x
x

COVID-19 i bipolarni afektivni poremećaj (BAP)

  Prof. dr. sc. Dunja Degmečić, dr.med, specijalist psihijatar

  24.06.2020.

Situacije odnosa COVID-19 i bolesnika s bipolarnim afektivnim poremećajem u kliničkoj praksi koje se mogu dogoditi su pogoršanje psihijatrijskog poremećaja u sklopu samog prirodnog tijeka poremećaja, pogoršanje psihičkog stanja uslijed izloženosti egzogenim frustrativnim situacijama te pojavi intenzivnog straha od moguće zaraze COVID-19 kao i otežane prilagodbe novim i nepovoljnijim životnim uvjetima.

COVID-19 i bipolarni afektivni poremećaj (BAP)

Uvod

U situaciji koja je zahtjevna i stresogena može doći do pojave novih psihičkih poremećaja ili pogoršavanja simptoma u prethodno dijagnosticiranim poremećajima.

Pandemija koronavirusom (COVID-19) je ostavila posljedice na populaciju diljem svijeta, kako u smislu morbiditeta i mortaliteta tako i u socijalnom smislu. Veći dio svjetske populacije našao se u specifičnoj situaciji nezabilježenoj do sada. Upravo ta specifičnost situacije u cijelom svijetu je ostavila traga i na osobnoj i na kolektivnoj razini, a razmjere tih posljedica vrlo je teško pratiti te će se ova tema dugoročno nalaziti u fokusu pažnje istraživača diljem svijeta. Posebnost novonastalih prilika je pogodila i osobe s različitim rizičnim čimbenicima, uključujući i osobe oboljele od psihičkih poremećaja. U situaciji koja je zahtjevna i stresogena može doći do pojave novih psihičkih poremećaja ili pogoršavanja simptoma u prethodno dijagnosticiranim poremećajima. Strah dovodi do pojave intenzivnog stresa što također pojačava i socijalna osamljenost i izolacija.

Bipolarni afektivni poremećaj (BAP)

Stopa suicida koja prati ovaj poremećaj vrlo je visoka i prema istraživanjima iznosi 15 − 25%.

Bipolarni afektivni poremećaj spada u skupinu poremećaja raspoloženja te kao što mu i samo ime kaže obuhvaća izmjene dva pola poremećenog raspoloženja koji se izmjenjuju u različitim obrascima, 'pozitivni' pol – manične ili hipomanične epizode i 'negativni' pol – depresivne epizode. Svaka se epizoda definira s obzirom na težinu kao blaga, umjereno teška, teška bez psihotičnih elemenata i teška s psihotičnim elementima.

Patološki izmijenjeno raspoloženje te s tim povezani vegetativni i psihomotorni simptomi čine ključni sadržaj kliničke slike. Promjene raspoloženja, uz promjenu nagonskih dinamizama, volje i mišljenja, globalno dovode do značajne i upadljive promjene u ponašanju osobe u odnosu na period prije bolesti.

Učestalost bipolarnog afektivnog poremećaja za oba spola se procjenjuje oko 1%. Najčešće je početak bolesti obično između 15. i 30. godine života. Često je u početku neprepoznata i neliječena, osobito kod pacijenata mlađe i starije životne dobi, zbog komorbiditeta i specifičnosti same dobi. Stopa suicida koja prati ovaj poremećaj vrlo je visoka i prema istraživanjima iznosi 15 − 25%. Bipolarni poremećaj tip I karakteriziran epizodama manije i depresije javlja se s podjednakom učestalošću u muškaraca i žena, dok je bipolarni poremećaj tip II koji je karakteriziran epizodama hipomanije i depresije češći u žena nego u muškaraca.

Klinička slika BAP-a

Klinička slika BAP-a najčešće počinje depresivnom epizodom. Tijek bipolarnog afektivnog poremećaja uključuje izmjenu depresivnih i maničnih epizoda bolesti. No, kod manjeg broja bolesnika (10%) javljaju se samo manične epizode. Manične epizode obično počinju naglo i ukoliko se ne liječe mogu trajati oko 3 mjeseca, dok depresivne epizode traju duže od 6 − 10 mjeseci.

Manična epizoda

Vegetativne funkcije su zbog hiperaktivnosti pojačane, imaju ubrzan puls, pojačano znojenje i pojačanu izdržljivost. Spavaju vrlo kratko, oko 3 do 4 sata dnevno, „prepuni su energije“

Bolesnici s maničnom epizodom karakteristično su povišenog raspoloženja, ubrzanog govora i povećane motoričke aktivnosti što se može ispoljiti kroz ljutnju, bijes, agresiju. Psihomotorno su ubrzani, naglašene gestikulacije, u stalnom su pokretu. Nedistanciranog su i upadljivog ponašanja. Mišljenje maničnog bolesnika je jako ubrzanog tijeka do logoreje s bujicom ideja. Manični bolesnici govore brzo i glasno, ne može ih se prekinuti, trude se biti u centru pažnje. Bolesnici su obično upadnog vanjskog izgleda i ponašanja, ukoliko se radi o osobi ženskog spola vidljiva je pretjerana šminka, neobične i ekstravagantne odjevne kombinacije, zatim nekritičnost pri trošenju novca, sklonost igrama na sreću, konzumiranju alkohola i psihoaktivnih tvari. Klinička slika može uključivati sumanute ideje veličine, bogatstva ili svemoći, a mogu se javiti premda rijetko i poremećaji opažanja (iluzije i halucinacije koje su sintimne raspoloženju). Pacijenti ne uspijevaju zadržati pažnju na jednoj aktivnosti nego često mijenjaju aktivnosti i planove te rade više poslova paralelno, no na kraju najčešće niti jednu stvar ne završe do kraja. Zbog pretjerane tjelesne aktivnosti i smanjene potrebe za hranom može se dogoditi gubitak tjelesne težine čak i do razine vitalne ugroženosti, a jedan od simptoma je i pojačana seksualna želja i aktivnost. Vegetativne funkcije su zbog hiperaktivnosti pojačane, imaju ubrzan puls, pojačano znojenje i pojačanu izdržljivost. Spavaju vrlo kratko, oko 3 do 4 sata dnevno, „prepuni su energije“.

Bolesnici u maničnoj epizodi nemaju adekvatan uvid u vlastitu bolest te vrlo često odbijaju bolničko liječenje. Hipomaniju pak označava neprikladno, blago povišeno ili razdražljivo raspoloženje i promjene slične kao kod manije, ali slabijeg intenziteta, ove osobe su pune „životne energije“. Ove promjene uglavnom ne dovode do problema u funkcioniranju na radnom i socijalnom planu.

Depresivna epizoda

Bolesnici imaju usporen misaoni tijek, a u sadržaju predominiraju pesimistična i depresivna promišljanja i sadržaji, razmišljanja o bezvrijednosti života, a mogu biti prisutna i promišljanja suicidalnog sadržaja (2/3 bolesnika pomišlja na suicid, dok 10 − 15% izvršava taj čin).

Depresivna epizoda predstavlja drugi pol bipolarnog poremećaja raspoloženja. Klinička slika depresivne epizode može se manifestirati s brojnim simptomima, različitog intenziteta i kombinacija, od blage kliničke slike do teške depresije s psihotičnim simptomima. Simptomi mogu nastati tijekom nekoliko dana ili postupno tijekom nekoliko tjedana. Depresivni bolesnici mogu biti zapuštenog vanjskog izgleda, psihomotorno usporeni, sniženog raspoloženja uz izraženu tjeskobnost, bespomoćnost i osjećaj niže vrijednosti i krivnje. Javlja se strah od budućnosti, gubitak interesa i sposobnosti uživanja. Kod agitiranih depresija s izraženom anksioznosti, pacijenti mogu biti nemirni i razdražljivi, no češće su umorni, tromi, malaksali i nesposobni za fizičke napore. Bolesnici imaju usporen misaoni tijek, a u sadržaju predominiraju pesimistična i depresivna promišljanja i sadržaji, razmišljanja o bezvrijednosti života, a mogu biti prisutna i promišljanja suicidalnog sadržaja (2/3 bolesnika pomišlja na suicid, dok 10 − 15% izvršava taj čin). Bolesnici su hipobulični do abulični (oslabljene volje do potpunog gubitka volje), izgubili su inicijativu i interes, često imaju oslabljenu koncentraciju, poteškoće s pamćenjem. Depresivni bolesnici su skloni samoizolaciji, smanjenju obima aktivnosti, oslabljenog su libida i apetita te imaju poteškoća sa spavanjem u smislu nesanica, smetnji s uspavljivanjem, ranog jutarnjeg buđenja ili isprekidanog spavanja. U depresivnog bolesnika mogu se javiti i sumanute ideje sintimne s raspoloženjem te uključuju ideje krivice, grešnosti, propasti, tjelesne bolesti i nesposobnosti, ideje proganjanja, te tada govorimo o depresivnoj epizodi s psihotičnim simptomima.

U kliničkoj slici miješane epizode dominira brzo izmjenjivanje maničnih, hipomaničnih i depresivnih simptoma ili miješana slika poremećaja. 

Postavljanje dijagnoze BAP-a

Više od 90 % osoba koje su imale jednu maničnu epizodu, kasnije u životu imaju ponavljajuće epizode vezane uz raspoloženje.

Bipolarni afektivni poremećaj (BAP) ili bipolarni poremećaj raspoloženja može se manifestirati u nekoliko oblika. Da bi se postavila dijagnoza bipolarnog afektivnog poremećaja, nakon obavljenog kliničkog pregleda bolesnika, psihijatrijskog intervjua, uzimanja anamnestičkih i heteroanamnestičkih podataka te kliničkog i posebno neurološkog pregleda, potrebno je učiniti i rutinsku laboratorijsku obradu (krv, urin), toksikološki test na psihoaktivne supstance te hormone štitne žlijezde.

Uzevši sve prethodno navedeno u obzir, dijagnoza bipolarnog poremećaja raspoloženja prema MKB-10 klasifikacijskom sustavu postavlja se kada su postojale barem dvije epizode poremećaja raspoloženja između kojih je bilo uspostavljeno stanje potpune remisije.

DSM-5 klasifikacijski sustav diferencira bipolarni poremećaj na tip I i II. Ako je tijekom dosadašnjeg života postojala barem jedna manična epizoda radi se o tipu I. Bipolarni poremećaj raspoloženja tipa I može se pojaviti u bilo kojoj dobi života. Više od 90 % osoba koje su imale jednu maničnu epizodu, kasnije u životu imaju ponavljajuće epizode vezane uz raspoloženje. Funkcionalni oporavak uspostavi se u oko 2/3 bolesnika, a u oko 1/3 bolesnika poremećaji u radnom i socijalnom funkcioniranju posljedica su kognitivnih poremećaja.

Bipolarni poremećaj tipa II je oblik u kojem se izmjenjuju hipomanične i depresivne epizode. Obično se osobe pojavljuju na liječenje tijekom velike depresivne epizode jer hipomaničnu epizodu ne prepoznaju kao problem. Ova činjenica nam ukazuje na veliku važnost dobivanja heteroanamnestičkih podataka od osoba bliskih bolesniku da bi se postavila prava dijagnoza.

Ovi bolesnici su često impulzivni što može imati za posljedicu pokušaje suicida i/ili uzimanje psihoaktivnih tvari. U hipomaničnoj fazi bolesnici mogu biti vrlo produktivni i kreativni. Tijek bolesti je izuzetno varijabilan. Prva epizoda može biti hipomanija, manija ili depresija, nakon koje slijedi višegodišnja remisija, no tijekom bolesnikova života epizode bolesti s vremenom postaju učestalije, a remisije kraće.

Liječenje bolesnika s BAP-om

Važno je educirati bolesnika i članove njegove obitelji o samom bipolarnom afektivnom poremećaju i načinima prepoznavanja ranih znakova pogoršanja bolesti, dostupnim mogućnostima liječenja te bolesnika i članove njegove obitelji naučiti i ojačati da lakše žive s bolešću

Terapijski pristup u liječenju bolesnika s BAP-om je primarno zasnovan na primjeni psihofarmaka. U današnjem vremenu imamo dostupnu široku paletu lijekova za liječenje poremećaja raspoloženja koji se mogu koristiti kao monoterapija ili u različitim terapijskim kombinacijama. Važno je naglasiti da u kliničkoj praksi primjenjujemo individualni pristup svakom bolesniku ponaosob te nam je stoga važno imati na raspolaganju za korištenje psihofarmake različitih i specifičnih mehanizama djelovanja. Ovisno o kliničkoj slici i simptomima koji se bilježe u bolesnika, koriste se različite skupine psihofarmaka kao i njihove kombinacije. U kliničkoj praksi primjenjuju se antipsihotici (kvetiapin, olanzapin, risperidon, klozapin, haloperidol...), stabilizatori raspoloženja (lamotrigin, karbamazepin, valproat, litij...) i antidepresivi (escitalopram, sertralin, fluoksetin, paroksetin, venlafaksin...), a anksiolitici i hipnotici simptomatski za regulaciju anksioznosti i poremećaja sa snom.

Također, važno je educirati bolesnika i članove njegove obitelji o samom bipolarnom afektivnom poremećaju i načinima prepoznavanja ranih znakova pogoršanja bolesti, dostupnim mogućnostima liječenja te bolesnika i članove njegove obitelji naučiti i ojačati da lakše žive s bolešću.

Specifičnosti u odnosu COVID-19 i BAP-a

Može se dogoditi da se bolesnik koji je u procesu višegodišnjeg liječenja od bipolarnog afektivnog poremećaja uistinu zarazi s koronavirusom te tada moramo imati u vidu psihofarmakoterapiju koju bolesnik uzima te moguće interakcije s potrebnom somatskom terapijom.

S obzirom na specifičnost vremena u kojem živimo moramo sagledati moguće situacije odnosa COVID-19 i bolesnika s Bipolarnim afektivnim poremećajem u kliničkoj praksi, uz napomenu da je izuzetno važno osigurati kontinuitet dostupne psihijatrijske skrbi svim bolesnicima.

Jedna od situacija koja se može dogoditi je pogoršanje psihijatrijskog poremećaja u sklopu samog prirodnog tijeka poremećaja (pojava nove epizode u sklopu BAP-a), nadalje, pogoršanje psihičkog stanja se može dogoditi posljedično izloženosti egzogenim frustrativnim situacijama (praćenje vijesti na dnevnoj bazi…) te pojavi intenzivnog straha od moguće zaraze COVID-19 u smislu zaraze samog bolesnika ili članova njegove obitelji, otežane prilagodbe novim i nepovoljnijim životnim uvjetima (protuepidemijske mjere) i situacijama koje su zahtjevnije od dosadašnjih uobičajenih situacija te je potrebno ulagati dodatni napor.

Pogoršanje psihičkog stanja u bolesnika s BAP-om može se dogoditi u različitim smjerovima poremećaja raspoloženja, no u kliničkoj praksi smo vidjeli da je pogoršanje češće išlo u smjeru pojave depresivne simptomatologije te moguće pojave sumanutih ideja u sadržajnom smislu preokupiranih sa zarazom od koronavirusa i prenošenja zaraze na druge osobe (ideje da je osoba zaražena iako je test u realitetu negativan…), također do razvoja intenzivnih fobičnih obrazaca u komunikaciji s drugim ljudima zbog intenzivnog straha od koronavirusa i slično. Naravno, u navedenim slučajevima bolesnika treba uputiti psihijatru koji će korigirati psihofarmakoterapiju te procijeniti je li potrebno bolničko liječenje.

Druga situacija koja se može dogoditi je da se bolesnik koji je u procesu višegodišnjeg liječenja od bipolarnog afektivnog poremećaja uistinu zarazi sa SARS_CoV-2 virusom i oboli od COVID-19 infekcije te tada moramo imati u vidu psihofarmakoterapiju koju bolesnik uzima te moguće interakcije s potrebnom somatskom terapijom.

Prema dostupnim svjetskim preporukama i smjernicama HPD-a sljedeće terapijske smjernice moramo imati u vidu za primjenu različitih skupina psihofarmaka u bolesnika oboljelih od COVID-19, a koji duže vrijeme uzimaju psihofarmake:

Antipsihotici

U slučaju nastanka pneumonije u većini slučajeva je potrebno prilagoditi terapiju antipsihoticima novonastalim okolnostima - stanju bolesnika te potencijalnim interakcijama antipsihotika s primjenjenom terapijom pneumonije. Općenito, oprez je potreban u nekoliko slučajeva radi povećanog rizika razvoja pneumonije:

- ukoliko su doze antipsihotika visoke iznad doza koje odgovaraju klorpromazinskom ekvivalentu ≥ 600 mg/dan

- ako postoje nuspojave: smetnje gutanja/disfagija (blokada D2), suhoća sluznica te snižen orofaringealni protok (antikolinergičke nuspojave) i sedacija/smanjen refleks gutanja (antihistaminske nuspojave). U tom slučaju je potrebno smanjivanje terapije koja uzrokuje te nuspojave ili zamjena antipsihotika

- kada je dob bolesnika iznad 50 godina, prisutno pušenje, te BMI < 18.5 (Haga i sur, 2018) i u slučaju ranijih kardiovaskularnih bolesti,  tada je nužno monitoriranje i poseban oprez radi produženja QTc intervala (najveći rizik: sertindol, amisulprid, ziprasidon, manji rizik: olanzapin, risperidon, kvetiapin, rizik sličan placebu: paliperidon, aripiprazol, haloperidol). U slučaju detekcije produženja QTc intervala, potrebno je zamijeniti rizične s manje rizičnim antipsihotikom.

- u slučaju farmakoterapije klozapinom pratiti krvnu sliku te ako se razvije leukopenija ukinuti klozapin i zamijeniti olanzapinom

Stabilizatori raspoloženja

- Kod osoba koje primaju litij karbonat, u slučaju dehidracije može doći do visokih koncentracija litija u krvi i toksičnosti. U slučaju pojave tremora, treba napraviti koncentraciju litija u krvi te ukinuti ga prema potrebi tijekom trajanja pneumonije te monitorirati psihičko stanje radi mogućnosti relapsa i zamijeniti litij drugim stabilizatorom raspoloženja prema potrebi

- Karbamazepin: oprez s obzirom na mogućnost leukopenije. U slučaju leukopenije, ukinuti karbamazepin te zamijeniti s drugim stabilizatorom raspoloženja

Sedativi/hipnotici

- Kontraindicirani u slučaju teže kliničke slike i od ranije poznatih respiratornih smetnji

- U slučaju ranijeg korištenja ne smiju se naglo ukinuti jer je moguć razvoj  apstinencijskih smetnji. U tom slučaju smanjiti dozu postupno, smanjivati ½ dnevne doze svakih tjedan dana te umjesto dugodjelujućih uvesti kratkodjelujuće (alprazolam, lorazepam). U slučaju jakog nemira uvesti kvetiapin ili promazin, ukoliko nema interakcija s drugim lijekovima. Sukladno uputi o lijeku, oba lijeka su, međutim, kontraindicirana kod primjene snažnih inhibitora ove skupine enzima, budući oni povećavaju raspoloživost lijeka (kod kvetapina čak 5 do 8 puta jer se u potpunosti razgrađuje putem CYP3A4!).

Antidepresivi

- Bez specifičnog učinka na pneumoniju, ali imaju učinak na farmakokinetiku te je potreban oprez uz primjenu antivirusnih lijekova (vidjeti dalje u tekstu)

- Razmotriti mogućnost ukidanja antidepresiva tijekom trajanja pneumonije, u slučaju teže kliničke slike zaraze.

Interakcije psihijatrijskih i antivirusnih lijekova

U slučaju liječenja pnemonije antivirusnim lijekovima, potrebna je prilagodba ranije psihofarmakoterapije, s obzirom na razne potencijalne interakcije s antivirusnim lijekovima. Interakcije su moguće na razini pojačavanja opasnih nuspojava - prolongacije QTc intervala ili utjecaja na koncentracije lijekova (za detaljni pregled pogledati preporuke Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu i Hrvatskog društva za infektivne bolesti HLZ-a za etiološko/antivirusno liječenje oboljelih od COVID-19).

Prilog 1. DSM - 5 dijagnostički kriteriji za Bipolarni poremećaj

Manična epizoda

A. Određeni period abnormalnog i trajno povišenog, ekspanzivnog ili iritabilnog ponašanja i abnormalno i trajno povišena cilju usmjerena aktivnost ili energija, u trajanju barem 1 tjedan u trajanju tijekom većeg dijela dana , gotovo svaki dan (ili bilo koje dužine trajanja ukoliko je potrebna hospitalizacija).

B. Tijekom perioda poremećaja raspoloženja i povišene aktivnosti ili energije tri (ili više) od slijedećih simptoma (četiri ukoliko je raspoloženje samo iritabilno) su prisutni u značajnom stupnju te predstavljaju zamjetnu promjenu od uobičajenog ponašanja:

1. povećano samopouzdanje ili grandioznost

2. smanjena potreba za spavanjem (npr. osjeća se odmorno nakon samo tri sata sna)

3. veća razgovorljivost od uobičajene ili potreba i pritisak za nastavkom razgovora

4. bijeg ideja ili subjektivni doživljaj da se misli utrkuju

5. rastrešenost (npr. pažnja je prebrzo privučena nebitnim ili irelevantnim vanjskim podražajima) koja se zamjećuje ili opisuje

6. povišenje različitih aktivnosti usmjerenih cilju (bilo socijalnih, radnih ili školskih ili seksualnih) ili psihomotorna agitacija (npr. nesvrsishovitost cilju usmjerenih aktivnosti)

7. pretjerana uključenost u aktivnosti koje imaju visoki potencijal za bolne posljedice (npr. pretjerana rastrošnost, seksualne indiskrecije, ili neadekvatne poslovne investicije)

C. Poremećaj raspoloženja je dovoljno težak da uzrokuje značajno oštećenje u socijalnom ili radnom funkcioniranju ili dovodi do neophodne hospitalizacije u svrhu prevencije ozljeđivanja samog sebe ili drugih, ili prisustvo psihotičnih oznaka.

D. Trenutna epizoda se ne može pripisati psihološkim efektima unesenih tvari (npr. zlouporaba psihoaktivnih tvari, medikamenata, itd.), ili drugim medicinskim stanjima.

Opaska: Manična epizoda koja se pojavi tijekom liječenja depresije (npr. medikamentima ili elektrokonvulzivna terapija) ali postoji u punom sindromalnom stadiju nakon fiziološkog efekta primijenjenog liječenja je dostatan dokaz za maničnu epizodu, te bipolarni I poremećaj.

Opaska: Kriteriji A − D su osnova i tvore maničnu epizodu, barem jedna manična epizoda tijekom života je nužna za postavljanje dijagnoze bipolarnog I poremećaja.

Hipomanična (hipomana) epizoda

A. Određeni period abnormalnog i trajno povišenog, ekspanzivnog ili iritabilnog ponašanja i abnormalno i trajno povišena cilju usmjerena aktivnost ili energija, u trajanju barem 4 dana u trajanju tijekom većeg dijela dana , gotovo svaki dan.

B. Tijekom perioda poremećaja raspoloženja i povišene aktivnosti ili energije tri (ili više) od slijedećih simptoma (četiri ukoliko je raspoloženje samo iritabilno) su prisutni u značajnom stupnju te predstavljaju zamjetnu promjenu od uobičajenog ponašanja:

1. povećano samopouzdanje ili grandioznost

2. smanjena potreba za spavanjem (npr. osjeća se odmorno nakon samo tri sata sna)

3. veća razgovorljivost od uobičajene ili potreba i pritisak za nastavkom razgovora

4. bijeg ideja ili subjektivni doživljaj da se misli utrkuju

5. rastrešenost (npr. pažnja je prebrzo privučena nebitnim ili irelevantnim vanjskim podražajima) koja se zamjećuje ili opisuje

6. povišenje različitih aktivnosti usmjerenih cilju (bilo socijalnih, radnih ili školskih ili seksualnih) ili psihomotorna agitacija

7. pretjerana uključenost u aktivnosti koje imaju visoki potencijal za bolne posljedice (npr. pretjerana rastrošnost, seksualne indiskrecije, ili neadekvatne poslovne investicije)

C. Epizoda je povezana sa neujednačenim promjenama u funkcioniranju što je netipično za osobu kada nema simptome.

D. Poremećaj raspoloženja i promjene u funkcioniranju su zamjetne drugima u okolini.

E. Epizoda nije dovoljno teška da uzrokuje značajno oštećenje u socijalnom ili radnom funkcioniranju ili hospitalizaciju. Ukoliko postoje psihotični simptomi epizoda se označava kao manična.

F. Trenutna epizoda se ne može pripisati psihološkim efektima unesenih tvari (npr. zlouporaba psihoaktivnih tvari, medikamenata, itd), ili drugim medicinskim stanjima.

Opaska: Manična epizoda koja se pojavi tijekom liječenja depresije (npr. medikamentima ili elektrokonvulzivna terapija) ali postoji u punom sindromalnom stadiju nakon fiziološkog efekta primjenjenog liječenja je dostatan dokaz za hipomaničnu epizodu. No, potrebna je pažnja jer jedan ili dva simptoma (posebno povećana iritabilnost, razdražljivost ili agitacija nakon korištenja antidepresiva) nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze hipomanične epizode niti nužno ukazuju na bipolar ni poremećaj.

Opaska: Kriteriji A − F su osnovni za hipomaničnu epizodu. Hipomanične epizode su česte u bipolarnom I poremećaju ali nisu nužne za dijagnozu bipolarnog I poremećaja

Velika depresivna epizoda

A. Pet (ili više) od slijedećih simptoma su prisutni tijekom istog perioda od dva tjedna te predstavljaju promjenu od prethodnog funkcioniranja: barem jedan od simptoma je (1) depresivno raspoloženje ili (2) gubitak interesa ili zadovoljstva.

Opaska: Ne uključuje simptome koji su jasna posljedica drugog medicinskog stanja

1. depresivno raspoloženje većinu dana, gotovo svaki dan, procijenjeno ili iz subjektivnog bolesnikovog izvješća (npr. osjeća se tužno, prazno ili beznadno) ili je zamijećeno od drugih u okolini (npr. plačljivost). (opaska: u djece i adolescenata može biti iritabilno raspoloženje)

2. značajno smanjen interes ili zadovoljstvo u svim, ili gotovo svim aktivnostima većinu dana, gotovo svaki dan ( ili subjektivno izvješće ili opservacija)

3. značajan gubitak tjelesne težine bez dijetalnog režima ili dobitak na tjelesnoj težini (npr.promjene tjelesne težine više od 5% u mjesecu), ili smanjenje ili povećanje apetita gotovo svaki dan. (opaska: u djece se uzima u obzir i nemogućnost postizanja očekivane tjelesne težine)

4. insomnija ili hipersomnija gotovo svaki dan.

5. psihomotorna agitacija ili retardacija gotovo svaki dan (observacija drugih, ne samo subjektivni osjećaj nemira ili usporenosti).

6. osjećaj gubitka energije gotovo svaki dan.

7. osjećaj bezvrijednosti ili prekomjerne ili neprikladne krivnje (koja može biti deluzijska) gotovo svaki dan (ne samo samoprijekor ili krivnja zbog bolesti)

8. smanjena sposobnost razmišljanja ili koncentracije, ili neodlučnost gotovo svaki dan (bilo subjektivni doživljaj ili opservirano od drugih)

9. povratne misli o smrti (ne samo strah od umiranja), povratne suicidalne ideje bez specifičnog plana, ili suicidalni pokušaj ili specifični plan za počinjenje suicida.

B. Simptomi uzrokuju značajan klinički distres ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim značajnim područjima funkcioniranja.

C. Epizoda se ne može pripisati fiziološkim efektima neke tvari ili drugih medicinskih stanja.

Opaska: Kriterij A-C čini veliku depresivnu epizodu. Velika depresivna epizoda je česta u bipolarnom I poremećaju, ali nije nužna za dijagnozu bipolarnog I poremećaja.

Opaska: Odgovor na značajan gubitak (npr. žalovanje, financijski krah, gubitak posljedično prirodnim katastrofama, ozbiljna tjelesna bolest ili oštećenje) mogu uključivati osjećaj intenzivne tuge, očaja zbog gubitka, nesanicu, gubitak apetita, gubitak na tjelesnoj težini kao što je navedeno u kriteriju A, što može nalikovati na depresivnu epizodu. Iako takvi simptomi mogu biti razumljivi i shvatljivi posljedično gubitku, prisustvo velike depresivne epizode uz normalan odgovor na značajan gubitak treba pažljivo procijeniti i uzeti u obzir. To neminovno zahtijeva uvježbanost kliničke prosudbe zasnovane na osobnoj povijesti te kulturalnim normama za izražavanje distresa u kontekstu gubitka.

Bipolarni I Poremećaj

A. Zadovoljeni su kriteriji za barem jednu maničnu epizodu (kriterij A-D za „Maničnu epizodu“)

B. Prisustvo manične i velike depresivne epizode se ne može bolje objasniti u sklopu shizoafektivnog poremećaja, shizofrenije, shizofreniformnog poremećaja, deluzijskog poremećaja ili drugih specificiranih ili nespecificiranih stanja iz spektruma shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja.

C. Epizoda se ne može pripisati fiziološkim efektima neke tvari ili drugih medicinskih stanja.

Bipolarni II Poremećaj

A. Zadovoljeni su kriteriji za barem jednu hipomanu epizodu (Kriteriji A-F navedeni pod „Hipomanična Epizoda“) i barem jednu veliku depresivnu epizodu (Kriteriji A-C navedeni pod „Veliku Depresivnu Epizodu“).

B. Nepostojanje manične epizode.

C. Pojavnost hipomanične epizode i velike depresivne epizode se ne može objasniti sa shizoafektivnim poremećajem, shizofrenijom, shizofreniformni poremećaj, deluzijski poremećaj ili drugi specificirani ili nespecificirani spektar i drugi psihotični poremećaji

D. Simptomi depresije ili nepredvidljivost uzrokovani brzim promjenama između perioda depresije i hipomanije uzrokuje klinički značajan distres ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugih važnih domena funkcioniranja.

Literatura

1. American Psychiatric Association. The Diagnostic and Statistical manual of Mental Disorders. 5.izd. (DSM-5); 2013.
2. Duan L, Zhu G. Psychological interventions for people affected by the COVID-19 epidemic. Lancet Psychiatry 2020;7:300-2.
3. Hrvatsko psihijatrijsko društvo, Epidemija korona virusa (SARS-CoV-2) i duševno zdravlje, 2020.
4. Hrvatsko psihijatrijsko društvo, Preporuke Hrvatskog Psihijatrijskog Društva za psihofarmakološko liječenje psihijatrijskih stanja tijekom epidemije koronavirusom, 2020.
5. Haga T, Ito K, Sakashita K, Iguchi M, Ono M, Tatsumi K. Risk factors for pneumonia in patients with schizophrenia. Neuropsychopharmacol Rep. 2018 Dec;38(4):204-20
6. www.halmed.hr
7. Javeiot H, Liorca PM, Drapier D, Facra E et al. Informations on psychotropics and their adaptations for patients suffering from mental disorders in France during the SARS-CoV-2 epidemic,Encephale.2020May3.pii:S0013-7006(20)30074-9.doi:10.1016/j.encep.2020.04.006
8. Međunarodna klasifikacija bolesti -10 (MKB-10). Medicinska naklada, Zagreb, 1999.
9. Mihaljević-Peleš A, Šagud M: Klinička obilježja i dijagnoza poremećaja raspoloženja. U: Mihaljević-Peleš A, Šagud M: Antidepresivi u kliničkoj praksi. Medicinska naklada, Zagreb; 2016.
10. Ovejero S, Baca-Garcia E, Barrigon ML, Coronavirus infection as a novel delusional topic. Schizophr Res. 2020 May 8. pii: S0920-9964(20)30261-9.doi:10.1016/j.schres.2020.05.009
11. Psychiatry CMAo. Diagnosis and treatment process and path of mental disorders during the prevention of major emergent infectious diseases (2019 coronavirus disease) Chinese Journal of Psychiatry 2020;53:E002.
12. Shen Li, Yong Zhang: Mental healthcare for psychiatric inpatients during the COVID-19 epidemic. General Psychiatry 2020;33:e100216. doi:10.1136/gpsych-2020-100216
13. Yao H, Chen J-H, Xu Y-F. Patients with mental health disorders in the COVID-19 epidemic. The Lancet Psychiatry. 2020;7(4):PE21. PMID: 32199510.
14. Šantić A, Šantić K, Radoja I, Jelinčić I, Degmečić D. Stigmatization of Patients With Viral Infections and Mass Psychogenic Illness. SEEMEDJ 2020; 4(1); 1-13

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
BisolexAndol PROZipantola PROTECT
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Gastal
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: