x
x

Znamo li dovoljno o celijakiji? - 2. dio

  Ana Balažin Vučetić, dr. med. specijalist pedijatar

  12.02.2013.

Važnu ulogu liječnika primarne zdravstvene zaštite u pravovremenom prepoznavanju i dijagnozi celijakije naglasile su dvije velike multicentrične studije provedene u Italiji i Sjevernoj Americi, temeljene na proaktivnom pristupu dijagnostici celijakije. Koristeći ovaj pristup u studiji, svakoj osobi koja ima neki od faktora rizika, bilo je ponuđeno serološko testiranje na celijakiju.

Znamo li dovoljno o celijakiji? - 2. dio

U studiji Bertija i suradnika iz 2006. god. koja je provedena u Italiji, sudjelovalo je 69 liječnika obiteljske medicine i 60 pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Studija je dizajnirana na način da su liječnici bolesnicima ponudili testiranje na celijakiju ako su imali neki od faktora rizika na celijakiju (faktori rizika za odrasle i djecu korišteni u studiji su navedeni u Tablicama 2a. i  2b.).

Faktori rizika za celijakiju u odraslih bolesnika

 Tablica 2. a. Faktori rizika za celijakiju na temelju kojih su liječnici obiteljska medicine postavljali indikaciju za serološko testiranje (anti-TG2) na celijakiju u ODRASLIH BOLESNIKA u studiji Bertija i sur.

Bolesnici kojima je ranije dijagnosticirana celijakija i koji su kasnije proglašeni „izliječenima"

Anemija (Hb < 115 g/L za žene i < 120 g/L za muškarce )

Slabost/Umor

Kronični proljev i/ili malapsorpcija

„Sindrom iritabilnog crijeva"

Gubitak težine, Niski rast

Izolirano i perzistentno povišenje razine jetrenih transaminaza (AST, ALT, razine 2 x više od gornje granice normale u trajanju najmanje 3 mjeseca)

Poremećaj štitnjače s pozitivnim protutijelima

Dijagnosticirani autoimuni poremećaj (reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematosus, inzulin ovisan dijabetes tip 1)

Ukupna IgA deficijencija

Rekurentni aftozni stomatitis (češće od 4 epizode godišnje)

Epilepsija rezistentna na farmakološko liječenje ili epilepsija s intrakranijskim kalcifikacijama

Ataksija

Kronična ili rekurentna bol u zglobu (barem 6 puta godišnje)

Dermatitis herpetiformis, vitiligo, alopecija

Non-Hodgkinov limfom crijeva

Osteopenija (Z score < 2S.D.)

Neplodnost i/ili ponavljajući spontani pobačaji

Sindrom Down ili Turner

Pozitivna obiteljska anamneza na celijakiju (prvo i drugo koljeno)

Faktori rizika za celijakiju u djece

Tablica 2 b. Faktori rizika za celijakiju na temelju kojih su pedijatri u primarnoj zaštiti postavljali indikaciju za serološko testiranje na celijakiju (anti-TG2) u DJECE u studiji Bertija i sur.

Nenapredovanje ili zastoj rasta ( ≤ 3 centile)

Kasni pubertet (djevojčice > 13 godina, dječaci > 15 godina)

Anemija (Hb < 105 g/l)

Slabost/Umor

Kronični proljev i/ili malapsorpcija

Rekurentna bol u trbuhu

Izolirano i perzistentno povišenje razine jetrenih transaminaza (AST, ALT, razine 2 x više od gornje granice normale u trajanju najmanje 3 mjeseca)

Hipoplazija zubne cakline

Autoimuni poremećaj (tiroiditis, reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematosus, inzulin ovisan dijabetes tip 1)

Ukupna IgA deficijencija

Rekurentni aftozni stomatitis (češće od 4 epizode godišnje)

Epilepsija rezistentna na farmakološko liječenje ili epilepsija s intrakranijskim kalcifikacijama

Ataksija

Osteopenija (Z score < 2S.D.)

Majka s ponavljajućim spontanim pobačajima u anamnezi

Sindrom Down ili Turner

Pozitivna obiteljska anamneza na celijakiju (prvo i drugo koljeno)

U periodu od jedne godine, koliko je trajala studija, na temelju postojanja faktora rizika serološki je testirana 1041 odrasla osoba i 447 djece, a celijakija je daljnjom dijagnostikom potvrđena u 2.08% ispitivane populacije. U odnosu na period prije početka studije, godinu dana nakon završetka studije, prevalencija dijagnosticirane celijakije se gotovo udvostručila. Odrasli dijagnosticirani bolesnici su najčešće imali anemiju, kronični proljev sa ili bez malapsorpcije, sindrom iritabilnog crijeva, autoimunu bolest kože (vitiligo, alopeciju ili psorijazu) ili pozitivnu obiteljsku anamnezu na celijakiju. Većina dijagnosticirane djece je imala rekurentnu bol u abdomenu, nenapredovanje ili zastoj rasta, anemiju, pozitivnu obiteljsku anamnezu na celijakiju te slabost ili umor.17

U studiji Catassia i suradnika iz 2007. god. koja je provedena u više ordinacija obiteljske medicine u Sjevernoj Americi, serološki su testirane sve odrasle osobe koje su imale neki od faktora rizika za celijakiju. U periodu od 2 godine koliko je trajala studija, testirano je ukupno 976 ispitanika, a učestalost dijagnosticirane celijakije povećala se za čak 43 puta u odnosu na period prije studije. Dijagnosticirani bolesnici su najčešće imali nadutost, sindrom iritabilnog crijeva, bolest štitnjače, neobjašnjivi kronični proljev, kronični umor ili opstipaciju.18

U 3. i 4. dijelu članka više o dijagnostičkom postupku i terapiji celijakije.

Literatura - 2.dio

17. Berti I et al. Coeliac disease in primary care: evaluation of a case-finding strategy. Dig Liver Dis. 2006 Jul;38(7):461-7.
18. Catassi C et al. Detection of Celiac Disease in Primary Care: A Multicenter Case-Finding Study in North AmericaAm J Gastroenterol. 2007;102(7):1454-1460.

VEZANI SADRŽAJ > <