Uvod

Poremećaji kontrole nagona su: patološko kockanje, piromanija, kleptomanija, trihotilomanija, intermitentni eksplozivni poremećaj, poremećaj kontrole nagona neodređen (npr. oniomanija-kompulzivno kupovanje).

U međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 i DSM –IV trihotilomanija je svrstana u poglavlje o poremećajima kontrole nagona.

Poremećaji kontrole nagona su: patološko kockanje, piromanija, kleptomanija, trihotilomanija, intermitentni eksplozivni poremećaj, poremećaj kontrole nagona neodređen (npr. oniomanija-kompulzivno kupovanje).

Prema definiciji, poremećaj kontrole nagona je nesposobnost suzdržavanja od izvođenja nekog nagona opasnoga za druge ili za samu osobu, a obično je obilježen ugodom nakon što se izvede. Kod većine poremećaja kontrole nagona, osoba ima snažniji osjećaj napetosti ili uzbuđenja prije tog čina, a dok traje osjeća užitak, zadovoljenje i olakšanje. Nakon toga mogu se, ali i ne moraju javiti žaljenje, predbacivanje ili osjećaj krivnje.

Što je trihotilomanija?

Mjesta s kojih se čupaju dlake mogu obuhvatiti bilo koji dio tijela gdje rastu dlake, ali najčešće su područja vlasišta, obrva i trepavica.

Trihotilomanija je poremećaj kontrole impulsa karakteriziran nemogućnošću kontrole nagona/impulsa za čupanjem vlastite kose.Naziv dolazi od grčke riječi triho-kosa, tilen-vući i mania- ludilo. Opetovano čupanje dlaka ili kose može dovesti do značajnog gubitka dlakavosti, odnosno kose, a može biti prisutno i jedenje dlaka (trichotillophagia- trix- dlaka+ phagen –jesti). Mjesta s kojih se čupaju dlake mogu obuhvatiti bilo koji dio tijela gdje rastu dlake, ali najčešće su područja vlasišta, obrva i trepavica. Mogu se pojaviti u kratkim epizodama tijekom dana ili u manje čestim, ali trajnim razdobljima koji mogu trajati satima. Stresne okolnosti često pojačavaju čupanje dlaka, no pojačano čupanje javlja se i u razdobljima odmora i opuštanja (npr. za vrijeme čitanja knjige ili gledanja televizije). Često se pojavljuje pojačani osjećaj napetosti prije čupanja dlaka, ali i kod pokušaja odupiranja potrebi.

 

Raširenost trihotilomanije

Nema dostupnih sistematiziranih podataka o raširenosti trihotilomanije.
Ranije se vjerovalo da je rijetka, ali prema nekim istraživanjima studenata na sveučilištima, 1-2 % studenata ima ili je imalo ovaj poremećaj.

Kod djece s trihotilomanijom jednako je zastupljen i muški i ženski spol, dok je u odrasloj dobi češća kod žena (3.4 %) u odnosu na muškarce (1.5 %). 

Zašto nastaje trihotilomanija?

Prema bihevioralnim teorijama patološko čupanje dlaka je naučeno ponašanje, navika slična sisanju palca ili griženju noktiju. Novija istraživanja upućuju na poremećaj serotoninergičnog sustava, te disfunkciju frontalnog režnja ili bazalnih ganglija.

Nije posve poznato. Prema psihoanalitičkim teorijama, trihotilomanija jemanifestacija disruptivnog psihosocijalnog razvoja zbog patološke obiteljske konstelacije. Prema teoriji I.Hermanna (1972.) radi se o arhaičnoj pulziji hvatanja za majku, te bi bila posljedica traumatičnih iskustava odvajanja od majke ili roditelja (smrt jednog od njih, rođenje mlađeg djeteta, smještaj u instituciju, afektivna karencija). Poremećaj može biti izoliran, a može biti jedan od znakova šireg poremećaja. Prema bihevioralnim teorijama patološko čupanje dlaka je naučeno ponašanje, navika slična sisanju palca ili griženju noktiju.

Novija istraživanja upućuju na poremećaj serotoninergičnog sustava, te disfunkciju frontalnog režnja ili bazalnih ganglija.

Kako se očituje?

Dlake se obično izvlače pramen po pramen prstima ili pincetom, često dok se gleda televizija, čita, razmišlja ili razgovara na telefon. Oboljeli se osjećaju odsutni, nesvjesni svog ponašanja. Svaki stres i pojačana napetost rezultiraju pojačanim čupanjem. 

Tijek

Mjesta s kojih se čupaju dlake mogu se mijenjati tijekom vremena.

Prolazna razdoblja čupanja kose u ranom djetinjstvu mogu se smatrati benignom „navikom“. Ipak, mnogo osoba koje dolaze s kroničnom trihotilomanijom u odrasloj dobi, navode početak u ranom djetinjstvu. Dob početka je 5-13 godina. Simptomi mogu biti stalni, dok kod drugih poremećaj se može pojavljivati ili nestajati tijekom više tjedana, mjeseci ili godina. Mjesta s kojih se čupaju dlake mogu se mijenjati tijekom vremena. 

Posljedice

Psihičke posljedice su sram zbog nemogućnosti kontroliranja vlastitog ponašanja, strah od posljedica gubitka kontrole - ludila.

Posljedice trihotilomanije su gubitak dlakavosti, područja potpune alopecije ili područja smanjene gustoće dlakavosti na određenom dijelu tijela. Psihičke posljedice su sram zbog nemogućnosti kontroliranja vlastitog ponašanja, strah od posljedica gubitka kontrole - ludila. Skrivanje problema dovodi i do izbjegavanja socijalnih situacija, što sve dovodi i do narušavanja slike o sebi, niskog samopoštovanja , osjećaja bespomoćnosti i neraspoloženja. U adolescentom razdoblju, ako je vidljiv gubitak dlaka, može dovesti i do odbacivanja od strane vršnjaka i vrijeđanja.

Terapija trihotilomanije

Od lijekova primjenjuju se oni koji utječu na serotonergički neurotransmiterski sustav - selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) koji mogu ublažiti poriv za čupanjem dlaka. Postoje i dobra iskustva s primjenom risperidona i litija.

Kao i kod drugih poremećaja kontrole poriva preporuka je uključivanje u psihoterapijski tretman - psihodinamskom ili CBT - kognitivno bihevioralnom terapijom . Psihodinamskom terapijom stvara se uvid u vlastito ponašanje, promišljanje o negativnim emocijama, nezadovoljstvu, te se razvija sposobnost osmišljavanja svojih emocionalnih stanja i razumijevanja svojih postupaka. Od lijekova primjenjuju se oni koji utječu na serotonergički neurotransmiterski sustav - selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) koji mogu ublažiti poriv za čupanjem dlaka. Postoje i dobra iskustva s primjenom risperidona i litija. Kombinacija farmakoterapije i dugotrajne psihoterapije daje najbolje rezultate.

Literatura

1. Kupfer D.J, Brent D.A, Lewis D.A, Reynolds C.F, Thase M.E, Travis M.J. Oxford American Handbook of Psychiatry, 2008. ; 467- 8
2. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders 4. izd. Naklada Slap Jastrebarsko 1996.
3. Nikolić S. Mentalni poremećaji u djece i omladine 2, Školska knjiga Zagreb; 1990.