x
x

Pioglitazon kao lijek izbora u 2. i 3. liniji u terapiji šećerne bolesti tipa 2

  Zrinka Boljkovac, dr. med., specijalist internist, subspecijalist endokrinolog

  15.05.2015.

S obzirom da je inzulinska rezistencija ključna u nastajanju šećerne bolesti tipa 2, potrebno je u liječenje uključiti lijek koji djeluje na istu. Dokazan je povoljan učinak pioglitazona na smanjenje inzulinske rezistencije te posljedično smanjenje HbA1c i vrijednosti glikemije natašte i postprandijalno, poboljšanje lipidnog profila (porast HDL-a te sniženje vrijednosti LDL-a i triglicerida).

Pioglitazon kao lijek izbora u 2. i 3. liniji u terapiji šećerne bolesti tipa 2

Uvod

U članku prikazujemo dva pacijenta s izraženom inzulinskom rezistencijom kojima je uključen pioglitazon kao druga ili treća linija terapije šećerne bolesti tipa 2.

Prikazi pacijenata

Prikaz pacijenta 1.

Kod 67-godišnjeg pacijenta, šećerna bolest tipa 2 je otkrivena prije 20-ak godina, toliko dugo također zna za povišen krvni tlak. Na terapiji je glimepiridom 2 mg, metforminom 2x1000 mg, acetilsalicilna kiselina 100 mg, kombinaciji perindoprila i indapamida 8 mg+2.5 mg, lacidipinom 4 mg i bisoprololom 5 mg.

Od nalaza izdvajamo: GUP NT 8-11 mmol/L, HbA1c 7,6 %, kreatinin 74 µmol/L, urati 365 µmol/L, kolesterol 6,0 mmol/L, trigliceridi 1,2 mmol/L, HDL 1,5 mmol/L, LDL 3,9 mmol/L, AST 16 U/L, ALT 19 U/L, GGT 58 U/L, K 4,0 mmol/L.
Fundus: nema znakova DR.
TT 85 kg, TV 178 cm, ITM 26.8 kg/m2, RR 125/80 mmHg.

U liječenje mu je uključen pioglitazon 30 mg te simvastatin 40 mg.

Na kontroli za 3 mjeseca pacijent navodi da je subjektivno dobro i bez tegoba.

HbA1c 6.6%, GUP NT 6-8 mmol/L, kreatinin 82 µmol/L.

TT 84 kg, RR 130/75 mmHg.
Albumin u dU 55mg/dU, MDRD >60 mL/min, izmjerena brzina GF 66 mL/min.

Preporučena je kontrola za 6 mjeseci uz nastavak dosadašnje terapije. 

Prikaz pacijenta 2.

62-godišnja pacijentica kod koje su šećerna bolest tipa 2 i hiperlipidemija otkrivene prije 5 godina, na terapiji je metforminom 2x1000mg, repaglinidom 0.5 mg, neredovito i atorvastatinom 20 mg.

TT 75 kg, TV 162 cm, ITM 28.6 kg/m2, kardiorespiratorno kompenzirana, RR 110/70 mmHg. Bez edema.

U nalazima GUP 9.8 mmol/L, HbA1c 8.0%, kreatinin 67 µmol/L, kolesterol 6.3 mmol/L, trigliceridi 2.4 mmol/L, HDL 1.22 mmol/L, LDL 4.02 mmol/L, AST 13 U/L, ALT 33 U/L, GGT 19 U/L.

U terapiju je uključen pioglitazon 30 mg, iz terapije su isključeni repaglinid i atorvastatin te je također uključena kombinacija fenofibrata i simvastatina 145 mg/40 mg.

Na kontroli za 3 mjeseca GUP NT 7.2 mmol/L, HbA1c 7.1%, kolesterol 4.4 mmol/L, HDL 1.12 mmol/L, LDL 2.34 mmol/L, trigliceridi 2.0 mmol/L. Preporučen je nastavak iste terapije uz kontrolu za 4 mjeseca.

Rasprava

Pioglitazon povećava osjetljivost perifernih tkiva na inzulin, posebice masnog tkiva, te je posljedično povećan unos glukoze u masnu stanicu. Stimulirana je i pohrana slobodnih masnih kiselina u adipocite. Posredno se smanjuje i lipoliza. Pioglitazon uzrokuje i remodeliranje masnog tkiva; smanjuje se visceralno masno tkivo i broj velikih, centralno smještenih adipocita, a raste broj potkožnih malih adipocita. Pioglitazon može podići i razinu adiponektina.

Pioglitazon je selektivni ligand za PPARγ receptore. Aktivacijom ovih receptora pioglitazon pospješuje transkripciju gena odgovornih za transport glukoze iz krvi u stanicu, uključujući jetru, mišiće i masno tkivo. Povećan je unos glukoze u hepatocite i povećana je potrošnja glukoze za dobivanje energije, smanjena je glukoneogeneza, glikogenoliza i oksidacija masnih kiselina te se smanjuje količina masti u jetri. U skeletnim mišićima pioglitazon povećava osjetljivost na inzulin tako da poveća ekspresiju gena za GLUT4 te tako stimulira unos glukoze u stanice mišića, a smanjuje se oksidacija i transport masnih kiselina.

PPARγ receptori su dominantno izraženi u masnom tkivu. Tiazolidindioni se vežu na PPAR receptor koji se nalazi u jezgri stanice i njihovim vezanjem dolazi do stimulacije navedenih receptora i promjene transkripcijskog procesa. Masne stanice se tada jače diferenciraju.

U današnje vrijeme debljina je vodeći uzrok inzulinske rezistencije. U patofizologiji šećerne bolesti tipa 2 najprije se javlja inzulinska rezistencija, koja je određeno vrijeme kompenzirana povećanim izlučivanjem inzulina. Kako promjene napreduju dolazi do „iscrpljenja“ ß stanica gušterače, najprije se pojavi intolerancija glukoze te zatim i šećerna bolest.

Pioglitazon povećava osjetljivost perifernih tkiva na inzulin, posebice masnog tkiva, te je posljedično povećan unos glukoze u masnu stanicu. Stimulirana je i pohrana slobodnih masnih kiselina u adipocite. Posredno se smanjuje i lipoliza. Također pioglitazon uzrokuje i remodeliranje masnog tkiva; smanjuje se visceralno masno tkivo i broj velikih, centralno smještenih adipocita, a raste broj potkožnih malih adipocita. Pioglitazon može podići i razinu adiponektina, čija je razina u plazmi u debljini snižena, a time je smanjena i aktivnost tirozin-kinaze inzulinskih receptora i smanjena je osjetljivost na inzulin. 

Zaključak

Dokazan je povoljan učinak pioglitazona na smanjenje inzulinske rezistencije te posljedično smanjenje HbA1c i vrijednosti glikemije natašte i postprandijalno, poboljšanje lipidnog profila. Zabilježeno je i povoljno djelovanje pioglitazona na parametre upale te krvni tlak.

S obzirom da je inzulinska rezistencija ključna u nastajanju šećerne bolesti tipa 2, potrebno je u liječenje uključiti lijek koji djeluje na istu. Dokazan je povoljan učinak pioglitazona na smanjenje inzulinske rezistencije te posljedično smanjenje HbA1c i vrijednosti glikemije natašte i postprandijalno, poboljšanje lipidnog profila (porast HDL-a te sniženje vrijednosti LDL-a i triglicerida). Zabilježeno je i povoljno djelovanje pioglitazona na parametre upale te krvni tlak. Također dolazi do preraspodjele masnog tkiva iz visceralnog, metabolički aktivnog, u manje opasno potkožno masno tkivo. Lijek ima jak učinak na unos glukoze u mišićnu stanicu. Potaknut je unos glukoze u jetrene stanice uz inhibiciju glikogenolize i glukoneogeneze, a dolazi i do smanjenja količine masti u jetri. Zbog svega toga dugoročno je poboljšana regulacija glikemije, bez dodatnog iscrpljivanja ß stanica gušterače. 

Literatura

  1. Goldberg RB, et al.: A comparison of lipid and glycemic effects of pioglitazone and rosiglitazone in patients with type 2 diabetes and dyslipidemia. Diabetes Care. 2005; 28:1547-54 
  2. Dormandy JA, et al.: Secondary prevention of macrovascular events in patients with type 2 diabetes in the PROactive Study (PROspective pioglitAzone Clinical Trial In macroVascular Events): a randomised controlled trial. Lancet. 2005; 366:1279-89.
  3. Leibovitz HE, Banerji MA. Insulin resistance and its treatment by thiazolidinediones. Recent Prog Horm Res 2001;56:265
  4. Erdmann E, Dormandy JA, Charbonnel B, Massi-Benedetti M, Moules IK, Skene AM; on behalf of the PROactive investigators. The effect of pioglitazone on recurrent myocardial infarction in 2445 patients with type 2 diabetes and previous myocardial infarction-Results from PROactive (PROactive 05). JACC 2007; 49:1772-80.
  5. Erdmann E, Charbonnel B, Wilcox RG et al. on behalf of the PROactive investigators. Pioglitazone use and heart failure in patients with type 2 diabetes and preexisting cardiovascular disease: data from the PROactive study (PROactive 08). Diabetes Care 2007;30:2773-8.

VEZANI SADRŽAJ > <