x
x

COVID-19 i depresija: česta pitanja iz primarne zdravstvene zaštite

  Marin Kovačević Hora, dr. med, spec. psihijatar

  07.05.2020.

COVID-19 pandemija utjecala je na zdravlje psihičkih bolesnika te je uloga liječnika važna. Potrebno je pravilno postupiti prema osobama s psihičkim poremećajima te ih kvalitetno savjetovati, ali i razmotriti u kojim situacijama je potrebno upućivanje na psihijatra te uvođenje terapije.

COVID-19 i depresija: česta pitanja iz primarne zdravstvene zaštite

1. U ovom kriznom razdoblju epidemije COVID-19 i donesenih epidemioloških mjera mogu li očekivati više pacijenata sa psihičkim poteškoćama, poglavito sa simptomima depresije?

Situacija kojoj smo aktualno izloženi zahtjevna je i stresogena za sve nas. U situacijama pojačanog i dugotrajnog stresa i socijalne izolacije može doći do pojave novih psihičkih poremećaja ili do egzarcebacije starih, uključujući i poremećaje raspoloženja u koje pripada i depresija.  

2. U ovom periodu što sve može negativno utjecati na psihičko zdravlje mojih pacijenata?

Osim straha od bolesti sada će kod ljudi sve više dolaziti do izražaja i strah zbog egzistencijalnih čimbenika i ekonomskih posljedica pandemije.

Postoji više faktora koji u trenutačnom razdoblju mogu negativno utjecati na psihičko zdravlje pojedinaca. Prije svega to je strah, strah od same bolesti, strah od zaraze, strah za sebe i bližnje koji može dovesti do opsesivnog razmišljanja (a ponekad i ponašanja) i stvoriti visoku razinu stresa kod pojedinca. Također, tu je negativni utjecaj socijalnog distanciranja i izolacije, socijalni kontakti kod većine ljudi reduciraju stres i promiču psihičku stabilnost, a izostanak istih može negativno djelovati na mentalno zdravlje. Osim straha od bolesti sada će kod ljudi sve više dolaziti do izražaja i strah zbog egzistencijalnih čimbenika i ekonomskih posljedica pandemije.

Skupine ljudi iz radne populacije, koje se zbog prirode svog posla nalaze u neprestanom kontaktu s ljudima, a time i većem riziku od zaraze, također su i bit će izložene većim razinama stresa i razvoja psihičkih poteškoća. 

3. Kada mi se uslijed aktualne krize u ordinaciju jave osobe s tjeskobom i sniženim raspoloženjem, boluju li one od depresije ili nekog drugog poremećaja?

Prilikom postavljanja dijagnoze potrebno je procijeniti radi li se o nekom poremećaju iz anksioznog spektra, poremećaju iz skupine poremećaja vezanih uz stres ili se radi o pravoj depresivnoj epizodi, odnosno depresivnom poremećaju.

Pacijenti koji se jave sa psihičkim teškoćama u ovom razdoblju mogu razviti bilo koji od psihijatrijskih poremećaja uključujući i anksiozne poremećaje i depresiju. Prilikom postavljanja dijagnoze potrebno je procijeniti radi li se o nekom poremećaju iz anksioznog spektra, poremećaju iz skupine poremećaja vezanih uz stres ili se radi o pravoj depresivnoj epizodi, odnosno depresivnom poremećaju. Da bi se postavila dijagnoza depresije, najjednostavnije je poslužiti se kriterijima za depresiju iz MKB-10 klasifikacije, što znači i da je potrebno da simptomi traju minimalno dva tjedna. U slučaju kada je pacijentovo stanje reaktivno na aktualna stresna zbivanja te ima pojedinačne anksiozne i depresivne simptome, no ne ispunjava sve kriterije za dijagnostiku depresivnog ili anksioznog poremećaja, onda se najvjerojatnije radi o poremećaju prilagodbe kojega šifriramo kao F43.2. 

4. Kada sumnjam da pacijent boluje od depresije, je li potrebno napraviti neku dijagnostičku obradu?

U sklopu diferencijalne dijagnostičke obrade prilikom sumnje na depresiju preporučljivo je obratiti pažnju na ostale somatske simptome koje pacijent prezentira te isključiti postojanje drugih somatskih i neuroloških bolesti. Također, korisno je napraviti osnovne laboratorijske krvne i biokemijske pretrage uključujući i razinu TSH-a, snimiti EKG te, ako se radi o pacijentici koja ima probleme s mjesečnim ciklusom, uputiti ju i na ginekološku obradu.

5. Kada pacijent ima depresiju ili anksioznost, osim propisivanja medikamentozne terapije mogu li mu dati kakve savjete?

Ako su simptomi blagi do umjereni, prije nego se pacijentu prepiše medikamentozna terapija ili uz nju, možemo preporučiti neke ili možda čak sve od navedenih psihosocijalnih intervencija, odnosno možemo mu savjetovati kako da prilagodi svoj životni stil kako bi ostvario optimalno (ili bolje) mentalno zdravlje:

Tjelesna aktivnost

Svakodnevna tjelesna aktivnost i boravak u prirodi pozitivno utječu na mentalno zdravlje. Razinu fizičke aktivnosti potrebo je prilagoditi dobi pacijenta i njegovoj kondiciji te prisutnosti eventualnih kroničnih bolesti – za nekoga će biti dovoljna šetnja, a nekome će biti potrebna intenzivnija fizička aktivnost poput trčanja, vožnje bicikla, vježbi snage i sl. Važno je uvijek naglasiti pacijentima da, ako izlaze iz kuće, da se pridržavaju aktualnih mjera socijalnog distanciranja.

Izbjegavanje pretjerane izloženosti medijima

Pretjerana izloženost medijima kod pacijenata može samo izazvati dodatnu brigu i stres i time pogoršati njihovo stanje. U ovo informacijsko doba, gdje postoje razni izvori često neprovjerenih, a ponekad i štetnih informacija, najbolje bi bilo savjetovati svojim pacijentima da jednom dnevno prate jedan službeni kanal informiranja te da se suzdrže od daljnjeg traženja i izlaganja alternativnim izvorima informacija.

Vježbe disanja i relaksacije

U ovom stresnom periodu umijeće relaksacije i upravljanja stresom je jako važno; stres može izazvati i pogoršati cijeli niz psihijatrijskih poremećaja, stoga je bitno da ga pacijenti pokušaju što više imati pod kontrolom. Nasreću, u današnje vrijeme postoji jako puno efikasnih metoda za relaksaciju i redukciju stresa, previše da ih ovdje možemo sve nabrojati, ali više nego dovoljno da svatko za sebe može naći ono što mu najviše odgovara. Ako vaši pacijenti već ne koriste neku metodu relaksacije, savjetujte im da pokušaju s nečim od sljedećeg: da ovladaju trbušnim disanjem ili progresivnom mišićnom relaksacijom, da nauče autogeni trening ili da pokušaju s metodom usredotočene svjesnosti (engl. mindfullnessa).

Dnevna rutina

U vremenu kada mnogi ljudi rade od kuće ili su bez posla, a djeca također nastavu prate od kuće, može se izgubiti dnevna rutina. Savjetujte svojim pacijentima da si organiziraju dan, da naprave realan raspored dnevnih aktivnosti i ciljeva i da ga se onda tokom dana pridržavaju. Dan će im opet imati ritam, a oni će imati osjćaj zadovoljstva i postignuća.

Uzeti vrijeme za sebe

Obitelji i partneri sada provode puno više vremena zajedno nego na što su navikli, to može dovesti do nelagode i frustracije među članovima, a i do sukoba i svađa. Bitno je podsjetiti naše pacijente da svatko ima potrebu da ima vrijeme za sebe i da je bitno da si to vrijeme i uzmu – možda će pročitati knjigu, posvetiti se nekom hobiju ili otići u šetnju, ali bitno je da u toku dana barem jednom promjene okolinu i budu malo sami sa sobom.

Komunikacija

Mjere socijalnog distanciranje ne moraju nužno značiti i prekid komunikacije, naročito u današnje informatičko doba. Ako su se vaši pacijenti izolirali i osamili, potaknite ih da počnu više komunicirati s prijateljima i rodbinom putem internet programa poput skype-a ili zoom-a na kompjuteru ili viber-a ili whats up-a na mobitelu. Ti programi omogućuju sastanke i druženja  i više od dvije osobe istovremeno što, nakon kraćeg vremena prilagodbe, može stvoriti dojam kao da sjede s prijateljima na kavi i pomoći im da predahnu od problema koji ih muče.

Higijena spavanja

Kvalitetan je san važan za mentalno zdravlje. Potreba za snom varira ovisno o dobi, no većini ljudi srednje dobi potrebno je 7 – 9 sati sna na dan. Odlazak na počinak i buđenje u isto vrijeme osiguravaju kvalitetniji san. Ljudi, koji žive sami i rade od kuće, mogli bi zamijeniti dan za noć – sugerirajte im da se vrate na standardni dnevni ritam. Suzdržavanje od jela i razbuđujućih aktivnosti dva do tri sata prije spavanja će također rezultirati lakšim usnivanjem i kvalitetnijim snom, kao i prakticiranje relaksacijskih metoda prije usnivanja. Televizija i elektronski uređaji u spavaonici bi trebali biti isključeni, a prostorija prikladno zamračena.  

Apstinencija od sredstava ovisnosti

U razdobljima povećanog stresa i izolacije naši pacijenti mogu biti skloniji posegnuti za nekim od sredstava ovisnosti kao pokušaju automedikacije i rješavanja negativnih emocija koje proživljavaju. Pacijentima je u tim situacijama bitno naglasiti da, iako ta sredstva mogu pružiti trenutačno olakšanje, već nakon prestanaka njihovog djelovanja, a naročito nakon dužeg korištenja, ona znatno pogoršavaju i simptome anksioznosti i simptome depresije te vode u začarani krug gdje konzumacija sredstva vodi do lošeg osjećanja, a loše osjećanje do ponovne konzumacije sredstva.  

6. U kojim situacijama je potrebno pacijenta uputiti psihijatru?

Suicidalni rizik se procjenjuje na osnovu razgovora s pacijentom. Najbolje je pacijenta direktno pitati razmišlja li o tome da si nešto nažao napravi.

Ako kod pacijenta procijenite povišeni sucidalni rizik, u svakom slučaju ga uputite u hitnu psihijatrijsku ambulantu. Suicidalni rizik se procjenjuje na osnovu razgovora s pacijentom. Najbolje je pacijenta direktno pitati razmišlja li o tome da si nešto nažao napravi.  Također, potrebno je uzeti u obzir faktore rizika za sucidalnost (koji su raniji pokušaj suicida, muški spol, nezaposlenost, prisutnost kronične boli, samački život, neoženjen/neudat bračni status, alkoholizam i druge ovisnosti te prisutnost drugih mentalnih bolesti (shizofrenija, poremećaji ličnosti...).  Drugi razlozi za upućivanje kod psihijatra su situacije u kojima nakon primjene psihosocijalnih intervencija i uvedene psihofarmakološke terapije, kod pacijenta ne dolazi do zadovoljavajućeg poboljšanja stanja ili situacije kada kod pacijenta postoji klinička slika teške depresije te smatrate da će mu najvjerojatnije biti potrebno bolničko liječenje.   

7. U kojim slučajevima je potrebno uvesti antidepresivnu terapiju?

Kod pacijenata s lakom depresivnom epizodom, naročito ako epizoda ne traje dugo, preporučljivo bi bilo prvo pokušati s psihosocijalnim metodama i eventualnom vremenski ograničenom anksiolitičkom terapijom prije uvođenja antidepresiva. Kada su simptomi umjereni do teški, vjerojatnije je da će biti potrebna antidepresivna terapija, dok će u slučaju težih oblika depresije možda biti potrebno i bolničko liječenje.  

8. Na tržištu se nalazi mnogo antidepresiva. Kako znati koji odabrati i je li koji kontraindiciran u slučaju oboljenja od COVID-19?

u izboru antidepresiva treba se voditi profilom nuspojava i eventualnim komorbiditetima kod naših pacijenata.

Za sada nema informacija da je bilo koji od antidepresiva, koji se danas koriste, kontraindiciran u slučaju infekcije COVID-19. Također, nema stručnog konsenzusa da je neki od antidepresiva značajno učinkovitiji od ostalih, tako da se u izboru antidepresiva treba voditi profilom nuspojava i eventualnim komorbiditetima kod pacijenata. Primjerice, blagi sedacijski učinak paroksetina zbog antikolinergičnog djelovanja kod naglašeno anksioznih pacijenata može biti koristan; također, kod pacijenata primjerene tjelesne težine, koje uz depresiju muči i insomnija, mirtazapin u večernjim satima može biti dobar izbor zbog jačeg sedacijskog djelovanja; kod pacijenata koji imaju pad volje i motivacije sertralin, koji osim za serotoninski transporeter, ima afinitet i za dopaminski, bi se mogao pokazati korisnim; u slučaju prisutnosti bolnog sindroma uz depresiju lijekovi iz skupine SNRI (venlafaksin, duloksetin) bi mogli biti od veće koristi zbog svog centralnog analgetskog djelovanja, a u slučaju da je potreban antidepresiv s ciljanim učinkom samo na serotoninski transporter, a s time i nešto užim profilom nuspojava, escitalopram bi mogao biti lijek izbora.     

9. Kako uvesti antidepresivnu terapiju?

Česta praksa je da se kroz prvih tri do sedam dana propiše polovica terapijske doze koja se zatim podigne na punu terapijsku dozu.

Antidepresivnu terapiju je najbolje titrirati postepeno kako bi se smanjila mogućnost razvoja nuspojava i jačanja njihovih intenziteta te osigurala veća suradljivost pacijenta. Česta praksa je da se kroz prvih tri do sedam dana propiše polovica terapijske doze koja se zatim podigne na punu terapijsku dozu. Važno je pacijenta upozoriti da se tokom uvođenja terapije mogu javiti kratkotrajne nuspojave koje se same povlače te da taj početni period treba izdržati i da, ako ima ikakvih sumnji, da vam se javi i konzultira se s vama.

10. Koliko dugo se uzima antidepresivna terapija?

Prema aktualnim smjernicama antidepresivna terapija se uzima minimalno šest mjeseci nakon prestanka simptoma u dozi kojom je postignuta remisija, a pritom je bitno naglasiti da neki pacijenti moraju uzimati antidepresivnu terapiju i znatno duže, naočito ako se radi o osobi kod koje se radi o relapsu depresivnog poremećaja.

Literatura

  1. Benjamin James Sadock, Kaplan and Sadock's Synopsis of Psychiatry: Behavioral Sciences/Clinical Psychiatry, 10th edition, 2007
  2. Stephen M. Stahl, Stahl's Essential Psychopharmacology, 2008
  3. Hrvatsko društvo za afektivne poremećaje HLZ-a, Kliničke smjernice za liječenje depresivnog poremećaja, 2020
  4. Alma Mihaljević Peleš, Antidepresivi u kliničkoj praksi, 2011
  5. Hrvatsko psihijatrijsko društvo, Epidemija korona virusa (SARS-CoV-2) i duševno zdravlje, 2020
  6. Morriss R, Kapur N, Byng R, Assessing risk of suicide or self harm in adults, BMJ 2013 Jul
  7. Max Hirshkowitz, National Sleep Foundation’s sleep time duration recommendations, SH 2015
  8. World Health Organization, Mental health and psychosocial considerations during the COVID-19 outbreak, 2020
  9. Fardin, Mohammad Ali, COVID-19 and Anxiety: A Review of Psychological Impacts of Infectious Disease Outbreaks, Archives of Clinical Infectious Diseases 2020
  10. MKB-10 Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, Medicinska naklada 1999