x
x

Metode provjere alergije na amoksicilin kod djece

  Marija Antonija Prlenda, mag. pharm.

  02.05.2016.

Oralni provokacijski test pokazao je puno veću pouzdanost od dosad češće korištenog kožnog ubodnog testa i intradermalnog testiranja te zbog toga predstavlja pozitivan korak naprijed u otkrivanju alergija na amoksicilin.

Metode provjere alergije na amoksicilin kod djece
Oralni provokacijski test je pokazao puno veću pouzdanost od dosad češće korištenog kožnog ubodnog testa i intradermalnog testiranja te zbog toga predstavlja pozitivan korak naprijed u otkrivanju alergija na amoksicilin.

Cilj observacijske studije provedene u dječjoj klinici za alergije u Montrealu bio je ispitati točnost stupnjevitog oralnog provokacijskog testa za utvrđivanje alergije na amoksicilin. Djeci kod koje se sumnjalo na alergiju na penicilin dano je 10% terapijske doze amoksicilina i promatrani su tijekom 20 minuta, a zatim im je dano 90% terapijske doze uz promatranje od barem jednog sata. Roditelji su dobili upute za daljnje praćenje i prijavu reakcija koje su se eventualno mogle dogoditi tijekom sljedećeg tjedna.

Od ukupno 818 ispitanika čija je srednja dob bila 1,7 godina, 94% je toleriralo provokacijski test i zaključeno je da nisu alergični na amoksicilin. 2% ispitanika imalo je trenutnu reakciju koja se javila unutar 1h od zadnje doze u obliku blage urtikarije koja se povukla primjenom antihistaminika, a 4% je imalo kasnu reakciju koja se javila nakon prosječno 12h od zadnje doze u obliku blagog makulopapularnog osipa. Samo je jedno od 17 djece s trenutnom reakcijom imalo pozitivan ubodni kožni test i intradermalno testiranje 2-3 mjeseca kasnije.

Tijekom trogodišnjeg praćenja djece koja su tolerirala test, 55 ih je primilo punu terapiju amoksicilinom i 6 ih je imalo kasnu reakciju. Svi pacijenti s reakcijom na amoksicilin tolerirali su cefiksim.

Činjenica da je nekoliko djece koji su tolerirali provokacijski test razvilo alergiju nakon primanja pune terapije amoksicilinom upućuje na to da ni oralni provokacijski test nema 100%-tnu pouzdanosti, ali reakcije kod te djece nisu bile jake. Osim toga, oralni provokacijski test pokazao je puno veću pouzdanost od dosad češće korištenog kožnog ubodnog testa i intradermalnog testiranja te zbog toga predstavlja pozitivan korak naprijed u otkrivanju alergija na amoksicilin.