x
x

Olanzapin učinkovit u prevenciji mučnine izazvane kemoterapijom

  Paula Bakalović, mag. pharm.

  24.07.2016.

Olanzapin se pokazao učinkovitim za prevenciju mučnine i povraćanja izazvanih kemoterapijom, prema novom istraživanju objavljenom u časopisu New England Journal of Medicine.

Olanzapin učinkovit u prevenciji mučnine izazvane kemoterapijom

Mučnina i povraćanje najčešće su neželjene nuspojave kemoterapije koje mogu značajno narušiti kvalitetu života oboljelog. Ovisno o učestalosti i težini simptoma, u nekih pacijenata može se javiti opiranje prema nastavku liječenja. Antiemetici koji su trenutno u uporabi sprječavaju povraćanje u 60% do 70% slučajeva, međutim, nisu učinkoviti u prevenciji mučnine.

Autori su u istraživanje uključili 380 pacijenata koji su po prvi puta primali visoko emetogenu kemoterapiju – cisplatin (≥70 mg/m2) ili kombinaciju ciklofosfamida i doksorubicina. U dvije trećine pacijenata radilo se o karcinomu dojke, u 13% pacijenata o karcinomu pluća, dok je u preostalih pacijenata karcinom bio primarno bio lociran na drugom mjestu. Pacijenti su podijeljeni u dvije skupine, od kojih je prva uz standardnu antiemetogenu terapiju koja uključuje deksametazon, aprepitant ili fosaprepitant te antagonist 5-HT3 receptora (npr. ondansetron) primala 10 mg olanzapina, a druga skupina placebo, u prva 4 dana kemoterapije. Pacijenti su svaki dan izvještavali o povraćanju, uporabi pomoćnih lijekova za smanjenje simptoma i intenzitetu mučnine.

U prva 24 sata nakon kemoterapije, u skupini koja je primala olanzapin zabilježen je značajno veći broj pacijenata koji nisu imali klinički značajnu mučninu (skor mučnine manji od 3 na skali od 0 do 10) u odnosu na skupinu koja je primala placebo (75% prema 45%). Učinak olanzapina na prevenciju mučnine bio je značajan i u periodu od 25. do 120. sata nakon kemoterapije (42% prema 25%), te u ukupnom razdoblju promatranja od ukupno 120 sati (37% prema 22%). Tijekom sva 3 razdoblja promatranja, u skupini koja je primala olanzapin zabilježeno je značajno manje slučajeva emeze i upotrebe pomoćnih lijekova.

Autori ističu kako je olanzapin u većini slučajeva bio dobro podnošljiv i nije izazivao značajne nuspojave. Ipak, u nekih pacijenata zabilježena je povećana sedacija u 2. danu primjene, koja je u 5% slučajeva okarakterizirana teškom.

Zaključno, primjena olanzapina kod jako emetogenih kemoterapijskih režima liječnicima predstavlja dodatnu terapijsku mogućnost, a pacijentima lako dostupno i učinkovito rješenje za prevenciju neželjenih reakcija na kemoterapiju. Autori planiraju dodatne studije kojima bi ispitali može li olanzapin u potpunosti zamijeniti trenutno korištene antiemetike koji nemaju učinak na sprječavanje mučnine.