Cilj istraživanja bio je analizirati postoje li razlike u organizaciji i opsegu rada patronažnih sestara (PS) u ruralnim, djelomično ruralnim i urbanim područjima u Hrvatskoj (RH).

Metoda: Prema Strategiji ruralnog razvoja RH,14 županija pripada ruralnim, 6 djelomično-ruralnim, a samo Grad Zagreb pripada urbanoj regiji. Podaci o broju PS, njihovom obrazovnom i radnom statusu, te broju i vrsti posjeta prikupljeni su iz Hrvatskih zdravstveno-statističkih ljetopisa, 1995.-2014.

Rezultati: Broj PS u cijeloj je RH porastao, a najviše u ruralnim regijama, što je dovelo do manjega broja pacijenata u skrbi jedne PS, ali je taj broj još uvijek veći od standardom propisanoga. Obrazovna struktura također se poboljšala: najveći broj patronažnih sestara ima visoku školsku spremu, ali njihov je broj najmanji u ruralnim regijama. U ruralnim regijama veći broj PS radi s djelomičnim radnim vremenom. Razlike su vidljive i u većem ukupnom broju posjeta i posjeta trudnicama u ruralnim regijama, dok je broj posjeta babinjačama i novorođenčadi izjednačen s urbanom regijom. Međutim, godišnji broj posjeta dojenčadi i maloj djeci, kao i broj posjeta kroničnim bolesnicima po jednoj PS veći je u ruralnim regijama.

Zaključci: Na temelju navedenih parametara možemo zaključiti da je, usprkos napretku, patronažna djelatnost u ruralnim sredinama još uvijek manje dostupna i više opterećena poslom, od one u urbanim regijama RH.

Dobrislav Šimić, Zvonimir Bendeković, Mladenk Vrcić Keglević