Multidisciplinarni pristup neorganskim poremećajima hranjenja u djece
17.09.2015.
Hranjenje je prirodan i biološki uvjetovan proces kojim se regulira psihofiziološki sustav izmjene stanja gladi i sitosti. Ipak, učestalost javljanja nekog od oblika problema hranjenja u djece bez poteškoća u razvoju iznosi 25 – 45 % te do 80 % u djece s razvojnim poteškoćama.
Novi dijagnostički sustav DSM V daje skupni naziv za ovakve poremećaje “Poremećaj izbjegavajućeg/restriktivnog unosa hrane”, no zbog lakšeg terapijskog pristupa još uvijek se koristi verzija klasifikacije poremećaja hranjenja novorođenčadi, dojenčadi i male djece DC: 0 – 3 koji ove poremećaje hranjenja svrstava u 6 kategorija:
- poremećaj hranjenja vezan uz regulaciju stanja gladi-sitosti,
- poremećaj hranjenja vezan uz reciprocitet skrbnik-dijete,
- infantilna anoreksija,
- senzorne averzije,
- posttraumatski poremećaj hranjenja,
- poremećaj hranjenja vezan uz popratno medicinsko stanje.
Standardna metoda procjene i dijagnostike ovog kompleksnog i izrazito važnog područja dječje i obiteljske problematike još uvijek ne postoji, stoga procjena stanja djeteta, postavljanje dijagnoze i liječenje zahtijeva multidisciplinarni pristup tima koji uključuje: pedijatra, psihologa, nutricionista, logopeda, radnog terapeuta te, prema potrebi, drugih stručnjaka.
Tena Niseteo
