Medicus 2014;23(2):145-157
Posturalna nestabilnost
odnosi se na nestabilnost u stoje-
ćem položaju. Hod je nesiguran, bolesnik hoda sitnim ko-
racima vukući noge po podu, što se čini kao da su stopala
„zalijepljena“ za pod bez normalnih sukretnji kao što je nji-
hanje rukama pri hodanju. Hodmože biti iznenadno ubrzan
radi izbjegavanja pada prema naprijed ili natrag kojemu su
bolesnici skloni zbog pomaka težišta tijela koji se javlja kao
rezultat gubitka posturalnih refleksa (festinacija). Karak-
terističan položaj tijela je ukočen, pognut prema naprijed,
s glavom savijenom prema prsima i ramenima povijenima
prema naprijed (anteropulzija).
Osimmotoričkih simptoma u osoba koje pate od PB-a razvi-
jaju se i neki drugi
nemotorički simptomi bolesti
kao što su
simptomi disfunkcije autonomnoga živčanog sustava poput
slabljenja ili gubitka osjeta njuha, pojačanog izlučivanja žli-
jezda lojnica, pojačane salivacije, opstipacije, oklijevanja u
uriniranju, ortostatske hipotenzije, erektilne disfunkcije
kod muškaraca.
Također se mogu razviti i psihijatrijski poremećaji poput
anksioznosti, poremećaja spavanja, depresija. Ovi simptomi
mogu se pojaviti mnogo prije pojave motoričkih simptoma.
Demencija zahvaća oko 50% bolesnika i obično se javlja u
kasnijim fazama bolesti, kao i kognitivni poremećaji te po-
remećaji ponašanja. Ovi simptomi mogu biti pogoršani zbog
uzimanja lijekova (6).
Dijagnoza
Pri postavljanju dijagnoze PB-a potrebno je napraviti više
pregleda u duljem razdoblju pri čemu se prate simptomi i
rabe razni testovi uključujući detaljan neurološki pregled,
kompletni fizikalni pregled, uzimanje anamneze i procjenu
genskog rizika (2, 7). Suvremene slikovne molekularne me-
tode koje nisu dio rutinske obrade služe za ranu dijagnozu u
cilju sprječavanja dodatnog oštećenja neurona i za praćenje
terapijske učinkovitosti liječenja. Primjerice, pozitronska
emisijska tomografija (PET) rabi se u utvrđivanju stupnja
oštećenja neurona u područjima supstancije nigre i bazal-
nih ganglija. Također, jednofotonska emisijska kompjuto-
rizirana tomografija (SPECT) može pomoći u razlikovanju
sindroma parkinsonizma i neparkinsonizma, posebice
esencijalnog tremora koji se katkad zamjenjuje s tremorom
u mirovanju. Ostali dijagnostički alati koji se rabe u dijagno-
zi PB-a jesu transkranijalni ultrazvuk, ispitivanje deficita
osjeta njuha i prisutnost oligometričnog alfa-sinukleina u
krvi bolesnika (7).
PB se obično dijagnosticira na temelju razvoja simptoma.
Motorički simptomi koji jasno upućuju na PB obično su očiti
tek nakon što se izgubi više od 70% dopaminergičkih neu-
rona u supstanciji nigri. Međutim, postoje simptomi poput
rapidnih pokreta očiju, živih i nasilnih snova, disfunkcije
osjetila njuha, koji se pojavljuju rano, i to 10 ili više godina
prije negoli motorički simptomi postanu izraženi. Rano se
također mogu javiti opće boli, mučnina, nemir, parestezi-
ja, unutarnji tremor i depresija. S obzirom na to da su ovi
simptomi općeniti, mogu biti lako previđeni i tumačeni kao
posljedica neke druge bolesti, psihijatrijskog poremećaja ili
iznimnog stresa. Radi toga je važno pratiti simptome dulje
vrijeme i ne postavljati dijagnozu pri prvom pregledu. Lje-
karnici mogu pomoći liječnicima u donošenju odluke pri
postavljanju dijagnoze te u određivanju radi li se o simpto-
mima vezanim uz PB ili neko drugo stanje. Jedan od načina
je dokumentiranje bolesnikove anamneze i važnih promje-
na u motoričkim funkcijama (7, 9).
U osoba mlađih od 40 godina sa simptomima parkinsoniz-
ma važno je isključiti Wilsonovu bolest. Kod mlađih osoba
oboljelih od Huntingtonove bolesti također se katkad javlja-
ju simptomi parkinsonizma. Iako se ti simptomi povremeno
javljaju u Alzheimerovoj bolesti, ipak ih prevladavaju kogni-
tivni poremećaji i poremećaji u ponašanju. Kod demencije
s Lewyjevim tjelešcima parkinsonizam se javlja zajedno s
ranompojavomhalucinacija i smetnja u ponašanju. Rani ra-
zvoj poremećaja ravnoteže i padovi upućuju na progresivnu
supranuklearnu paralizu, dok rana inkontinencija, ortostat-
ska hipotenzija i disartrija upućuju na multiplu sustavnu
atrofiju (2).
Suradnja liječnika i ljekarnika posebno je važna kod kronič-
nih bolesnika; oni često posjećuju istu ljekarnu radi uzima-
nja lijekova za neka druga stanja, a ti lijekovi mogu izazvati
simptome koji maskiraju PB. Ljekarnici trebaju biti oprezni
kada pristupaju bolesnicima koji možda pate od PB-a jer bo-
lesnik može osjećati sram kada ga ispituju o nepravilnosti-
ma hoda ili držanja (7).
Određivanje učinkovitosti terapije PB-a i
praćenja razvoja bolesti
Radi određivanja učinkovitosti terapije PB-a i praćenja ra-
zvoja bolesti rabi se
jedinstvena ocjenska ljestvica za PB
(engl.
Unified Parkinson Disease Rating Scale
– UPDRS) (ta-
blica 1.) koja se sastoji od ovoga:
I. liječničke procjene mentalne aktivnosti, ponašanja i ras-
položenja bolesnika
II. bolesnikove samoprocjene sposobnosti izvršavanja sva-
kodnevnih aktivnosti koje uključuju govor, gutanje, pisanje,
sposobnost rezanja hrane, oblačenje, održavanje higijene,
učestalost salivacije i padova, okretanje u krevetu i hodanje
III. procjene motoričkih simptoma koju obavlja liječnik spe-
cijalist. Procjenjuje se bolesnikov govor, tremor u mirova-
nju, izrazi lica i pokretljivost, akcijski ili posturalni tremor
ruku, rigidnost, pokreti ruku, okretnost u pokretima nogu,
lakoća ustajanja sa stolice, držanje, održanje ravnoteže pri
stajanju, hod i bradikinezija. Svaka navedena stavka procje-
njuje se na skali od nula do 4 gdje 0 znači normalnu izvedbu,
a 4 teško narušenu izvedbu (7).
Schwab-Englandova ADL ljestvica
označava stupanj bole-
snikove sposobnosti izvršavanja dnevnih aktivnosti u obli-
147
Uloga ljekarnika u terapiji i liječenju Parkinsonove bolesti
