x
x

Uloga ljekarnika u liječenju boli - terapija boli

  Aleksandra Grundler, mr.pharm.

  21.02.2012.

Koliko je i sama bol kompleksna toliko je i kompleksno liječenje boli. Bol se liječi nefarmakološkim postupcima i farmakološkom terapijom. Akutna bol je jednostavnija za liječenje, najčešće se primjenjuju analgetici i neka fizikalna metoda, dok liječenje kronične boli zahtjeva suradnju različitih zdravstvenih stručnjaka kako bi se odabrala pravilna kombinacija lijekova, analgetika i koanalgetika te fizikalne, ali i psihološke ili čak psihijatrijske metode liječenja.

Uloga ljekarnika u liječenju boli - terapija boli

Cilj terapije je postići podnošenje boli (npr. u mirovanju: na skali <3, u pokretu <5), jer ponekad, a posebno kod liječenja kronične boli, nije moguće postići stanje bez boli.
Najvažnije je uključiti pacijenta, ponekad i njegovu obitelj, u postupak liječenja te odrediti individualnu terapiju svakom pacijentu. Nažalost, na temelju mnogih studija, poznato je da zdravstveni radnici često ne pristupaju dovoljno odgovorno liječenju boli. S jedne strane, neki liječnici zbog nedovoljnog poznavanja lijekova zaziru od opijata i viših doza općenito svih analgetika, čime pacijenti sa stvarnim i jakim bolovima trpe. Radi osobne procjene boli, i emotivnog utjecaja na osjet, pacijentima se ne vjeruje dovoljno i pogrešno ih se proglašava lažnim bolesnicima. Međutim s druge pak strane veliki je broj liječnika koji previše olako shvaćaju propisivanje opioda, bez dovoljne kontrole prepuštaju pacijentima samostalno doziranje, čime omogućavaju nastanak opasne zlouporabe lijekova i po život opasnih nuspojava uslijed predoziranja. Procjenjuje se da danas u SAD-u svaki 20-ti pacijent koji prima opioide umire od posljedica predoziranja lijekom, čak više nego od predoziranja heroinom i kokainom.

Nefarmakološko liječenje boli

Hlađenje usporava metabolizam, smanjuje upalu i usporava živčanu provodljivost te dovodi do analgezije. Akutne ozlijede mišićno-koštanog sustava obično se prvih 24-48 sati tretiraju kombinacijom hlađenja, imobilizacije, kompresije i elevacije (u literaturi poznata RICE metoda: rest, ice, compression, elevation), čime se smanjuje oteklina i upala.

Ovisno o uzroku i prirodi boli ponekad se nefarmakološke metode mogu primjenjivati samostalno, iako se češće kombiniraju s farmakološkom terapijom.

Psihološka pomoć ima važnu ulogu u liječenju jake akutne boli i svake kronične boli. Pravilnim pristupom može se umanjiti anksioznost, depresija, strah, poremećaji spavanja, te poboljšati opće psihičko stanje bolesnika. Ovo poboljšanje psihičkog stanja ima znatan utjecaj i na samoregulaciju organizma u modulaciji boli. Osim psihološke pomoći, mogu se uključiti razne tehnike opuštanja, stres menadžment, kognitivno-bihevioralne terapije, ali i psihijatrijske terapije.
Fizikalna terapija se primjenjuje i u modalitetu same boli i u poboljšanju pokretljivosti, a ovisno o uzroku i vrsti boli primjenjuje se grijanje, hlađenje, ultrazvuk, TENS, magnetoterapija i tjelovježba.
Grijanjem se postiže vazodilatacija i opuštanje mišića, odnosno bolji dotok kisika i hranjivih tvari u oboljelo tkivo te odvod ugljičnog dioksida i posrednika upale. Koristi se kod mišićnih spazama, mijalgije, fibromijalgije, bursitisa. Kontraindicirano je kod lokalne upale tkiva, dijabetičke polineuropatije, bolesti krvi.
Hlađenje usporava metabolizam, smanjuje upalu i usporava živčanu provodljivost te dovodi do analgezije. Akutne ozlijede mišićno-koštanog sustava obično se prvih 24-48 sati tretiraju kombinacijom hlađenja, imobilizacije, kompresije i elevacije (u literaturi poznata RICE metoda: rest, ice, compression, elevation), čime se smanjuje oteklina i upala. Međutim pojačano i dugotrajno hlađenje nije poželjno jer smanjuje odvod posrednika upale, a kontraindicirano je u pacijenata s arterijskom insuficijencijom ili alergijom na hladnoću.
TENS (transkutana električna stimulacija živaca) djeluje na način da daje mnoštvo signala nociceptivnim putem čime se mozak zasićuje informacijama i djelomično prekida njihovu obradu, čime prestaje i obrada bolnog signala. Primjenjuje se za liječenje nekih mišićno-koštanih bolova.
Vježbe istezanja se najviše primjenjuju u metodama vježbanja pri fizikalnoj terapiji, pri čemu dolazi do produljenja struktura mekog tkiva, povećanja pokretljivosti i smanjenja kontrakcija.
Masažom se opuštaju mišići i povećava cirkulacija i pokretljivost.
Alternativne metode koriste tehnike alternativne i komplementarne medicine. Najčešće se primjenjuje akupunktura, koju je i Svjetska zdravstvena organizacija priznala kao alternativnu metodu koju može koristiti konvencionalna medicina. Danas se u suvremenim centrima za bol koristi za tretman cijelog spektra boli. Za neke oblike mišićno-koštanih boli koriste se tehnike kiropraktike, međutim važno je da se pacijent povjeri stručnoj osobi, koja će surađivati s ostalim timom u njegovu liječenju.

Farmakološko liječenje boli

Prema ATK (Anatomsko-Terapijsko-Kemijska klasifikacija lijekova) skupinama primjenjuju se lijekovi iz skupine N i M: NSAIL (nesteroidni protuupalni lijekovi), analgetici i lokalni anestetici, ali se u liječenju boli primjenjuju i psihotropni lijekovi iz skupine antiepileptika i psihoanaleptika (triciklički antidepresivi), kao koanalgetici. Koanalgetici se ponekad daju sami za neuropatsku bol, ali najčešće u kombinaciji s analgetikom pri čemu pojačavaju učinak analgetika i istovremeno djeluju na psihičke komorbiditete. Primjena antiepileptika i psihoanaleptika preporučena je i u Hrvatskoj Smjernicama za farmakološko liječenje neuropatske boli Hrvatskog društva za liječenje boli Hrvatskog liječničkog zbora.
Cilj terapije lijekovima je odrediti lijek s najboljim učinkom, ispravnom dozom i pravilnim vremenskim razmakom uzimanja. Istovremeno, obzirom na različite boli, npr. kod malignih boli i u palijativnoj skrbi, potrebno je kombinirati različite farmaceutske oblike kako bi se postigla potrebna supresija boli. Preporuke su slijedeće, uvažavajući individualne potrebe:
- akutna bol blaga (<3) - paracetamol, acetilsalicilna kiselina ili NSAIL
- kronična bol blaga (<3) - paracetamol, acetilsalicilna kis ili NSAIL + koanalgetik
- kronična, akutna umjerena bol (3-6) - NSAIL + blagi opioid (tramadol)+ koanalgetik
- kronična, akutna jaka bol (>6-10) - jaki opioid + koanalgetik
- kronična jaka bol, s epizodama probijajuće boli (>6-10) - jaki dugodjelujući opioid + koanalgetik uz dodataka kratko i brzodjelujućeg morfina ili fentanilskih tbl (nisu registrirane u Hrvatskoj).

Odabir analgetika prvenstveno ovisi o vrsti boli (nociceptivna i/ili neuropatska)(slika 1).

Poznavajući mehanizam nastanka osjeta boli, te dijagnozu konkretne boli, može se odrediti učinkovit lijek (slika 2).

U ovisnosti od jačine boli lijekovi se različito primjenjuju, te je Svjetska zdravstvena organizacija izdala Smjernice za liječenje boli kod karcinoma, koji se mogu primijeniti za liječenje boli općenito. Ova trostupanjska ljestvica određuje primjenu lijekova ovisno o intenzitetu boli.

Blaga bol se liječi neopioidnim analgeticima, eventualno uz dodatak koanalgetika, kako se bol pojačava uvode se opioidi i ostali koanalgetici. Međutim, važno je razumjeti da se bol liječi prema intenzitetu, što znači da se neće uvijek započinjati neopioidima, već se ponekad mora odmah primijeniti opioid ili opioid uz koanalgetik (slika 3).

VEZANI SADRŽAJ > <