x
x

Astma - kombinacija dugodjelujućih beta-agonista i inhalacijskih glukokortikoida

  Marija Antonija Prlenda, mag. pharm.

  25.04.2016.

Primjena fiksne kombinacije salmeterola i flutikazona pokazala se sigurnom kod pacijenata koji nisu bili u životnoj opasnosti zbog astme i koji su skloni pridržavanju propisanoj terapiji, što je veoma važno jer dokazuje da je moguće postići dobru kontrolu simptoma i izbjeći učestale egzacerbacije, uz uvjet da se inhalacije provode svakodnevno i pravilno.

Astma - kombinacija dugodjelujućih beta-agonista i inhalacijskih glukokortikoida
U preporukama za pacijente s teškom i nestabilnom astmom stoji da je prva linija liječenja kombinacija LABA i inhalacijskih glukokortikoida te se toga i dalje treba držati, uz odgovarajuće predostrožnosti, budući da ovo istraživanje nije donijelo nove spoznaje za tu kategoriju pacijenata.

Nakon uvođenja dugodjelujućih beta-agonista (engl. long-acting beta-agonist, LABA), točnije predstavnika te skupine lijekova – salmeterola u liječenje astme, provedena su dva velika istraživanja: SMART pod nadzorom FDA koje je uključilo 26.000 pacijenata na području SAD-a i SNS u UK koje je uključilo 25.000 pacijenata. U tim je istraživanjima utvrđen povećani rizik od smrti povezane s astmom kod pacijenata koji su primali salmeterol u odnosu na one koji su primali placebo.  Rezultati su se činili paradoksalnima budući da su se LABA opetovano pokazivali vrlo djelotvornima u smanjivanju egzacerbacija kao dodatna terapija astme u pacijenata koji nisu pokazivali zadovoljavajući odgovor na liječenje inhalacijskim glukokortikoidima. Predloženo objašnjenje za nepovoljne ishode primijećene u SMART i SNS studijama bilo je da je salmeterol bio primjenjivan u zasebnom inhaleru te da bi bilo razboritije primjenjivati ga konkomitantno s inhalacijskih glukokortikoidima koji bi djelovali protektivno.

Multicentrično, dvostruko slijepo, nasumično istraživanje čiji su rezultati nedavno objavljeni u časopisu NEJM, uspoređivalo je pojavnost ozbiljnih događaja vezanih uz astmu (hospitalizacija, endotrahealna intubacija, smrt) i teških egzacerbacija kod skupina pacijenata od kojih je jednoj skupini davan samo flutikazon, a druga skupina dobivala je kombinaciju flutikazona i salmeterola tijekom 26 tjedana. Rezultati su pokazali da pacijenti koji su dobivali salmeterol u kombinaciji s flutikazonom u fiksnim dozama nisu imali značajno veći rizik od ozbiljnih stanja posljedovanih astmom u odnosu na pacijente koji su primali sami flutikazon. Također, pacijenti koji su dobivali kombinaciju flutikazona i salmeterola imali su manje teških egzacerbacija astme u odnosu na one koji su dobivali samo flutikazon. Razlika u učestalosti egzacerbacija bila je osobito očita kod adolescenata kojima je kombinacija flutikazona i salmeterola smanjivala rizik za 35%.

Na prvi pogled se rezultati istraživanja čine vrlo uvjerljivima, no zapravo postoje ograničenja u dizajnu istraživanja koja dovode do dodatnih pitanja. Naime, ispitanici su birani na način da su tijekom prethodne godine imali egzacerbaciju astme koja je zahtijevala primjenu inhalacijskih glukokortikoida ili hospitalizaciju, isključujući mjesec prije uključivanja u studiju. Strogo gledano, takav kriterij mogao bi obuhvatiti širok spektar pacijenata s postojećom astmom, od blage do vrlo teške. Međutim, iz istraživanja su isključeni pacijenti koji su u povijesti bolesti imali životno-ugrožavajuću ili nestabilnu astmu. Razlog za isključivanje nije objašnjen, ali je zbunjujuće zbog čega su pacijenti s najvećim rizikom za nepovoljne događaje vezane uz astmu izostavljeni iz studije. Također, pridržavanje propisanoj terapiji bilo je 95% što je vrlo visok postotak u odnosu na stvarnost u kliničkoj praksi. Isključivanje pacijenata s nestablinom astmom vjerojatno je dovelo do probira pacijenata koji su bili skloni pridržavanju terapiji.

Iz svega navedenoga može se zaključiti da je primjena fiksne kombinacije salmeterola i flutikazona sigurna kod pacijenata s astmom koji nisu bili u životnoj opasnosti zbog astme i koji su skloni pridržavanju propisanom terapijskom režimu, što je veoma važno jer dokazuje da je moguće postići dobru kontrolu simptoma i izbjeći učestale egzacerbacije, uz uvjet da se inhalacije provode svakodnevno i pravilno. U preporukama za pacijente s teškom i nestabilnom astmom stoji da je prva linija liječenja kombinacija LABA i inhalacijskih glukokortikoida te se toga i dalje treba držati, uz odgovarajuće predostrožnosti, budući da ovo istraživanje nije donijelo nove spoznaje za tu kategoriju pacijenata.