x
x

Karcinom dojke - podjela i dijagnostika

  prof.dr.sc. Damir Vrbanec
  Davorin Herceg
  Natalija Dedić Plavetić

  27.12.2009.

Rak dojke je značajan javnozdravstveni problem u Hrvatskoj, a njegova pojavnost je u stalnom rastu. Najčešći je zloćudni tumor u žena koji čini 32% od ukupno svih tumora Prema posljednim dostupnim epidemiološkim podacima rak dojke je odgovoran za oko 18% smrti od zloćudnih tumora u ženskoj populaciji što ga stavlja na drugo mjesto ukupne smrtnosti u toj grupi bolesti.

Karcinom dojke - podjela i dijagnostika
Približno 75% svih tumora dojke ima estrogen receptor pozitivne (ER+) tumore i kandidati su za hormonsku terapiju.

Od raka dojke u Hrvatskoj oboli godišnje oko 2300 žena. Incidencija raka je 73, dok je mortalitet 29 na 100000 žena po godini. Oko 40-50% svih bolesnica razviti će metastasku bolest, sa srednjim vremenom preživljenja od 18 do 30 mjeseci nakon utvrđivanja metastaza. Rak dojke metastazira u različite organske sustave: kosti (20-60%), pluća i pleura(15-25%),središnji živčani sustav (5-10%), jetru(5-15%), te loko-regionalno u 20-40% slučajeva. Unatoč programima ranog otkrivanja, ranijem i kvalitetnijem dijagnosticiranju, poboljšanom kirurškom liječenju, te novijim pristupima u kemoterapijskom i hormonskom liječenju, rak dojke je čest uzrok smrti u žena s oko 900 smrtnih slučajeva godišnje. Prema epidemiološkim podacima od bolesnica s novodijagnosticiranim rakom dojke oko 81% ima rani stadij raka, a 19% uznapredovali. Od bolesnica u ranom stadiju (dakle od 81%) oko tri četvrtine je postmenopauzalno. Približno 75% svih tumora dojke ima estrogen receptor pozitivne (ER+) tumore i kandidati su za hormonsku terapiju.

Podjela

Invazivni tumori čine 80 do 85% tumora, a najčešći je duktalni invazivni karcinom (60 do 70% svih karcinoma dojke).

Epitelijalni zloćudni tumori dojke dijele se u dvije velike skupine : neinvazivni i invazivni karcinom dojke. Neinvazivni tumori koji su ograničeni samo na proliferaciju zloćudnih stanica unutar kanalića, a bez prodora bazalne membrane čine 10 do 15% svih tumora. To su lobularni (LCIS) i duktalni karcinom in situ (DCIS), te Pagetova bolest bradavice. Invazivni tumori čine 80 do 85% tumora, a najčešći je duktalni invazivni karcinom (60 do 70% svih karcinoma dojke). Ostali oblici su lobularni, mucinozni, medularni, papilarni i dr.

Klinički nalaz

Najčešći klinički nalaz je bolan ili bezbolan čvor u dojci, uvlačenje kože ili bradavice, bol u dojci koja je asimetrična i nije povezana s menstrualnim ciklusom, krvavi ili sukrvavi iscjedak, promjena bradavice i erozije.

Najčešći klinički nalaz je bolan ili bezbolan čvor u dojci, uvlačenje kože ili bradavice, bol u dojci koja je asimetrična i nije povezana s menstrualnim ciklusom, krvavi ili sukrvavi iscjedak, promjena bradavice i erozije. U lokalno uznapredovaloj bolesti koža dojke je poput kore naranče (peau d, orange), ili dojka može biti deformirana i egzulcarirana. Ovisno o stadiju i proširenosti bolesti mogu biti povećani limfni čvorovi (pazušni, supraklavikularni), a u metastatskoj bolesti prisutni su simptomi i promjene vezane uz zahvaćenosti pojedinih sustava i organa (bol u kostima, znaci oštećenja jetrene ili respiratorne funkcije, te primjerice neurološka simptomatologija pri zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava).

Dijagnostički postupak

Dijagnostički postupak uključuje fizikalni pregled (inspekciju i palpaciju) kojeg nadopunjuju tzv. standardne metode (mamografija, ultrazvuk i citološki pregledi punktata ili sekreta iz dojke). Važne dijagnostičke metode su i aspiracijska biopsija finom iglom, te biopsija pomoću igle s cilindrom tkiva. Kompjuterazirana mamografija (CT) i nuklearna magnetska rezonanca (NMR) nisu standardne metode. Radi rane dijagnoze raka dojke preporučljiva je probirna mamografija u žena iznad 40 godina svake ili svake sruge godine, a u rizičnih grupa i ranije. Sve tvorbe koje su citološkom punkcijom oznaćene kao zloćudne ili sumnjive, te atipična hiperplazija indikacija su za kiruršku biopiju. Za sve bolesnice je potrebno odrediti stadije bolesti, te se stupnjevanje temelji na TNM sustavu iz kojeg se onda izvode klinički stadiji.

TABLICA 1 . Klinički stadij raka dojke

  • Stadij I - tumor promjera manjeg od 2 cm, bez zahvaćenih limfnih čvorova pazuha i bez udaljenih metastaza
  • Stadij II - tumor promjera manjeg od 5 cm, sa zahvaćanjem pomičnih regionalnih limfnih čvorova, bez udaljenih metastaza
  • Stadij III - tumor bilo koje veličine sa zahvačanjem kože ili fiksacijom uz prsnu stijenku; metastaze u nepomičnim pazušnim limfnim čvorovima, bez udaljenih metastaza.
  • Stadij IV - tumor bilo koje veličine uz postojanje udaljenih metastaza

Molekularna karakterizacija tumora

Posljednjih godina u određivanju terapije za pojedine vrste tumora, pa tako i tumore dojke ima sve veću ulogu tzv. molekularna karakterizacija tumora, odnosno određivanje određenih prognostičkih ili prediktivnih čimbenika. Prognostički čimbenici imaju za cilj selekcionirati bolesnike koji imaju veću vjerojatnost za recidiv bolesti bez adjuvantne terapije i koji bi trebale imati potencijalnu korist od adjuvantne terapije. Prediktivni čimbenici bi trebali određivati određenu vrste terapije za pojedine bolesnike. Prognostički čimbenici koji se danas smatraju neovisnim varijablama uključuju primjerice kod raka dojke status limfnih čvorova aksile, veličinu tumora i status estrogenih/progesteronskih (ER/PgR) receptora. Dodatni čimbenici su histološki gradus odnosno tip tumora, prisustvo limfno-žilne invazije i životna dob. Određeni biološki čimbenici, uključujući ER/PgR i HER2/neu su i prognostički i prediktivni čimbenici.

HER2 receptor

HER2 receptor je 185kd transmembranski glikoprotein koji ima važnu ulogu u staničnom rastu, diferencijaciji i preživljenju. Njegova se amplifikacija ili pojačana izražajnost javlja u 15-25% bolesnica s rakom dojke i povezana je s agresivnim tumorskim fenotipom i kračim preživljenjem. Obitelj EGF /erbB/ receptora može biti primjer idealne ciljane terapije uperene protiv primarno erB1 i erbB2. Obitelj čine 4 receptora koja se razlikuje prema raspoloživim ligandima i receptorskim tirozin kinazama.

Genetski profil

Određivanje genskog profila uz davanje prognostičkih podataka o tumoru također može pomoći i u predviđanju odgovora na kemoterapiju.

Metode mikropostroja (čipa) (engl. microarray) koriste se u posljednje vrijeme u određivanju genetskog profila koje bi trebao davati prognostičke i prediktivne informacije o tumoru. Sposobnost simultane integracije 10.000-30.000 gena koristeći metode mikročipa znatno je promijenila naš pristup analizi profila izražajnosti. Genetski profil pokazuje skupinu gena koji su trenutno aktivni u stanici i u kojoj količini se prepisuju u mRNA. Određivanje genskog profila uz davanje prognostičkih podataka o tumoru također može pomoći i u predviđanju odgovora na kemoterapiju što je nekoliko novijih studija na različitim tipovima tumora i pokazala. Genska ekspresija baca i novo svijetlo i na naše dosadašnje znaje i razumijevanje nekih tumora. Tako primjerice unutar estrogen receptor pozitivnih i negativnih tumora može se odrediti nekoliko podskupina s različitom prognozom i odgovorom na hormonsku terapiju. ER pozitivni tumori (luminalni tip) mogu se podijeliti u 3 grupe prema ekspresiji koja je povezana s učestalosću TP53 mutacija (A,B i C), dok se ER-negativni tumori (bazalni) mogu dalje podijeliti u tumore s HER2 ekspresijom i HER2 negativne tumore.

OGLASI
Ibuxin RapidBisolexGastal
OGLAS
Maxirino
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: