x
x

Nove sumanutosti – nova terapija

  prim. mr. sc. Elvira Koić, dr. spec. psihijatrije

  29.04.2014.

Prikazana su tri klinička slučaja pacijenata oboljelih od psihotičnog poremećaja, specifičnog po sumanutostima vezanim uz društvenu mrežu Facebook, koji su liječeni u Općoj bolnici u Bjelovaru, na Odjelu psihijatrije.

Nove sumanutosti – nova terapija

Liječenje je započelo klasičnim antipsihotikom haloperidolom, a nastavljeno olanzapinom (Olandix) uz male doze kvetiapina (Loquen), a svima je uveden i SSRI antidepresiv citalopram (Serpentil) te anksiolitik oksazepam (Praxiten) i hipnotik zolpidem (Zonadin) po potrebi. Time je uspostavljena remisija i gotovo potpuna funkcionalnost u svakodnevici, radnom i akademskom okruženju. 

Sumanutosti - deluzije

Sadržajno su posebno zanimljive tzv. „bizarne sumanutosti“ kojima su najčešće teme religijske, seksualne, tjelesne senzacije, sumanutosti o neprirodnim pojavama i njihovu utjecaju na osobu, o promjeni identiteta i svakako – proganjajuće.

Sumanutosti (deluzije) su u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti važan simptom pri postavljanju dijagnoze psihoze, kako shizofrene tako i paranoidne. Sadržajno su posebno zanimljive tzv. „bizarne sumanutosti“ kojima su najčešće teme religijske, seksualne, tjelesne senzacije, sumanutosti o neprirodnim pojavama i njihovu utjecaju na osobu, o promjeni identiteta i svakako –  proganjajuće. Uglavnom se pojavljuju u nekom kontekstu, npr. kulturalno su uvjetovane, različite u ruralnim i urbanim sredinama ili su u svezi s aktualnom društvenom situacijom. Jasna je i veza s povećanim intenzitetom stresa i anksioznosti, vezanih uz aktualni trenutak. Posebno je to vidljivo u gusto naseljenim područjima, intenzivnog prometa, pritiska različitih vremenskih ograničenja poput voznog reda, radnog vremena i zahtijeva radnoga mjesta, kada se umjesto ostvarivanja privatnosti lako stvori gotovo autistični svijet. Klinička slika psihoze stoga je često komplicirana depresivnim raspoloženjem, visokom anksioznošću i promjenama dnevno noćnih ritmova, uslijed čega treba prilagoditi i terapijski pristup. 

Slučaj 1. Pacijentica u dobi od 73 godine, umirovljena je radnica, udovica, bez djece. Živi sama u obiteljskoj kući u gradu. Orijentirana je u svim smjerovima, pokretna, tjelesno zdrava, osim manjih problema s krvnim tlakom i kroničnom boli kralježnice i koljena. Prvi puta dolazi na psihijatrijsko liječenje, nakon gotovo dva mjeseca od kako je u progresivnom pogoršanju psihičkog stanja. Žali se na smetnje u vidu produktivne forme paranoidne psihoze, s jasnim proganjajućim interpretacijama okolnih događanja i pojavom slušnih halucinacija. Uslijed toga je visoko anksiozna, napeta, depresivna, ne spava danima u strahu od progona „s tog fejsbuka...cijelu noć sjedim u kuhinji i ne spavam u svom krevetu…“ Prate je, sve su snimili, možda su joj stavili nešto i u hranu, pjevaju, promatraju je, prisluškuju, a osjeća i kao da neki plin ulazi u kuću, nešto škljocne kada se uključi „taj fejsbuk“. Pjevaju nešto da cijela kuća grmi, govore joj: „…gle, slabije vidi, noge joj se tresu, srce joj slabije radi...bacit će bombu...umrijet će u mukama...kljakava je...ne smije jesti..stare nitko ne štiti...“  Nešto joj prolazi kroz nogu, neka „struja“. „Govore mi preko kolektora.“ Tražila je policiju da joj „skinu kuću s interneta“, mada kod kuće nema ni priključak na Mrežu, nema TV prijemnik, radio je namjerno polupala... Nakon ponovljenih poziva policiji, preporučeno joj je da se javi psihijatru, što je i učinila. Ne zna što je „fejsbuk“, ali je čula kod susjede nešto o tome...

Slučaj 2. Pacijent u dobi od 21 godinu, računalni tehničar, student druge godine računarstva. Neoženjen, bez djece. Stanuje u studentskom domu. Prvi put dolazi na psihijatrijsko liječenje. Bez tjelesnih smetnji. Rođen je i odrastao u cjelovitoj obitelji, kao mlađi od dvoje djece,normalno se razvijao. Sada se žali na neugodan osjećaj da ga netko prati i to traje unazad nekoliko mjeseci. Uslijed pokušaja da shvati tko ga to progoni i zašto, iscrpljen je i umoran, dekoncentriran, ne može pamtiti, ni učiti. Došao je do zaključka da mu je netko provalio Facebook račun te je zbog toga prestrašen, povučen, smanjenih interesa, slabe volje, slabo spava, iscrpljen i depresivan. Ne može prestati logirati se na Facebook, jer ne može odoljeti osjećaju kontrole koju ima kada posjećuje te stranice. Pokušao je često mijenjati lozinke i korigirati zaštitu na Facebook acountu, no i dalje smatra da ga netko progoni i da na taj način „sve znaju o njemu“, što je dovelo do iscrpljenosti i opće tjelesne slabosti te autističnog povlačenja.

 Slučaj 3. Pacijent u dobi od 20 godina, nezaposlen je elektroinstalater, u fazi prekvalifikacije za tehničara cestovnog prometa. Živi s roditeljima i starijom sestrom. Prvi se put javlja psihijatru, jer je u depresivnom stanju nakon nedavnog prekida emocionalne veze, uz istovremeni razvod roditelja. Na dolazak psihijatru potakla ga je pojava suicidalnih misli. Opisuje kako doživljava djelovanje „teorija zavjere“ u svezi s njegovim internetskim računima na Facebook društvenoj mreži. Opsjednut je brojevima 4, 5, 8, datumima, kritičan prema svojim prisilnim mislima i radnjama, simetriji, stalnim provjerama, bijesom koji s naporom kontrolira i u depresivnom raspoloženju. Rastresen je, često se budi. Apatičan i depresivan. Orijentiran je u svim smjerovima. Tjelesno je bez smetnji. 

Liječenje

Kod svih prikazanih pacijenata, liječenje je započelo klasičnim antipsihotikom haloperidolom, a zbog brzog razvoja nuspojava ekstrapiramidnog tipa, nastavljeno je olanzapinom (Olandix) uz male doze kvetiapina (Loquen), a svima uveden i SSRI antidepresiv citalopram (Serpentil), te anksiolitik oksazepam (Praxiten) i hipnotik zolpidem (Zonadin) po potrebi. 

Zaključak

Prikazani pacijenti oboljeli su od paranoidne psihoze, u okviru koje se kao simptom specifičan po sadržaju, javila sumanutost progona vezana uz popularnu društvenu internetsku mrežu. Bolničko liječenje je započelo klasičnim, a završeno antipsihoticima nove generacije, uz dodatak antidepresiva i anksiolitika. Time je uspostavljena remisija i gotovo potpuna funkcionalnost u svakodnevici, radnom i akademskom okruženju.