x
x

Shizoafektivni poremećaj i shizofrenija

  Marko Jakelić, dr. med., specijalist psihijatar

  10.09.2012.

U radu je istaknuta važnost odabira adekvatne terapije u liječenju shizoafektivnog poremećaja te značaj diferencijalne dijagnostike između shizoafektivnog poremećaja i shizofrenije.

Shizoafektivni poremećaj i shizofrenija

Uvod

Kod mnogih psihotičnih stanja simptomi se često ne mogu jasno odmah uokviriti u odgovarajuće dijagnostičke okvire jer se često isprepliću. Pri tom dolazimo i u dileme s kakvom antipsihotičnom i pridruženom psihofamakoterapijom bi trebali započeti proces liječenja takvog bolesnika.

U prvom susretu psihijatra s bolesnikom s duševnim smetnjama, poglavito s bolesnikom kod kojeg su jasno izraženi psihotični simptomi (obično kao prvi i najvažniji simptom uočavamo netestiranje realiteta u svim aspektima, ili najčešće u jednom od tih aspekata, osobito nemaju realan uvid u situaciju) vrlo je značajno temeljito, iscrpno, pravilno uočiti simptome kod pojedinog bolesnika.

Naime, znamo da se kod mnogih psihotičnih stanja simptomi često ne mogu jasno odmah uokviriti u odgovarajuće dijagnostičke okvire, prema MKB X. klasifikaciji jer se često isprepliću pa je teško te simptome pravilno grupirati da bismo dobili jasniju predodžbu o naravi samog psihotičnog stanja. Pri tom dolazimo i u dileme s kakvom antipsihotičnom i pridruženom psihofamakoterapijom bi trebali započeti proces liječenja takvog bolesnika.

Naglasio bih s toga važnost i ozbiljnost primjene svih stručnih saznanja u prvom kontaktu s psihotičnim bolesnikom, tako da nakon uvida u kompletnu kliničku sliku možemo što prije početi s primjenom adekvatne psihofarmakoterapije u cilju što ranijeg suzbijanja akutnih psihotičnih simptoma, a istovremeno i stalno praćenje primijenjene terapije, jer je to neobično važno za dužinu i kvalitetu liječenja, a istodobno i za prognostički ishod liječenja.

S time djelujemo i na kvalitetu života tog bolesnika odnosno suzbijamo akutno simptomatologiju i dovodimo bolesnika u stanje zadovoljavajuće remisije, u kojoj je doza psihofarmaka uglavnom niža, a i diferentnija jer smo tijekom liječenja akutne faze dobili jasnije uvid o kojem se oboljenju zapravo radi prema MKB X. - klasifikaciji.

Što ranije prepoznavanje shizoafektivnog poremećaja i shizofrenije

Jako je važno što prije prepoznati radi li se o shizoafektivnom poremećaju ili shizofreniji jer tako puno uspješnije liječimo bolesnika u akutnoj fazi, a posebno je važno za prognostički ishod liječenja oba dijagnostička entiteta, te kvalitetu života bolesnika, ulogu obitelji i šire društvene zajednice.

U kontekstu svega navedenog naglasio bih važnost što ranijeg prepoznavanja diferencijalne dijagnoze između F 25 (shizoafektivni poremećaj) i F 20.5 (shizofrenija) jer se vrlo često u početnoj akutnoj fazi tih oboljenja teško može uočiti razlika između ta dva dijagnostička entiteta, pa je ranije prepoznavanje razlika i davanje adekvatne terapije vrlo važno u samom procesu liječenja, a još više i u prognozi i ishodu liječenja.

Naime, to su dva sasvim različita dijagnostička entiteta (duševna oboljenja) u kojih se u početnoj fazi simptomi često mogu preklapati.

Naveo bih značajnu razliku između ta dva oboljenja, a to je postojanje afektiviteta.

Naime, kod F 25 afektivitet je očuvan, ali jako oscilira, češće je snižen (depresivno stanje) a javljaju se epizode rjeđe epizode povišenog afektiviteta (manična faza), dok kod F 20 vidimo da progresijom to najteže duševne bolesti afektivitet postepeno blijedi, različitom brzinom i intenzitetom, ovisno o raznim tipovima F 20 ( bolest koja se pojavljuje u različitim kliničkim slikama i formama).

Važno je da psihijatar te spoznaje ima u vidu od samog početka liječenja zbog adekvatnog izbora psihofarmakoterapije kao i pristupa tom bolesniku.
Sam izbor psihofarmakoterapje zavisi o trenutačnoj kliničkoj slici te se razvojem i trajanjem kliničke slike usklađuje u cilju suzbijanja trenutnih simptoma uz ozbiljan pristup i što češće kontakte i razgovore s bolesnikom kako bi se što prije i što točnije uklonile dijagnostičke dileme.

Kod ta dva oboljenja je moguće često i preklapanje simptoma u samom početku liječenja, jer često manična faza kod F 25 može imitirati paranoidno halucinotorni oblik F 20, a depresivna faza može imitirati hebefreni ili čak simpleks tip F 20.

Jako je važno što prije prepoznati o kojem se oboljenju radi jer tako puno uspješnije liječimo bolesnika u akutnoj fazi, a posebno je važno za prognostički ishod liječenja oba dijagnostička entiteta, te kvalitetu života bolesnika i ulogu obitelji i šire društvene zajednice.

Uporaba adekvatne terapije

Od brojnih kombinacija psihofarmakoterapije naveo bih jednu od vrlo uspješnih terapijskih smjernica kod liječenja shizoafektivnog poremećaja: lamotrigin, olanzapin, venlafaksin, zolpidem što smo jasno uočili tijekom višegodišnje kliničke prakse.

Čim uspijemo prepoznati dijagnozu F 25, shizoafektivni poremećaj, u terapiju uključujemo obavezno stabilizator raspoloženja, te odgovarajući antidepresiv uz antipsihotik (ako se radi o depresivnoj fazi unutar F 25), uz dodatnu terapiju anksiolitikom i lijekovima protiv nesanice ukoliko je potrebno.

U radu na Klinici za psihijatriju KBC Split često se susrećemo s dijagnostičkim dilemama između F 20.5 i F 25.

Naveo bih pri tom da smo u posljednjih godinu dana uspješno dijagnosticirali 7 bolesnika s F 25, te vrlo brzom primjenom adekvatne psihofarmakoterapije relativno brzo stabiliziralo psihičko stanje tih bolesnika, te smo ih otpustili na kućno liječenje uz reduciranu terapiju i informiranje rodbine o kakvom se zapravo oboljenju radi. Ti bolesnici dolaze na redovite kontrole, uzimaju propisanu terapiju i već duže vrijeme se nalaze u stabilnoj remisiji, dok afektivitet puno manje oscilira u odnosu na period prije liječenja na Klinici za psihijatriju.

Od brojnih kombinacija psihofarmakoterapije naveo bih jednu od vrlo uspješnih terapijskih smjernica kod liječenja shizoafektivnog poremećaja: lamotrigin, olanzapin, venlafaksin, zolpidem što smo jasno uočili tijekom višegodišnje kliničke prakse.

Zaključak

U članku je naglašen izuzetan značaj diferencijalne dijagnostike naizgled sličnih duševnih bolesti, osobito u početnoj fazi, kao i adekvatan izbor psihofarmakoterapije tijekom liječenja psihotičnog bolesnika što je važno za dužinu i kvalitetu liječenja, a posebno za prognostički ishod što se odražava na kvalitetnijem životu bolesnika i njegove obitelji.

dr. Marko Jakelić, specijalist psihijatar, Klinika za psihijatriju Split

Literatura

1. Mihaljević Peleš A, Šagud M. Klinička obilježja i dijagnoza psihotičnih poremećaja. PLIVAmed.net 2011. Dostupno na: http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/5214/Klinicka-obiljezja-i-dijagnoza-psihoticnih-poremecaja.html
2. Silobrčić Radić M. Stanje mentalnog zdravlja u Republici Hrvatskoj. 2. hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji, Zasgreb, 9. do 11. veljače, 2012. godine. Dostupno na: http://www.plivamed.net/vijesti/clanak/6967/Stanje-mentalnog-zdravlja-u-Republici-Hrvatskoj.html
3. Šagud M, Mihaljević Peleš A.Kombinacije antipsihotika. PLIVAmed.net 2011. Dostupnop na: http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/5548/Kombinacije-antipsihotika.html
4. Mihaljević-Peleš A, Šagud M, Jakovljević M. Antiepileptici kao stabilizatori raspoloženja. Medicus 2002; 11(2): 171 - 175.
5. Murthy P, Chand P. Treatment of dual diagnosis disorders. Curr Opin Psychiatry. 2012;25(3):194-200.

OGLASI
GastalMaxirinoIbuxin Rapid
VEZANI SADRŽAJ > <
OGLAS
Gastal
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: