koji su hospitalizirani zbog apendicitisa u 23 dječje bolnice u SAD-u. Ispitanici su bili ocijenjeni kao slučajevi s kompliciranim apendicitisom ukoliko su nakon operacije bolnički liječeni dulje od 3 dana, ako im je postavljen centralni venski kateter, ako su prema dostupnoj klasifikaciji definirani kao teški slučajevi ili ako su primljeni na jedinicu intenzivne njege. Pacijenti su sistemskom primjenom dobivali antibiotike širokog spektra (npr. piperacilin-tazobaktam) ili antibiotike užeg spektra djelovanja (npr. cefoksitin). Primarni ishod u istraživanju bilo je ponovno primanje pacijenta na pregled ili u bolnicu u roku od 30 dana zbog infekcije rane ili ponavljanja abdominalne operacije.

70% ispitanika imalo je nekomplicirani apendicitis, a 7330 pacijenata (29,3% ukupnog broja ispitanika) imalo je komplicirani apendicitis. Širokospektralni antibiotici propisani su 33% djece s nekompliciranim apendicitisom i 66% djece s kompliciranim apendicitisom. Ukupno je 2,7% pacijenata doživjelo primarni ishod (ponovno zaprimanje u bolnicu), od kojih je 1,1% na početku ocijenjeno kao nekomplicirani slučajevi, a 6,4% bilo je kompliciranih slučajeva. Ispostavilo se da je terapija antibioticima bila neuspješnija kod djece koja su dobivala širokospektralne antibiotike u odnosu na primjenu antibiotika užeg spektra, a razlika je bila statistički značajna kod pacijenata s kompliciranim apendicitisom.

Unatoč mogućnosti da je kod ispitanika bilo drugih čimbenika ili stanja koji su mogli utjecati na rezultate, a nisu otklonjeni analizama, rezultati jasno pokazuju da primjena širokospektralnih antibiotika nije u potpunosti osigurala prevenciju neuspjeha liječenja u djece s apendicitisom. Prekomjerno propisivanje širokospektralnih antibiotika može dovesti do povećane bakterijske rezistencije u zajednici i izložiti pacijente drugim rizicima te je stoga, u svjetlu rezultata ovog istraživanja, potrebno primijeniti dodatan oprez pri propisivanju antibiotika djeci s apendicitisom.

VEZANI SADRŽAJ > <