x
x

Pet preporuka iz alergologije i imunologije - 1.dio

  dr. Marinko Artuković, Odjel za kliničku imunologiju, pulmologiju i reumatologiju

  26.08.2014.

U cilju poboljšanja globalne zdravstvene skrbi za oboljele od alergijskih i imunoloških bolesti radne grupe Američke akademije za alergologiju, astmu i imunologiju (The American Academy of Allergy, Asthma & Immunology , AAAAI) izabrale su, nakon sistematskog pregleda relevantne stručne i znanstvene literature pod vodstvom svjetskih eksperata iz ovog područja, niz praktičnih preporuka. Iz ovog niza prema potencijalnoj važnosti ističe se pet prvih preporuka za razmatranje liječnicima i bolesnicima.

Pet preporuka iz alergologije i imunologije - 1.dio

Određivanje secifičnog imunoglobulina IgE

1.Ne provodite nedovoljno utemeljene dijagnostičke testove, kao što su određivanje imunoglobulina G (IgG) ili široke serije specifičnog imunoglobulina E (IgE) u evaluaciji alergijskih bolesti (1-3). 

Pravilna dijagnostika i liječenje alergijskih bolesti zahtjeva određivanje specifičnog imunoglobulina E (IgE) na temelju detaljne bolesnikove anamneze i serije kožnih testova. Upotreba drugih testova i metoda za dijagnostiku alergijskih bolesti nije utemeljena na dokazima i može dovesti do nepravilne dijagnoze i liječenja. Pravilna dijagnostika i liječenje su isplativi i ujedno neophodni za optimalnu skrb o bolesnicima. 

Dijagnoza i liječenje akutnog rinosinuitisa

2. Ne indicirajte kompjutoriziranu tomografiju (CT) i nemojte neselektivno propisivati antibiotike za nekomplicirani akutni rinosinuitis (4, 5).

Virusne infekcije uzrokuju većinu akutnih rinosinuitisa, a tek 0,5 % do 2% napreduje u bakterijsku infekciju. Većina akutnih rinosinuitisa prolazi bez liječenja unutar dva tjedna. Nekomplicirani akutni rinosinuitis se općenito dijagnosticira klinički i ne zahtijeva CT sinusa ili druge radiološke metode dijagnostike. Antibiotici se ne preporučuju za bolesnike s nekompliciranim rinosinuitisom koji imaju blagu bolest i dostupnu kliničku kontrolu. Kod donošenja odluke o liječenju antibioticima, amoksicilin treba biti antibiotik prve linije za liječenje većine akutnih rinosinuitisa. 

Pristup kroničnoj urtikariji

3. Ne radite rutinski dijagnostičko testiranje kod bolesnika s kroničnom urtikarijom (6-9).

Kod velike većine bolesnika s kroničnom urtikarijom, ne identificira se etiološki čimbenik. Ograničena serija laboratorijskih testova može se učiniti kao bi se isključili klinički utemeljeni uzroci. Ciljano laboratorijsko testiranje bazirano na kliničkoj sumnji je prikladno. Ekstenzivna rutinska testiranja nisu isplativa ni povezana s boljim kliničkim ishodom. Kožna testiranja ili određivanje specifičnog IgE na inhalacijske i nutritivne alergene nije indicirano, osim ako postoji jasna anamnestička povezanost inkriminiranog alergena kao provocirajućeg ili perpetuirajućeg čimbenika za urtikariju. 

Ne treba rutinski davati imunoglobuline

4. Ne preporučajte nadomjesnu terapiju imunoglobulinima za rekurentne infekcije osim ukoliko je dokazana smanjena produkcija antitijela nakon cijepljenja (10-13). 

Supstitucija imunoglobulina (gammaglobulina) je skupa i ne poboljšava klinički ishod osim ukoliko je dokazan smanjeni antigen-specifični IgG odgovor na vakcinaciju ili prirodnu infekciju. Niske razine imunoglobulina (izotipovi ili subklase), bez smanjene produkcije antigen-specifičnog IgG odgovora ne nameću potrebu za terapijom supstitucije imunoglobulina. Izuzeci uključuju bolesnike s razinom IgG <150mg/dl te genetski definirane/suspektne poremećaje. Mjerenje IgG subklasa nije rutinski korisno u određivanju potrebe za terapiju imunoglobulinima. Selektivna IgA deficijencija nije indikacija za primjenu imunoglobulina. 

Spirometrija u određivanju težine astme i praćenju bolesti

5. Ne dijagnosticirajte i ne liječite astmu bez prethodne spirometrije (14-18).

Kliničari se često oslanjaju samo na simptome kod dijagnostike i liječenja astme, ali takvi simptomi mogu biti varljivi i proizlaziti iz drugih uzroka. Stoga je spirometrija esencijalna za potvrdu dijagnoze za bolesnike koji ju mogu učiniti. Zadnje smjernice naglašavaju vrijednost spirometrije u određivanju težine bolesti i monitoringa kontrole. Samo anamneza i fizikalni pregled mogu precijeniti ili podcijeniti kontrolu astme. Osim povećanih troškova liječenja, posljedice pogrešnog dijagnosticiranja astme uključuju odgađanje pravilne dijagnoze i liječenja. 

Literatura

  1. Cox L, Williams PB, Sicherer S, et al. Pearls and pitfalls of allergy diagnostic testing: report from the American College of Allergy, Asthma and Immunology/ American Academy of Allergy, Asthma & Immunology Specific IgE Test Task Force. Ann All Asthma Immunol. 2008;101:580–92
  2. Bernstein I, Li J, Bernstein D et al. Allergy diagnostic testing: an updated practice parameter. Ann All Asthma Immunol 2008;100:s1–148.
  3. Terr AI. Unconventional theories and unproven methods in allergy. In: Allergy Principles and Practice, 7th Ed, 97:1691–709.
  4. Ahovuo-Saloranta A, Borisenko OV, Kovanen N, et al. Antibiotics for acute maxillary sinusitis. Cochrane database of systematic reviews 2008:CD000243.
  5. American College of Radiology ACR Appropriateness Criteria® for Sinonasal Disease, 2009 http://www.acr.org/SecondaryMainMenuCategories/quality_safety/app_criteria/pdf/ExpertPanelonNeurologicImaging/SinonasalDisease.aspx; 2009.
  6. Wanderer, AA, Bernstein, IL, Goodman, DL, et al. The Diagnosis and Management of Urticaria: a Practice Parameter. Ann Allergy Asthma Immunol 2000;85:521–44.
  7. Tarbox JA, Gutta RC, Ching EL, Radojicic C, Lang DM. Utility of routine laboratory testing in management of chronic urticaria/angioedema. Ann Allergy Asthma Immunol 2011, 107: 239–43.
  8. Bernstein IL, Li, JT, Bernstein DI et al. Allergy diagnostic testing: an updated practice parameter. Ann Allergy Asthma Immunol. 2008 Mar;100(3 Suppl 3):S1–148.
  9. Kozel MM, Bossuyt PM, Mekkes JR, Bos JD. Laboratory tests and identified diagnoses in patients with physical and chronic urticaria and angioedema: A systematic review. J Am Acad Dermatol. 2003 Mar;48(3):409–16.
  10. Orange, JS et al. Use of intravenous immunoglobulin in human disease: a review of evidence by members of the Primary Immunodeficiency Committee of the American Academy of Allergy, Asthma and Immunology. JACI 117:S525–S553, 2006.
  11. Ballow, M. “Immunoglobulin Therapy: Replacement and Immunomodulation” in Clinical Immunology, Third Edition Rich RR (Editor), Chapter 85, pp. 1265–80, 2008.
  12. Stiehm ER, Orange JS, Ballow M, Lehman H. Therapeutic use of immunoglobulins. Adv Pediatr 2010;57:185–218.
  13. Bonilla FA, Bernstein IL, Khan DA, Ballas ZK, Chinen J, Frank MM, et al. Practice parameter for the diagnosis and management of primary immunodeficiency. Annals of Allergy, Asthma & Immunology. 2005;94 (Suppl 1):S1–S63.
  14. National Asthma Education and Prevention Expert Panel Report 3: Guidelines for the diagnosis and Management of Asthma. NIH Publication Number 08–5846 October 2007.
  15. Li J, Oppenheimer J, Bernstein IL et al. Attaining asthma control. A practice parameter. J Allergy Clin Immunol. 2005;115:S3–11.
  16. Global strategy for asthma management and prevention: GINA executive summary Eur Respir J 2008 31:143–178.
  17. Fuhlbrigge A, Kitch B, Paltielet D et. al. FEV1 is associated with risk of asthma attacks in a pediatric population. J Allergy Clin Immunol. 2001;107:61–6.
  18. Magadle R The Risk of Hospitalization and Near-Fatal and Fatal Asthma in Relation to the Perception of Dyspnea Chest. 2002;121:329–33.

VEZANI SADRŽAJ > <