x
x

Prevencija moždanog udara - 3. dio

  prof. dr. sc. Zlatko Trkanjec, dr. med. specijalist neurolog
  akademkinja Vida Demarin

  04.10.2010.

U trećem dijelu donosimo pregled liječenja bolesti koje predstavljaju čimbenike rizika za nastanak moždanog udara. Hipertenzija je najznačajniji čimbenik rizika za nastanak moždanog udara, a liječenje hipertenzije značajno smanjuje taj rizik. Ostali čimbenici su dislipidemije, fibrilacija atrija, šećerna bolest i značajno suženje karotidnih arterija.

Prevencija moždanog udara - 3. dio

Hipertenzija

Važno je liječiti hipertenziju i održavati vrijednosti arterijskog tlaka u normalnim granicama, tj. barem ispod 140/90 mmHg.

Hipertenzija je najznačajniji čimbenik rizika za nastanak moždanog udara. Učestalost moždanog udara povećava se kod ovišenog dijastoličkog i sistoličkog tlaka. Učestalost moždanog udara raste 46% za svakih 7,5 mmHg porasta dijastoličkog tlaka. U studiji Systolic Hypertension in the Elderly Program (SHEP) pokazalo se da liječenje izolirane sistoličke hipertenzije u osoba starijih od 60 godina dovodi do smanenja učestalosti moždanog udara od 36%. Liječenje hipertenzije značajno smanjuje rizik moždanog udara. Meta analiza 14 randomiziranih kliničkih pokusa pokazala je da smanjenje dijastoličkog arterijskog tlaka od 5-6 mmHg uzrokuje značajno smanjenje učestalosti moždanog udara od 42%. Značajno je napomenuti da treba liječiti hipertenziju i održavati vrijednosti arterijskog tlaka u normalnim granicama, tj. barem ispod 140/90 mmHg, a ne samo sniziti arterijski tlak. Ukoliko je prisutan i neki drugi čimbenik rizika (npr. diabetes) tada treba tlak održavati ispod 130/80 mmHg.

Fibrilacija atrija

Bolesnici stariji od 65 godina koji imaju izoliranu fibrilaciju atrija i oni bolesnici koji iz bilo kojeg razloga ne mogu uzimati peroralne antikoagulanse, mogu uzimati acetilsalicilnu kiselinu u dozi između 100 i 300 mg dnevno.

Fibrilacija atrija je jedan od najznačajnijih neovisnih čimbenika rizika za nastanak moždanog udara. Fibrilacija atrija povisuje učestalost moždanog udara otprilike pet puta za prvi moždani udar. Kontrolirane kliničke studije su pokazale da se primjenom peroralnih antikoagulansa (varfarin) može smanjiti rizik nastanka moždanog udara u bolesnika s fibrilacijom atrija za otprilike 70%. U bolesnika mlađih od 65 godina s fibrilacijom atrija u sklopu prevencije moždanog udara potrebno je uvesti terapiju peroralnim antikoagulansima i održavati vrijednosti INR (international normalised ratio) na 2,5 (raspon između 2,0 i 3,0) što je dovoljno za uspješnu prevenciju nastanka moždanog udara, a nije povezano s povećanim rizikom krvarenja. Bolesnici stariji od 65 godina koji imaju izoliranu fibrilaciju atrija i oni bolesnici koji iz bilo kojeg razloga ne mogu uzimati peroralne antikoagulanse, mogu uzimati acetilsalicilnu kiselinu u dozi između 100 i 300 mg dnevno. Antikoagulantna terapija ne smije se propisivati bolesnicima koji su preboljeli hemoragijski moždani udar.

Dislipidemije

Statini se danas primjenjuju u prevenciji moždanog udara.

Ranijim se epidemiološkim istraživanjima nije uspjela dokazati značajna povezanost dislipidemija sa moždanim udarom. Podaci iz novijih studija pokazuju da postoji povezanost između dislipidemija i učestalosti moždanog udara. Danas je, temeljem rezultata brojnih ispitivanja, općenito prihvaćeno da su povećani ukupni i LDL kolesterol, trigliceridi te smanjeni HDL kolesterol u krvi važan čimbenik rizika za ishemijski moždani udar, ali ne i za hemoragijski. Snižavanje ukupnog i LDL kolesterola uz pomoć statina pruža nedvojbenu korist bolesnicima s preboljelim ishemijskim moždanim udarom i TIA-om. Slični korisni učinci nisu za sada nedvojbeno dokazani kada je riječ o ostalim lijekovima za dislipidemiju. Stoga se danas u prevenciji moždanog udara primjenjuju statini.

Diabetes mellitus

Šećerna bolest predstavlja neovisni čimbenik rizika za nastanak ateroskleroze i moždanog udara. U osoba a šećernom bolešću utvrđena je dvostruko viša smrtnost nakon ishemijskog moždanog udara u odnosu na osobe bez šećerne bolesti. Međutim, nije dokazano da striktna kontrola koncentracije glukoze u krvi djeluje povoljno na sprečavanje moždanog udara. U bolesnika s dijabetesom tip II pokazalo se da terapija peroralni hipoglikemicima i/ili inzulinom poboljšava sistemske mikrovaskularne komplikacije, ali ne makrovaskularne komplikacije kao što je moždani udar. Smatra se da je preciznije određivanje neovisnog udjela šećerne bolesti u nastanku i razvoju moždanog udara otežano jer postoji niz drugih čimbenika rizika za nastanak moždanog udara koji su već prisutni pri otkrivanju šećerne bolesti.

Značajna stenoza karotidnih arterija

Značajnom stenozom karotidnih arterija smatra se stenoza jednaka ili veća od 75% lumena (prema kriterijima European Carotid Surgery Trial - ECST), odnosno jednaka ili veća od 50% (prema kriterijima North American Symptomatic Carotid Endarterectomy Trial - NASCET). U Hrvatskoj se uglavnom primijenjuju kriteriji ECST-a. Značajna stenoza karotidne arterije povezana je sa izraženim rizikom nastanka ipsilateralnog moždanog udara. Sve bolesnike u kojih se dijagnosticira značajna stenoza karotidne arterije (>75%) treba uputiti vaskularnom kirurgu da se učini endarterektomija u centru koji ima perioperativni i postoperativni mortalitet i morbiditet manji od 3%. U slučaju asimptomatske karotidne stenoze ACAS studija pokazala je dobrotvoran učinak u muškaraca sa stenozom 60-99%, ali ne i u ženskoj populaciji. Većina stručnjaka danas smatra da bolesnike sa značajnom stenozom karotidne arterije treba operirati u centru koji ima rizik operacije manji od 3%, mada u slučaju asimptomatske karotidne stenoze neki smatraju da odluku treba donijeti individualno.

VEZANI SADRŽAJ > <