x
x

Visceralna pretilost i kardiovaskularni rizik

  doc.dr.sc. Kristina Selthofer-Relatić, dr.med.

  27.06.2015.

Pretilost je heterogeni poremećaj koji predstavlja globalni i vodeći svjetski javnozdravstveni problem obzirom na povezanost s bolestima brojnih organskih sustava, a izraziti je rizik za bolesti metabolizma i kardiovaskularnog sustava.

Visceralna pretilost i kardiovaskularni rizik

Podjela i uloga masnog tkiva

Prema anatomskoj poziciji, etiologiji, volumenu, distribuciji, fiziologiji, kliničkom utjecaju i prognostičkom ishodu masno tkivo dijelimo u dvije vrste: supkutano (potkožno) i visceralno. Glavne su uloge masnog tkiva da sudjeluje u mehaničkoj zaštiti, kao potporno-vezivno tkivo, u procesu termogeneze, energetskoj homeostazi organizma kontrolirajući metabolizam skladištenja triglicerida i otpuštanja slobodnih masnih kiselina. 

Razlike između supkutanog i visceralnog masnog tkiva

Visceralno masno tkivo u komparaciji sa supkutanim je celularnije, vaskularnije, inerviranije, sadrži više inflamatornih i imunoloških stanica te sadrži veći postotak velikih adipocita.

Supkutano masno tkivo pod utjecajem spolnih hormona uvjetuje i razvoj spolnih obilježja obzirom na različitost tjelesnog rasporeda masnih stanica. Posebnost visceralnog masnog tkiva je lokalizacija unutar tjelesnih šupljina, oko parenhimnih organa i krvnih žila. Osim mehaničko-potporne i energetske uloge, posjeduje i mogućnost sinteze tzv. hormona adipokina - citokina, tj. proteina sa specifičnom endokrinom ulogom lokalno u tkivima/sustavno u organizmu, te povećanu metaboličku aktivnost – sposobnost lipogeneze/lipolize. Visceralno masno tkivo u komparaciji sa supkutanim je celularnije, vaskularnije, inerviranije, sadrži više inflamatornih i imunoloških stanica te sadrži veći postotak velikih adipocita. Prema dosadašnjim spoznajama postoji šest depoa visceralnog masnog tkiva: epikardijalno, perirenalno, gonadalno, retroperitonealno, mezenterično i u omentumu koje obzirom na svoj razmještaj primarno utječe na funkcioniranje lokalnih tkiva i organa. 

Epikardijalno visceralno masno tkivo

Sukladno patofiziološkim momentima direktno se povezuje s razvojem aterosklerotskih promjena koronarnih arterija, rizikom za razvoj akutnog koronarnog sindroma, s uvećanjem lijevog atrija i rizikom za paroksizmalnu i permanentnu fibrilaciju atrija, s razvojem kardiomiopatije i s rizikom svih vrsta aritmija.

Osim sustavnog učinka masnog tkiva, brojne se promjene odvijaju na lokalnoj razini, u slučaju depoa epikardijalnog visceralnog masnog tkiva (EAT) na srce i pridruženu mikro-/makro-vaskulaturu. Sustavni učinak masno tkivo ostvaruje produkcijom adipocitokina koji dovode do povećanja koncentracije vazokonstriktornih i inflamatornih faktora uz smanjenu funkciju dušičnog oksida te do posljedičnog utjecaja na neurovegetativni simpatički sustav, renin-angiotenzin-aldosteronski sustav i na perifernu vazokonstrikciju što dovodi do arterijske hipertenzije uzrokovane debljinom (obesity related hypertension) i do sustavnog hemodinamskog učinka na razvoj hipertenzivne bolesti srca. S druge strane, EAT predstavlja visceralni omotač od nekoliko slojeva masnih stanica oko miokarda ispod visceralnog lista perikarda i nema fizičke granice s miokardom, direktno se nastavlja u perivaskularno (perikoronarno) masno tkivo koje oblaže koronarne arterije i arteriole. Fiziološki predstavlja regularnu anatomsku strukturu kod svih osoba neovisno o tjelesnoj težini, a ukupna količina povezana je sa stupnjem debljine, rasnom pripadnosti, spolom i dobi. Služi kao mehaničko potporno tkivo u zaštiti od tenzija i torzije, a u metaboličkom smislu lokalni je izvor energije. Prema, do sada još nepoznatom triger faktoru, započinje niz kaskadnih patofizioloških reakcija s posljedičnim disbalansom adipokina i aktivacijom citokinskih sustava koji vode u razvoj patofizioloških mehanizama i utječu na razvoj kardiometaboličkih poremećaja, a to su inzulinska rezistencija, aterogena dislipidemija, hipertenzivni efekt, poremećaj fibrinolize/protrombotski rizik i upala. Sukladno patofiziološkim momentima direktno se povezuje s razvojem aterosklerotskih promjena koronarnih arterija, rizikom za razvoj akutnog koronarnog sindroma, s uvećanjem lijevog atrija i rizikom za paroksizmalnu i permanentnu fibrilaciju atrija, s razvojem kardiomiopatije i s rizikom svih vrsta aritmija.

Zaključak

U cilju što bolje detekcije faktora rizika i pravodobnu prevenciju hipertenzije i bolesti kardiovaskularnog sustava, neophodno je pacijentima ukazati na rizike pretilosti te na potrebu pravodobne kontrole tjelesne težine, provođenje prilagođene tjelesne aktivnosti, ali i pravodobno započinjanje liječenja svih pridruženih poremećaja i bolesti uzrokovanih pretilošću.

Literatura

  1. Iozzo P. Myocardial, perivascular and epicardial fat. Diab Care 2011;34:S371-9.
  2. Iacobellis G, Willens HJ. Echocardiographic epicardial fat: a review of research and clinical applications. J Am Soc Echocardiogr 2009;22:1311-9.
  3. Iacobellis G, Ribaudo MC, Zapaterrano A, Iannucci CV, Leonetti F. Relation between epicardial adipose tissue and left ventricular mass. Am J Cardiol 2004;94:1084-1087.
  4. Selthofer-Relatić K, Bošnjak I. Adult overweight and cardiovascular system: risk or disease? Anayolu Kardiyol Derg 2013;13:713-34.

VEZANI SADRŽAJ > <