x
x

Peyronieva bolest

  Dr.sc. Kristian Krpina, dr.med., specijalist urolog

  26.08.2013.

Peyronieva bolest lokalizirani je poremećaj vezivnog tkiva koji zahvaća tunicu albugineu penisa. Glavna klinička karakteristika bolesti jesu palpabilna područja induracije koja predstavljaju fibrozno ožiljno tkivo, plak, koje uzrokuje deformitet penisa, najizraženiji tijekom erekcije. Ovaj patološki proces dovodi do povećane zakrivljenosti ili skraćenja penisa. Postavljanju dijagnoze prethode višemjesečne bolne erekcije često povezane s erektilnom disfunkcijom.

Peyronieva bolest

Epidemiologija

Arterijska hipertenzija, pušenje, šećerna bolest i hiperlipidemija su predložne kao rizični faktori, ali nije u potpunosti poznato kako su navedeni faktori povezani s erektilnom disfunkcijom uopće.

Nekada se smatralo kako je PB rijetko oboljenje, no  provedene studije su  pokazale da je prevalencija bolesti slična prevalenciji šećerne bolesti ili urolitijaze. Recentna epidemiološka studija (Schwarzer i sur., 2001) prikazala je prevalenciju od 3,2%. Činjenica da čak i najnoviji podaci podcjenjuju pravu prevalenciju PB vrlo je zabrinjavajuća.  Često muškarci nerado prijavljuju stanja koja smatraju neugodnim,  a velika je vjerojatnost  da i starija populacija muškaraca prihvaća simptome kao beznačajne posljedice starenja.

Najprihvaćeniji objektivni pokazatelji bolesti uključuju broj, veličinu i lokalizaciju plaka, kao i zakrivljenost penisa. Arterijska hipertenzija, pušenje, šećerna bolest i hiperlipidemija su predložne kao rizični faktori, ali nije u potpunosti poznato kako su navedeni faktori povezani s erektilnom disfunkcijom uopće. Posljednja istraživanja (Usta i sur., 2004) nisu dokazala statistički značajnu povezanost navedenih faktora i ove bolesti.

Etiologija i patofiziologija

Pravi  uzroci nastanka PB ostaju nepoznanica. Teorije uključuju promjenu strukture kolagenskih vlakana, genetsku predispoziciju, autoimuni faktore, proizvodnju slobodnih radikala, citogenetske aberacije. Smatra se kako je mikrotrauma provokativan stimulus.

Godine 2003. Mulhall je predložio slijedeću  patogenezu razvoja plaka u PB:

  • Penilna trauma u genetski podložnih muškaraca;
  • lokaliziran autoimuni odgovor;
  • gubitak supresorskih gena i aktivacija promotorskih gena;
  • disfunkcija regulatora staničnog ciklusa;
  • biološka transformacija gradivnih stanica u plaku;
  • pretjerana ekspresija citokina, proizvodnja slobodnih radikala i citogenetske promjene;
  • neregulirano odlaganje ekstracelularnog depozita matriksa ;
  • formacija plaka.

Trauma

Dokazano je kako je akumulacija kolagena u tunici albugineai neorganizirana i nepravilna.

Smatra se kako je trauma važan faktor u inicijaciji ove bolesti. Posljedični upalni odgovor izrazito je pojačan u gustim slojevima tunicae albugineae.  Trauma je posljedica ekscesivnih fizičkih aktivnosti (penetracija penisa) što rezultira delaminacijom tunicae albugineae i mikrokrvarenjima u subtunikalne prostore. Odlaganje fibrina posljedica je repetitivne mikrovaskularne ozljede i normalna je komponenta cijeljenja rane. Dokazano je kako je akumulacija kolagena u tunici albugineai neorganizirana i nepravilna.

Unatoč prethodno navedenom, potrebno je više informacija u otkrivanju uzroka odlaganja fibrina i posljedične neuspješne razgradnje istoga.

Genetska predispozicija i autoimuni faktori

Genetska predispozicija opisana je kao uzročni faktor jer postoji obiteljska raspodjela bolesti a studije su dokazale povezanost HLA sustava sa humanim leukocitnim antigenom HLA B27 i Dupuytrenovom kontrakturom. Bolesnici s PB imaju različite stupnjeve autoimunosti, podupirući teoriju kako autoimuna reakcija poslije traume može biti uzrok fibroze i ožiljkavanja. Različiti markeri imune inkompetencije su dokazani u oboljelih, a vjeruje se kako je autoimuni poremećaj lokaliziran u tunici albugineai.

 

Citogenetske alteracije

Slične citogenetske abnormalnosti pronađene su u uzorcima bolesnika s Dupuytrenovom kontrakturom

Kromosomska nestabilnost dokazana je kod fibroblasta izoliranih iz patoloških plakova kod oboljelih od PB a slične citogenetske abnormalnosti pronađene su u uzorcima bolesnika s Dupuytrenovom kontrakturom. Takove alteracije postavljaju sumnju na mogućnost zajedničke patogeneze u nastanku fibroze. Genotipske  analize su  dokazale kako je kromosomska nestabilnost značajna u stanicama izoliranih iz plaka. Profibrotski ili fibrinogeni citokini povećavaju produkciju kolagena u fibroblastima. Povišene su vrijednosti temeljnog faktora rasta fibroblasta izoliranog iz stanica plaka koje uzrokuju prekomjernu produkciju ekstracelularnog matriksa. Navedene promjene utječu na  odsutsvo regulatora staničnog ciklusa.

Proizvodnja slobodnih radikala

Neophodna  su dodatna istraživanja iz područja signalnih molekula i određivanja stvarne uloge slobodnih radikala u kalcifikaciji i formaciji samog plaka.

Ostali uzroci

PB povezana je s invazivnim postupcima na penisu kao što su  cistoskopija i uretralna kateterizacija; genitalna ili perinealna trauma. Ateroskleroza se spominje kao specifično područje interesa, a patološki mehanizam je sličan PB (ateroskleroza je posljedica stanične proliferacije što dovodi do formacije fibrotičnog plaka).

Klinička evaluacija deformiteta

Klinička evaluacija deformiteta provodi se subjektivnim i objektivnim mjerenjima.

Subjektivna mjerenja

Pregled treba početi rutinskom procjenom genitourinarnih organa, što se kasnije ekstendira do uključivanja procjene ruku i stopala za indikacije sustavne fibromatoze

Početna evaluacija subjektivne komponente često se postiže upitnicima kako bi se utvrdio stupanj deformiteta i njegov utjecaj na bolesnikov život. Upitnik Shabsigha «Peyronie’s Disease Index» načinjen je upravo iz razloga da naglasi  pitanja koja najviše okupiraju bolesnike s PB-om. Cilj inicijalne evaluacije je osigurati informacije o trajanju bolesti, mogućoj ozljedi kao i prezentirajućim simptomima (zakrivljenost, dužina, rigidnost, mekoća, bol u erekciji, koitus).

Preporuka Levine i Greenfield-a jest kako pregled treba početi rutinskom procjenom genitourinarnih organa, što se kasnije ekstendira do uključivanja procjene ruku i stopala za indikacije sustavne fibromatoze (Dupuytrenova kontraktura). Ostale subjektivne informacije  zamijećene na fizičkom pregledu uključuju evaluaciju zakrivljenosti penisa, promjena duljine penisa i razlike u stupnju erekcije.

Objektivna mjerenja

Erektilna sposobnost često se ocjenjuje standardiziranim upitnicima, a važna je zbog procjene bolesnikova zadovoljstva i same kvalitete života.

Objektivna evaluacija penilnog deformiteta kod bolesnika sa PB uključuje mjerenja duljine penisa, karakteristike plaka (veličina, lokacija), erektilne sposobnosti i zakrivljenosti penisa. Trenutno ne postoji standardiziran pristup procjeni penilne dužine ali preporučuje se mjerenje dorzalno od baze do meatusa dok je penis potpuno istegnut. Redukcija u veličini plaka ne korelira sa poboljšanjem u ostalim funkcionalnim deformitetima, iako se često smatra ciljem liječenja ove bolesti. Mjerenje veličine plaka je nesigurno zbog ekstenzija plaka kroz septum i varijabilnosti u debljini.

Ultrazvučno mjerenje je korisno jer može verificirati prisutnost vaskularnih anomalija i može detaljnije  prikazati plak sa svim karakteristikama. Dodatne informacije moguće je dobiti MRI pretragom.

Erektilna sposobnost često se ocjenjuje standardiziranim upitnicima, a važna je zbog procjene bolesnikova zadovoljstva i same kvalitete života.

Kao objektivno mjerenje može se učiniti mjerenje noćne tumescencije i rigiditeta penisa kao i kavernozometrija. Zakrivljenost penisa bi trebalo mjeriti u trenutku maksimalne erekcije zato jer varijabilnost u rigiditetu penisa može dovesti do netočnih podataka.

Zaključak

Sam proces ekstenzivnog ožiljkavanja i fibroze je multifaktorijalan. Činjenica je kako penilna trauma predstavlja inicijalni faktor koji dovodi do nastanka PB-a, iako vjerojatno nije isključiv te jedini uzrok nastanka ove bolesti.

Literatura

Schwarzer U, Sommer F, Klotz T, Braun M, Reifenrath B, Engelmann U. The prevalence of Peyronie's disease: results of a large survey. BJU Int. Nov 2001;88(7):727-30.

Usta MF, Bivalacqua TJ, Jabren GW, Myers L, Sanabria J, Sikka SC, et al. Relationship between the severity of penile curvature and the presence of comorbidities in men with Peyronie's disease. J Urol. Feb 2004;171(2 Pt 1):775-9.

Mulhall JP, Branch J, Lubrano T, Shankey TV. Radiation increases fibrogenic cytokine expression by Peyronie's disease fibroblasts. J Urol. Jul 2003;170(1):281-4.

Levine LA. Peyronie's disease: a difficult sexual dysfunction problem. West J Med. Sep 1998;169(3):168-9.

Greenfield JM, Lucas S, Levine LA. Factors affecting the loss of length associated with tunica albuginea plication for correction of penile curvature. J Urol. Jan 2006;175(1):238-41.

Lizza. E. Peyronie Disease Dostupno na: http://emedicine.medscape.com/article/456574-overview Datum pristupa: 26.8.2013.

Dr.sc. Kristian Krpina, dr.med., specijalist urolog

KBC Rijeka