x
x

Znanost, znanstvenici, etika

  Željka Znidarčić

  25.02.2008.

Znanost teži za spoznajom istinitih činjenica o svim pojavama u životu i za njihovim korištenjem na dobrobit čovječanstva. Znanstvenici zbog toga moraju, osim znanja, imati određene vrline: istinoljubivost, marljivost, upornost, hrabrost, znatiželju, poštenje. Najčešće je potrebna i sklonost za timski rad. Etika se sve više naglašava u vezi sa znanstvenim istraživanjima i to posebno biomedicinskim, zbog sve češće zlouporabe znanstvenih otkrića u korist pojedinaca ili grupa. Poremećaj moralne orijentacije dovodi do potrebe kontrole znanstvene etike.

Znanost, znanstvenici, etika

Znanost

Znanost se sastoji iz razmišljanja, istraživanja i zaključivanja o životu uopće, dakle o svim pojavama s kojima se čovjek susreće.

Znanost, jedna od najznačajnijih ljudskih aktivnosti, sastoji se iz razmišljanja, istraživanja i zaključivanja o životu uopće, dakle o svim pojavama s kojima se čovjek susreće. Rezultat je čovjekove znatiželje, kao i potrebe da poboljša uvjete života. Svrha je znanosti prema tome napredak ljudskoga društva, što znači i svakoga čovjeka, ali je u prvom redu svrha znanosti istina o svijetu. Zato je pretpostavka znanosti spoznaja istinitih činjenica i njihovo korištenje za dobrobit čovječanstva.

Znanstvenik

U sadašnjem stupnju razvoja znanosti potrebna je i sklonost za timski rad.

Znanstvenik, čovjek koji se bavi znanošću kao svojom isključivom ili značajnom aktivnošću, mora prema tome, uz potrebno znanje, imati i određena svojstva, odnosno vrline. To su znatiželja, istinoljubivost, marljivost, upornost, ustrajnost, hrabrost i poštenje. U sadašnjem stupnju razvoja znanosti potrebna je i sklonost za timski rad, jer pojedinac, posebno u području tehničkih i prirodnih znanosti, ne može više sâm provoditi složenu tehnologiju znanstvenih istraživanja.

Znanstvena otkrića

Razvoj znanosti ne usmjerava se uvijek na dobrobit čovječanstva, nego često na korist manjih društvenih skupina, katkad i na štetu ostalih.

Znanstvena otkrića utjecala su u velikoj mjeri na razvoj društva i svih ljudskih aktivnosti, pa tako i na razvoj same znanosti. Naš je naraštaj svjedok utjecaja tehnoloških otkrića na sveukupni život u posljednjih nekoliko desetljeća. Međutim, nova otkrića ne dovode samo do novih nepoznanica, nego i do problema, kako za društvo tako i za samu znanost. Razvoj znanosti ne usmjerava se uvijek na dobrobit čovječanstva, nego često na korist manjih društvenih skupina, katkad i na štetu ostalih. Znanost se zlorabi radi profita, a time gubi svoju osnovnu svrhu - spoznaju istine. To zapravo znači poremećaj, odnosno nedostatak moralne orijentacije, pa društvo osjeća potrebu kontrole takvoga razvoja znanosti. Posebno se to osjeća u prirodnim znanostima. Sve više se radi na donošenju uputa, preporuka, dogovora u velikim društvenim zajednicama odnosno organizacijama kako bi se unaprijedila etička svijest i osiguralo svijet od različitih mogućih zlouporaba znanosti. Pojava nove znanstvene discipline - bioetike - pokazuje svu ozbiljnost situacije i privlači pozornost, navlastito u medicini, kako u medicinskoj praksi, jednako tako, ako ne i više, u medicinskoj znanosti.

Poremećaj moralne orijentacije

Sintagma "kultura smrti" nije bez temelja, a to se odražava i u području znanosti (eksperimentiranje na ljudima, zamecima, ali i bolesnicima i zatvorenicima).

Poremećaj moralne orijentacije dovodi, s druge strane, i do pojave suprotstavljanja kriterijima etike, koji su bili donedavno prihvaćeni u društvu. Postoji tendencija stvaranja nove etike, koja bi odgovarala novim društvenim uvjetima. Pluralizam, globalizacija, demokracija, sloboda - sve su to pojmovi koji služe za opravdanje potrebe da se postave nove norme za etiku, koja bi odgovarala svima. Kako je znanost zaslužna, ali i odgovorna, za velike i brze promjene u svim područjima života, vidimo da je rasprava o etici u znanosti ne samo važna nego zapravo neophodna. Kako protumačiti pojavu apsurda: visoki domet znanosti / niski stupanj civiliziranosti u današnjem svijetu, gdje se znanstvena dostignuća koriste za profit, kojim se onda vode ratovi. Sintagma "kultura smrti" nije bez temelja, a to se odražava i u području znanosti (eksperimentiranje na ljudima - zamecima, ali i bolesnicima i zatvorenicima). Pojavila se i tendencija mijenjanja osnovnih pojmova pojedinih riječi, što se sredstvima javnog informiranja nameće u cilju stvaranja novog mentaliteta koji može koristiti pojedincima.

Etika u medicinskoj znanosti

Liječnik se preobražava u tehničara, nije više bitan kao osoba koja svoje znanje primjenjuje isključivo na dobrobit bolesnika u izravnom kontaktu s njim, kao bolesnom osobom.

Nas kao liječnike, jasno, najviše zanima pitanje etike u medicinskoj znanosti. Poremećaj moralne orijentacije dovodi, ili je već i doveo, do krize liječničke profesije. Smanjuje se zanimanje za izbor zvanja liječnika, postoji već zabrinjavajuće smanjenje broja liječnika, što se mora povezati s već spomenutim promjenama kriterija etike u novim društvenim uvjetima. Liječnik se preobražava u tehničara, nije više bitan kao osoba koja svoje znanje primjenjuje isključivo na dobrobit bolesnika u izravnom kontaktu s njim, kao bolesnom osobom. Gubi se osobnost i jednog i drugoga, sve se tehnologizira i time se gubi bît naše profesije - humanost. Znanost to ne može nadomjestiti. To najbolje osjećaju bolesnici, koji od liječnika traže najprije razumijevanje za njihove tegobe, skrb, dakle brigu i pažnju, pa i kod primjene vrhunskih znanstvenih dostignuća. A usto je i u samoj znanosti prisutna kriza shvaćanja moralnosti, što se u medicini vrti u začaranom krugu. Etička se pitanja pojavljuju i u znanstvenoj medicinskoj publicistici (i ostaloj), u obliku plagiranja, namještanja rezultata i slično.

Kontrola znanstvene etike

Intelektualci općenito, a posebno znanstvenici, ne smiju pasivno promatrati svijet oko sebe. Potrebno je uložiti sve svoje sposobnosti i znanje u napredak čovječanstva.

Kontrola znanstvene etike provodi se osnivanjem etičkih povjerenstava, za koje je potreban dovoljan broj etički provjerenih stručnjaka. Slično je i s uvođenjem nastave iz etike gdje su potrebni kompetentni nastavnici. Svakako, naglasak na potrebi etičkoga odgoja tijekom obrazovanja, ali i trajno, pokazuje s jedne strane sve veće etičke probleme ali i volju društva da ih rješava. U tome bi i sredstva javnoga informiranja morala odigrati pozitivniju ulogu nego što je to najčešće slučaj. Pravni sustav također sudjeluje u toj kontroli, jer se zlouporaba znanosti ne može rješavati samo preporukama, deklaracijama ili savjetodavnim institucijama. Zbog svega je toga potrebno znanstveno - interdisciplinarno raspravljati o problemima etike u znanosti uopće, a ne samo u medicinskoj znanosti. Intelektualci općenito, a posebno znanstvenici, ne smiju pasivno promatrati svijet oko sebe. Potrebno je uložiti sve svoje sposobnosti i znanje u napredak čovječanstva, a ne dopustiti da se negativne tendencije u razvoju društva, promjenom kriterija i shvaćanja osnovnih pojmova, nametnu u cilju stvaranja koristi pojedinim dijelovima toga društva.

VEZANI SADRŽAJ > <