x
x

Preeklampsija i kardijalna dekompenzacija – prikaz slučaja

  Krešimir Milas , dr.med., specijalist interne medicine i kardiologije

  02.12.2013.

Kardijalna dekompenzacija u sklopu razvoja preeklampsije izuzetno je rijetka. Iako je naša pacijentica zadovoljila sva 4 kriterija razvoja peripartalne kardiomiopatije (popuštanje srca u zadnjem mjesecu trudnoće ili 5 mjeseci nakon poroda, odsustvo ranijih srčanih bolesti, odsustvo drugih uzroka popuštanja srca, snižena sistolička funkcija EFLV <45%) postoji dvojba radili se o dvostrukoj patologiji – preeklampsiji s razvojem peripartalne kardiomiopatije ili se klinička slika može uklopiti u preeklampsiju s popuštanjem srca zbog volumnog opterećenja i visokog krvnoga tlaka.

Preeklampsija i kardijalna dekompenzacija – prikaz slučaja

Uvod

Preeklampsija se javlja kod 7 do 10% svih trudnoća.

Preeklampsija (PE) je trudnoćom inducirana hipertenzija s proteinurijom, dok eklampsiju karakteriziraju konvulzivni napadi. Preeklampsija se javlja kod 7 do 10% svih trudnoća. S učestalosti od 0,4 do 11,9% čini vodeći uzrok mortaliteta i morbiditeta majki. Visoki perinatalni mortalitet od 20 do 30% u žena s PE nastaje radi infarkta placente ili zastoja njena rasta. Bolest češće pogađa nulipare, vrlo mlade trudnice ili trudnice u dobi iznad 40 godina, blizanačku trudnoću, trudnice koje boluju od dijabetesa, kronične hipertenzije ili bubrežnih bolesti te trudnice s izrazitom pretilošću. Eklampsija se razvija u prosjeku kod 1 od 200 bolesnica s preeklampsijom i neliječena je obično smrtonosna.

Klinička slika i podatci

Bolesnica, u dobi od 33 godine, javila se u hitni trakt zbog progresivne dispneje i palpitacija unatrag 3 dana. Radi se o trudnici u 38. tjednu trudnoće. Prva trudnoća 2008. godine protekla je uredno. Kod prijema klinički i radiološki znakovi manifestne lijevostrane kardijalne dekompenzacije. RR 160/120. EKG sinus tahikardija 140/min. U lab. nalazima: KKS uredna, kreatinin 126, LDH 276, hepatogram uredan, K 5,1-5,8, cTnI 0,13. Urin – proteini +++, E ++, nešto sluzi, malo bakt., malo grfanul. i hijalinih cilindara. Bolesnica smještena u jedinicu intenzivnog liječenja.

UZV-om srca pronađe se granična dilatacija srčanih šupljina uz reduciranu sistoličku funkciju – EF 41%, MR 2+ te dijastoličku disfunkciju po obrascu restriktivne hemodinamike.

Dijagnoza i liječenje

Postavlja se dijagnoza na preeklamsiju uz moguću preegzistentnu srčanu bolest. Ordinirana terapija kisikom, diuretikom, digitalisom, a kasnije, s obziorm na visoke vrijendosti krvnoga tlaka, i kontinuirana infuzija vazodilatatorima i MgSO4 uz značajno kliničko poboljšanje po uspostavi diureze. Konzilijarno pozvan ginekolog koji, s obzirom na patološki CTG, indicira dovršenje trudnoće hitnim carskim rezom. U 00.05 sati rodilo se zdravo žensko dijete – APGAR 10/10. Kasnije bolesnica liječena klasičnom terapijom – ACE inhibitor, betabolokator, diuretik uz vrlo brzi klinički oporavak.

Kontrolni UZV srca nakon 2 mjeseca uredne sistoličke funkcije uz uredne srčane kavitete. Postupno prekinuta kompletna  medikamentozna terapija, a bolesnica se 3 mjeseca po porodu odlično osjeća. Naručena na kontrolu sljedeći mjesec.

Rasprava i zaključci

Postoji dvojba je li se radilo o dvostrukoj patologiji – preeklampsiji s razvojem peripartalne kardiomiopatije ili se klinička slika može uklopiti u preeklampsiju s popuštanjem srca zbog volumnog opterećenja i visokog krvnoga tlaka

Kardijalna dekompenzacija nije uobičajn simptom PE i može biti uzrokovana preegzistentnom kardijalnog patologijom, volumnim opterećenjem ili razvojem peripartalne kardiomiopatije (PK). PK se javlja vrlo rijetko, u 1 : 15000 poroda u SAD-u (za Hrvatsku nemamo podatke). Razlog nastanka usprkos brojnim istraživanjima nije otkriven (spominju se upalni citokini, miokarditis, abnormalni imuni odgovor, hemidinamski razlozi).

Postoje 4 kriterija koja bi trebalo zadovoljiti za dijagnosticiranje PK:

1. popuštanje srca u zadnjem mjesecu trudnoće ili 5 mjeseci nakon poroda,

2. odsustvo ranijih srčanih bolesti,

3. odsustvo drugih uzroka popuštanja srca,

4. snižena sistolička funkcija EFLV <45%.

Kod naše bolesnice zadovoljena su sva 4 kriterija iako postoji dvojba je li se radilo o dvostrukoj patologiji – preeklampsiji s razvojem peripartalne kardiomiopatije ili se klinička slika može uklopiti u preeklampsiju s popuštanjem srca zbog volumnog opterećenja i visokog krvnoga tlaka. U obradi takvih bolesnica spominje se kataterizacija srca, endomikardna biopsija i kompletna virološka RVK analiza, a takva dijagnostika je u ovom slučaju bila nedostupna.

Krešimir Milas dr.med., specijalist interne medicine i kardiologije, Opća bolnica PULA, Djelatnost za unutranje bolesti, Odjel kardiologije