x
x

Neuralgija trigeminalnog živca

  Maja Strineka, dr. med.

  21.05.2010.

Neuralgija trigeminalnog živca relativno je česta, s godišnjom incidencijom od 4-5/100 000 ljudi. Primarno pogađa srednju i stariju dobnu skupinu i to u 60% slučajeva žene. Početak je tipično iznenadan, a napadi perzistiraju tjednima ili mjesecima prije spontanog nestanka.

Neuralgija trigeminalnog živca
Bolest je karakterizirana intenzivnim, sijevajućim, žarećim bolovima, "poput udara struje", u području usne, desni, obraza, brade i, rjeđe, u području oftalmičke grane živca. Bol obično traje nekoliko sekundi do minutu - dvije, no tako je intenzivna da se pacijent trgne, otuda naziv tic.

Remisija može biti i dugotrajna, no u većine se pacijenata bolest neminovno nastavi za nekoliko mjeseci ili godina. Bolest je karakterizirana intenzivnim, sijevajućim, žarećim bolovima, "poput udara struje", u području usne, desni, obraza, brade i, rjeđe, u području oftalmičke grane živca. Bol obično traje nekoliko sekundi do minutu - dvije, no tako je intenzivna da se pacijent trgne, otuda naziv tic. Paroksizmi boli, koja se javlja kao pojedinačni napad ili u clusterima, ponavljaju se relativno učestalo, noću i danju, tijekom nekoliko tjedana. Mogu se javiti spontano ili izazvani pokretima pogođenog područja tijekom govora, žvakanja ili jela. Druga je karakreristika ove bolesti prisutnost točaka čije dodirivanje provocira početak napada, npr dodir pri umivanju, pranju zubi ili naletu zraka. Esencijalna je karakteristika da se objektivni znakovi senzornog poremećaja ne mogu demonstrirati pregledom.

Patofiziologija

Simptomi nastaju uslijed ektopičnog izbijanja akcijskog potencijala u aferentnim vlaknima V. kranijalnog živca (N. tigeminus) osjetljivima na bol, na mjestu ulaska u pons. Kompresija ili druga patološka stanja dovode do demijelinizacije velikih mijeliniziranih vlakana koja ne provode bol, ali postaju hiperekscitabilna te podražuju okolna mala nemijelinizirana vlakna za bol. Ovaj bi mehanizam mogao objasniti zašto dodir, kojeg provode velika vlakna, može izazvati napade boli. Kompresija trigeminalnog korijena krvnom žilom, najčešće gornjom cerebelarnom arterijom ili tortuotičnom venom, uzrok je trigeminalne neuralgije u velikog broja pacijenata. U tom slučaju, smanjenje volumena mozga (atrofija) do koje dolazi sa starenjem, povećana krutost i izvijuganost krvnih žila te međusobno približavanje struktura mogu objasniti veću učestalost bolesti u starijoj populaciji.

Dijagnoza

Za postavljanje dijagnoze potrebno je napraviti detaljan neurološki i klinički pregled. Od neuroradioloških metoda dostupne su CT i MR, a MR angiografije je posebno važna za isključivanje vaskularnih tvorbi koje izazivaju sekundarnu trigeminalnu neuralgiju. Kako bi iskljjučili eventualni proces u pontocerebelarnom kutu može se primjeniti i ispitivanje slušnih evociranih potencijala moždanog debla (AEP, BAER).

Diferencijalna dijagnoza

Ako se neuralgija javi u mlađe osobe ili bilateralno, treba isključiti multiplu sklerozu.

Neuralgiju trigeminusa treba razlikovati od drugih vrsta glavobolje kao i od bolesti koje pogađaju čeljust, zube i sinuse. Migrena ili cluster glavobolja uzrokuju dublju i konstantniju bol, dok je bol kod neuralgije površnija i više probadajućeg karaktera. Rijetko se nalazi povezanost cluster glavobolje i trigeminalne neuralgije, sindrom koji se naziva cluster-tic. Kod temporalnog arteritisa, prisutna je površinska bol, no nije "šokovita" te pacijent ima i mijalgije i druge sistemske simptome, kao i ubrzanu sedimentaciju eritrocita. Ako se neuralgija javi u mlađe osobe ili bilateralno, treba isključiti multiplu sklerozu. Sekundarno, može biti uzrokovana aneurizmom, neurofibromom, švanomom n. akustikusa, meningeomom i sl. Tada se obično mogu neurološkim pregledom otkriti i znakovi senzoričkog gubitka u inervacijskom području trigeminusa.

Liječenje

Terapija Tegretolom je učinkovita u 50 - 75% bolesnika s trigeminalnom neuralgijom. Početna doza je 100mg i postepeno se povećava. Doza održavanja je 200 mg.

Terapija karbamazepinom  je djelotvorna u oko 50 - 75% pacijenata. Treba početi s pojedinačnom dozom od 100 mg na dan, uz hranu, te ga postepeno povećavati (za po 100 mg dnevno svakih 1-2 dana) dok se ne postigne zadovoljavajuće smanjenje razine boli (za > 50%). Većina pacijenata dobro reagira na dozu održavanja od 200 mg. Doze veće od 1200 mg nemaju dokazanog efekta. Vrtoglavica, nestabilnost, sedacija i u vrlo rijetkim slučajevima agranulocitoza najvažnija su nuspojave karbamazepina. Liječenje se provodi mjesec dana, nakon čega se doza postepeno može smanjiti do doze održavanja. Ako se karbamazepin ne podnosi ili nema efekta, može se pokušati s fenitoinom u dozi 300 - 400 mg/dan. Baklofen se može primjenjivati sam ili u kombinaciji s gore navedenim lijekovima. Početna doza je 5 - 10 mg, postupno se može povećati do 20 mg. Ako farmakološka terapija nije djelotvorna, može se ponuditi kirurški tretman. Najrašireniji je postupak toplinske ablacije gangliona n. trigeminusa (radiofrekvencijska termalna rizotomija). Ovaj postupak dovodi do kratkotrajnog poboljšanja u oko 95% oboljelih, no studija s dugotrajnim praćenjem upućuju na povratak boli u trećine pacijenata. Postupak dovodi do utrnulosti lica, ponekad s neugodnim disestezijama. Mogu se javiti i slabost mišića masetera, a kod neuralgije prve (oftalmičke) grane živca denervacija kornee i sekundarni keratitis. Kirurgija gamma nožem pomaže oko 2/3 obljelih,a rezultat je često dugotrajan. Mikrovaskularna dekompresija, nakon MR angiografije i vizualizacije krvnih žila, vrši se subokcipitalnom kraniotomijom. Uspješnost je 70% i bol se rijetko vraća.

Literatura:

1. Harrison online; ch.371.
2. Demarin V., Trkanjec Z. Neurologija za stomatologe

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Zipantola PROTECTIbuxin RapidMaxflu
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Maxirino
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: