x
x

Infekcija virusom zika

  29.01.2016.

Povodom nedavnih učestalih napisa u medijima o epidemiji virusne infekcije zika, želimo upoznati javnost o kakvoj se infekciji radi i mjerama koje se s tim u vezi poduzimaju u Hrvatskoj, objavljeno je na stranicama HZJZ-a.

Infekcija virusom zika
Prema podacima Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), virus zika je prisutan u velikom broju zemalja i područja (do sada su to bili Brazil, Kolumbija, Venezuela, El Salvador, Surinam, Francuska Gvajana, Honduras, Martinique, Meksiko, Panama, Paragvaj, Barbados, Bolivija, Ekvador, Gvadalupa, Saint Martin, Gvajana, Guatemala, Haiti, Puerto Rico, Cape Verde, Djevičanski otoci SAD-a, Samoa, Tajland).

Virus zika se najčešće prenosi ubodom komaraca iz Aedes porodice, za koje je karakteristično da su aktivni danju, pri čemu su najaktivniji sredinom jutra i u razdoblju od kasnog poslijepodneva do sumraka. Virus se može prenijeti i sa zaražene majke na dijete putem posteljice odnosno tijekom poroda, a zabilježen je i prijenos spolnim putem. Ne postoji cjepivo ili lijek za prevenciju zika virusne infekcije.

U većini slučajeva je infekcija virusom zika potpuno asimptomatska, dok se kod manjeg broja zaraženih obično manifestira kao blaža bolest i to povišenom temperaturom, bolovima u mišićima i zglobovima, glavoboljom i kožnim osipom. Bolest obično traje 4 do 7 dana i u pravilu prolazi bez težih komplikacija i smrtnih ishoda. Liječenje je simptomatsko i sastoji se u primjeni lijekova za smanjenje bolova, sniženje temperature odnosno ublažavanje svrbeža koji prati osip.

Iako još nije pouzdano utvrđena uzročna veza, sve je više indicija da je virus zika povezan s povećanim rizikom neželjenih ishoda trudnoća poput spontanih pobačaja, prijevremenih porođaja ili pojave prirođenih malformacija središnjeg živčanog sustava novorođenčadi kod žena koje su tijekom trudnoće bile zaražene virusom zika. Također, u nekim zemaljama zahvaćenima epidemijom zabilježena je i veća učestalost neuroloških poremećaja (Guillian Barréov sindrom) u odraslih osoba, što je također predmet intenzivnog istraživanja.

Prema podacima Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), virus zika je prisutan u velikom broju zemalja i područja (do sada su to bili Brazil, Kolumbija, Venezuela, El Salvador, Surinam, Francuska Gvajana, Honduras, Martinique, Meksiko, Panama, Paragvaj, Barbados, Bolivija, Ekvador, Gvadalupa, Saint Martin, Gvajana, Guatemala, Haiti, Puerto Rico, Cape Verde, Djevičanski otoci SAD-a, Samoa, Tajland).

Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pažljivo prati razvoj situacije koristeći podatke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti. Temeljem dostupnih informacija rizik unosa i širenja virusne infekcije zika u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, tijekom zimskog razdoblja je vrlo nizak.

U Europi je do sada zabilježeno nekoliko uvezenih slučajeva virusne bolesti zika kod osoba koje su prethodno boravile u zahvaćenim državama. Teoretski, mogućnost daljnjeg širenja infekcije od ovakvih uvezenih slučajeva unutar Europe postoji, s obzirom da je tigrasti komarac (Aedes albopictus), koji također prenosi virus zika, danas udomaćen u mnogim dijelovima Europe, prvenstveno oko Mediterana, što znači da ga ima i u Hrvatskoj.

Važno je pravovremeno informirati putnike koji planiraju odlazak u rizična područja, naročito ako se radi o trudnicama i osobama s poremećajem imunološkog sustava ili drugim težim kroničnim bolestima.

Trudnicama i ženama koje planiraju trudnoću preporučuje se odgoditi put, a ako to nije moguće, važno je da cijelo vrijeme strogo provode mjere osobne zaštite od uboda komaraca koje se odnose na korištenje repelenata, nošenje dugih rukava i dugih hlača te korištenje odgovarajućih mreža protiv komaraca ako borave u neklimatiziranim prostorima i sl.

Također, svaki putnik koji unutar tri tjedna po povratku iz navedenih rizičnih mjesta razvije opisane simptome treba obavezno kontaktirati svog liječnika i naglasiti gdje putovao.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 27. siječnja 2016. g.

Izvor informacija: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, www.hzjz.hr