Terapija hlađenjem je terapija izbora pri svim akutnim stanjima i ozljedama, kod upalnog i degenerativnog reumatizma u akutnoj fazi (otok zglobova), infekcijskog artritisa, krvarenja i spastičnih mišića jer bolesnik vrlo brzo osjeća poboljšanje.

U nas je prvi uveo krioterapiju Gjuro Baglivi, hrvatski liječnik (1668-1707) iz Dubrovnika koji je radio u Rimu. Zadnjeg je bolesnika liječio 1692. godine zbog pretrpljene traume.

Terapija hlađenjem je terapija izbora pri svim akutnim stanjima i ozljedama, kod upalnog i degenerativnog reumatizma u akutnoj fazi (otok zglobova), infekcijskog artritisa, krvarenja i spastičnih mišića jer bolesnik vrlo brzo osjeća poboljšanje. Ublažava se bol, smanjuje temperatura, sprječava se i smanjuje otok i upala, zaustavlja se krvarenje, smanjuje mišićni spazam kao i spasticitet koji je uzrokovan oštećenjem živčanog sustava. Hladnoća prodire dublje u tkiva i ima duži učinak od topline. Rana krioterapija skraćuje vrijeme cijeljenja ozlijeđenog ili upalno promjenjenog tkiva i ima povoljan utjecaj na funkcionalni ishod.

Izravni učinak krioterapije

Izravni je učinak krioterapije pad temperature kože i potkožnog tkiva, a manje mišića i zgloba. Padom temperature usporavaju se biološki procesi i enzimska aktivnost. Doživljaj hladnoće ili topline ovisi o broju podraženih termoreceptora za hladno ili toplo koji se nalaze u koži, dubinskim tkivima i središnjem živčanom sustavu. Trenutni odgovor na hladnoću je stezanje krvnih žila kože (arteriola i venula) unutar 15 minuta ili kraće, nakon čega uslijedi reaktivno širenje tj.vazodilatacija. Izmjenično mogu se pojaviti i vazodilatacija i vazokonstrikcija, i ovaj odgovor na krioterapiju najizraženiji je u područjima gdje se nalaze arteriovenozne anastomoze u koži. Izlaganje hladnoći (masaža ledom ili hladni oblozi) dovodi do eritema - lokalnog crvenila kože, a kožna temperatura pada do 15 stupnjeva Celzijusa pa nema opasnosti od smrzavanja. Naravno da razina sniženja temperature ovisi o vremenu izlaganja i vrsti sredstva koje se koristi za hlađenje (led, hladna voda, spray). Nakon prekida primjene krioterapije temperatura se povisuje iz susjednih dijelova tijela.

Primjena krioterapije

Primjena krioterapije moguća je na različite načine, a to su kriomasaža, kriooblozi, kriokupke i sprej. Izvor načina izvođenja krioterapije ovisi o dijelu tijela koji se tretira i o veličini područja koje se rashlađuje.

Najčešći način je kriomasaža, tijekom koje bolesnik osjeća intenzivnu hladnoću, pečenje i bolnost (ovi znaci kratko traju) i na kraju analgeziju (nestanak boli). U manju plastičnu čašu stavi se drvce u sredinu i zaledi voda. Tako se dobije cilindrični komad leda s drškom, kojim se obavlja kriomasaža kružnim ili uzdužnim ravnomjernim pokretima. Postupak traje 5-10 minuta dok se ne postigne analgezija koja traje i do 2 sata. Druga mogućnost liječenja hladnoćom jesu kriooblozi. Vrećice koje služe za višekratnu upotrebu sadržavaju želatinoznu smjesu i mogu se naći u svakoj ljekarni. Nakon hlađenja u zamrzivaču stavljaju se preko bilo kakve tkanine na željeno mjesto i terapijski su učinkovite oko 45 do 60 minuta.

Često se koriste i kriokupke usitnjenim ledom, za veće površine, a trajanje postupka je kao i kod kriomasaže. Postoje i sprejevi za hlađenje koji se primjenjuju uglavnom kod sportskih ozljeda i to na mjestima s malo potkožnog tkiva - goljenična regija, gležnjevi, mali zglobovi šaka i stopala. Uspješno ih može nadomjestiti vrećica s usitnjenim ledom koja se prilagođava mjestu primjene.

Zaključak

Krioterapija je jeftina, dobro se podnosi, ima vrlo malo kontraindikacija. Opće mjere opreza potrebne su kod ateroskleroze i bolesti perifernih krvnih žila, preosjetljivosti na hladnoću, krioglobulinemije, Raynaudovog sindroma, prethodne ozebline na mjestu primjene. Poseban oprez potreban je kod izrazito mršavih osoba s tankim slojem potkožnog masnog tkiva, te u osoba s koronarnom bolesti i povišenim krvnim tlakom.