x
x

Koja je kombinacija oralnih kontraceptiva najsigurnija?

  Marija Antonija Prlenda, mag. pharm.

  28.05.2016.

Optimalan odabir oralnog kontraceptiva mora uključivati i minimalizaciju rizika od venske tromboembolije, ishemijskog moždanog udara i infarkta miokarda.

Koja je kombinacija oralnih kontraceptiva najsigurnija?
Ovo istraživanje donosi vrijedne podatke o sigurnosti primjene oralnih kontraceptiva i može pomoći liječnicima u propisivanju najbolje kombinacije za pacijentice u skladu s njihovim zdravstvenim stanjem.

Procjenjuje se da oko 104 milijuna žena na svijetu uzima oralne kontraceptive. U većini zemalja dostupne su različite kombinacije, no brojna istraživanja pokazala su povećani rizik od venske tromboembolije pri uzimanju kombiniranih oralnih kontraceptiva. Rizik je različit ovisno o tipu progesterona i snižava se smanjenjem doze estrogena. Optimalan odabir oralnog kontraceptiva mora uključivati i minimalizaciju rizika od ishemijskog moždanog udara i infarkta miokarda, za koje su u istraživanjima dobiveni kontradiktorni rezultati.

U istraživanju koje je nedavno provedeno u Francuskoj cilj je bilo ispitati apsolutni i relativni rizik za plućnu emboliju, ishemijski moždani udar i infarkt miokarda pri primjeni 8 različitih kombinacija oralnih kontraceptiva prema tipu progesteronske komponente i dozi etinilestradiola dostupnih u Francuskoj te u konačnici utvrditi koja kombinacija nosi najmanji rizik od venske i arterijske tromboembolije.

Ispitanice su bile žene registrirane u francuskom nacionalnom zdravstvenom sustavu u dobi 15-49 godina kojima su propisani oralni kontraceptivi (OK) u razdoblju od 2010. do 2012. godine i koje su praćene sve do prekida uzimanja OK, pojave plućne embolije, moždanog udara ili infarkta miokarda, nastupa trudnoće, navršavanja 50. godine, pojave tumora, ortopedske ili ginekološke operacije ili smrti. Ukupno je istraživanje uključilo gotovo 5 milijuna žena.

Tijekom vremena u kojem su ispitanice praćene, dogodilo se ukupno 1800 slučajeva plućne embolije, 1046 ishemijskih moždanih udara i 407 infarkta miokarda. Nakon prilagodbe za tip progesteronske komponente i rizične faktore, ustanovljeno je da je relativni rizik za žene koje uzimaju nisku dozu estrogena (20 μg) za plućnu emboliju 0,75 (uz 95% interval pouzdanosti 0,67-0,85), za ishemijski moždani udar 0,82 (0,70-0,96) i za infarkt miokarda 0,56(0,39-0,79). Nakon prilagodbe za dozu estrogenske komponente i rizične faktore, ispostavilo se da su dezogestrel i gestoden bili povezani sa statistički značajno većim rizikom za plućnu emboliju u usporedbi s levonorgestrelom.

Kombinacija levonorgestrela s 20μg etinilestradiola imala je statistički značajno manji rizik za sva 3 ispitivana neželjena događaja u usporedbi s kombinacijom koja je imala 30-40 μg etinilestradiola.

Dakle, ovo je istraživanje pokazalo da su uz istu dozu etinilestradiola, dezogestrel i gestoden progesteronske komponentne s kojima je rizik za plućnu emboliju (ali ne i arterijsku tromboemboliju) značajno veći nego s levonorgestrelom. Uz istu progesteronsku komponentu, manja doza etiniestradiola znači manji rizik za plućnu emboliju, ishemijski moždani udar i infarkt miokarda.

Ograničenja istraživanja su nedostatak podataka o početku primjene OK (koji je mogao i vjerojatno u velikom broju slučajeva bio prije početka praćenja u studiji), nemogućnost praćenja žena koje su uzimale kombinacije OK za koje francuski zdravstveni sustav ne snosi dio troškova (kao što je kombinacija s drospirenonom), praćenje samo plućne embolije kao ishoda duboke venske tromboze, iako uporaba OK povećava rizik od svih oblika duboke venske tromboze te izostanak nekih od podataka koji mogu utjecati na odabir OK (kao što su ITM, obiteljska predispozicija za obolijevanje itd.). Unatoč tome, uz dostupne podatke za toliko veliki uzorak ispitanica, ovo istraživanje donosi ipak vrijedne podatke o sigurnosti primjene OK i može pomoći liječnicima u propisivanju najbolje kombinacije za pacijentice u skladu s njihovim zdravstvenim stanjem.