x
x

Kako procijeniti bol u ordinaciji obiteljske medicine?

  Gabrijela Papić, dr.med.

  16.07.2014.

Boli me – ne boli me, boli me – ne boli me: usporedba ljestvica boli i hodograma kod uzimanja anamneze.

Kako procijeniti bol u ordinaciji obiteljske medicine?

Uvod

Kod uzimanja anamneze i postavljanja dijagnoze bitno je u što kraćem vremenu dobiti što je moguće više informacija koje će pomoći da utvrdimo uzrok boli – jer bol je samo simptom. Postavljati pitanja i tražiti više detalja u opisu, navodi bolesnika i liječnika prema zajedničkom cilju – uspješnoj dijagnozi.

Bol je neugodno osjetno i emocionalno iskustvo povezano s postojećim ili potencijalnim oštećenjem tkiva. Osjet boli jedna je od vitalnih funkcija živčanog sustava, a upozoravajući je znak organizma na potencijalno oštećenje.

Tri su osnovna tipa boli: nociceptivna, neuropatska i psihogena (1). Kod uzimanja anamneze i postavljanja dijagnoze bitno je u što kraćem vremenu dobiti što je moguće više informacija koje će pomoći da utvrdimo uzrok boli – jer bol je samo simptom.

Bol je najčešći subjektivni simptom koji se povezuje s bolešću. Nesrazmjeran je ozbiljnosti bolesti, a koji put i ne znači da je osoba bolesna. S obzirom na to da je bol individualan osjećaj ona je u svakog bolesnika drukčija, pa se zato mora i drukčije liječiti. Cilj je farmakoterapije bol ukloniti ili što je moguće bolje ublažiti i time poboljšati kvalitetu života (2).

Iscrpno uzeta anamneza ključna je u evaluaciji boli i važan dio u stvaranju slike o povijesti boli (3). Postavljati pitanja i tražiti više detalja u opisu, navodi bolesnika i liječnika prema zajedničkom cilju – uspješnoj dijagnozi. Postoji nekoliko tehnika koje pomažu boljoj komunikaciji. Jedna od tehnika navedena je u tablici u nastavku – serija pitanja: kada, što, kakva, gdje, kolika, čime, kako, zašto i koji. Ako pacijent odgovori na sva pitanja i potpitanja možemo biti sigurni da će slika o uzroku boli biti potpunija, te da ćemo znati koje sljedeće korake poduzeti.

Tehnika serija pitanja

Tehnika serija pitanja

Kada se bol prvi put pojavila? U koje doba dana?

Što je povod boli? Što je ublažava? Što pogoršava? Što pomaže nastajanju boli?

Kakva je bol? Možete li opisati? Koje riječi je najbolje opisuju?

Gdje se javlja? Pokažite na slici (sebi) (4). Gdje se širi?

Kolika je bol (koliko je jaka, sada, kad je najgore)? Koliko dugo traje? Koliko često se pojavljuje?

Čime ste liječili? Uspješno? Sada? U prošlosti? Imate li nuspojave na lijekove? Čime postižete najbolji učinak?

Kako bol utječe na Vaš san? Posao? Obitelj? Život? Raspoloženje?

Zašto se niste prije javili? Bol je podnošljiva? Sada više ne?

Koji cilj želimo postići liječenjem? Za koje vrijeme?

Prikaz bolesnice

Prikaz bolesnice: Pacijentica, stara 52 godine dolazi u ordinaciju zbog bolova u križima. Koristeći gore navedenu tehniku – slijedi serija pitanja.

Iz anamneze: Pacijentica je osjetila bol prije četiri dana kod ustajanja. Bol u donjem dijelu leđa  bila  je jaka i nije se širila. Bol nije prestajala pa je zbog toga uzela nesteroidni antireumatik - diklofenak, 3x na dan kroz 5 dana nakon čega je bol popustila, ali nije prestala. Bol je u početku ocijenjena sa sedam, a nakon uzimanja lijeka dobila je ocjenu tri po numeričkoj skali.

Iz statusa: Pacijentica ima otežan hod, nagnuti trup u stranu. Palpatorna bolnost i napetost paravertebralne muskulature lumbalne kralježnice. Laseguov znak je obostrano negativan. Hod na prstima uredan, a na petama otežan.

Terapija nakon prvog pregleda: Nakon uzete anamneze ordinirana je parenteralna terapija diklofenakom u trajanju od sedam dana. Osim toga, preporučeno je mirovanje.

Terapija nakon drugog pregleda: Poslije sedmodnevne aplikacije diklofenaka stanje nije bilo zadovoljavajuće. Pacijentica je imala nešto manje bolove, ali zbog poslovnih obaveza bila je primorana vratiti se na posao te je zbog toga uvedena kombinacija tramadola i paracetamola (37,5 mg tramadola + 325 mg paracetamola) 2 puta dnevno po jedna tableta.

Na kontrolu se javlja nakon pet dana. Bol je kupirana, pacijentica se vratila radnim obavezama uz dogovor za postupno smanjivanje do potpunog ukidanja lijeka.

Rasprava i zaključak

Uočava se pomak u visini boli iz jake u blagu bol uz terapiju koju prima, ali još uvijek uzrok boli nije poznat te su dogovorene daljnje pretrage.

Pacijent koji dođe u ordinaciju i koji u statusu ima „boli me - ne boli me“ simptome i znakove očekuje od liječnika pomoć i rješavanje problema koji mu ometaju život. Smanjiti, ublažiti ili ukloniti bol može se na različite načine – odabrati pravi, umijeće je. Znati postavljati prava pitanja kroz različite tehnike pomaže liječniku prilikom uzimanja anamneze te pokušaju otkrivanja uzroka boli. Svaka tehnika procjene jačine boli i hodograma koji pomažu otkrivanju razloga za nastanak boli daje nam sigurnost da ćemo brzo i učinkovito doći do dijagnoze, a nakon toga i prave terapije.

Literatura

  1. Vrhovac B i sur. Interna medicina, Medicinska biblioteka 2008;81.
  2. Francetić I i sur. Farmakoterapijski priručnik, Medicinska naklada 2010;533.
  3. Breivik H i sur. British Journal of Anaesthesia Assessment of pain 2008;101:19-?
  4. www.wongbakerFACES.org

VEZANI SADRŽAJ > <