x

SPECIJALIZACIJE

x

Njega novorođenčeta

  MEDICINSKA NAKLADA
  dr. sc. Milan Stanojević, prim. dr. med., spec. pedijatar
  prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., spec. pedijatar

  25.02.2018.

Kako je čovjekova koža najvažniji imunosni organ koji ga štiti od vanjskoga svijeta i štetnih vanjskih utjecaja, njezi kože od samoga rođenja treba posvetiti najveću moguću pozornost. Oko 10 do 20 % dojenčadi ima atopijski dermatitis, a oko 60 % njih nastavlja imati simtpme bolesti do odrasle dobi. U oko 65 % oboljelih simptomi se razvijaju prve godine, a u njih 85 % do dobi od pet godina.

Njega novorođenčeta

Od završetka Drugog svjetskog rata do danas proizvedeno je oko 80 000 sintetičkih kemijskih spojeva koji su postali dio našega ekosustva, a na godišnjoj razini to je oko 1500 novih spojeva. Nije poznato kako većina novih spojeva utječe na zdravlje ljudi, a pogotovo na zdravlje nerođene i novorođene djece. Dakle, ljudi su izloženi različitim opasnim kemijskim tvarima preko zraka koji udišu, hrane, proizvoda koji se nalaze u kućanstvu, kućnoj prašini i u cijelom okolišu. Mnogi od spomenutih spojeva akumuliraju se u čovjekovu organizmu i mogu imati trajne posljedice za njegovo zdravlje. Utjecaj te „kemijske juhe“ počinje već u maternici, jer mnoge od navedenih kemijskih tvari prelaze feto-placentarnu barijeru, tako da je utvrđeno da u krvi pupkovine novorođene djece ima 287 stranih tvari koje su došle iz okoliša. Osim toga, čak se i u majčinu mlijeku nalaze mnogi od tih spojeva, a slično je i sa zamjenskim pripravcima mlijeka za dojenčad. Navedeni kemijski spojevi utječu na povećanje pobola od bronhalne astme, prirođenih grješaka u razvoju, poremećaja ponašanja, učenja, autizma, zloćudnih bolesti, poremećaja imunosnog i reproduktivnog sustava. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), oko tri od deset milijuna djece do dobi od pet godina u razvijenim i nerazvijenim zemljama svijeta umire zbog izloženosti kemijskim tvarima. U Europskoj uniji jedna je ministarska konferencija 2004. godine bila posvećena utjecaju okoliša na zdravlje, uključujući onečišćenost zraka, vode i izloženost olovu kao najvažnijim uzročnicima smrti i razvojnih poremećaja u djece.

Sve to, zajedno s genskim činiteljima, izloženošću dimu cigareta, onečišćenošću zraka i infekcijama, dovelo je do povećanja učestalosti atopijskih bolesti. Jedna od bolesti na čiju učestalost velik utjecaj imaju okolišni činitelji jest atopijski dermatitis. Učestalost atopijskog dermatitisa od sedamdesetih se godina dvadesetog stoljeća udvostručila ili utrostručila. Nije posve jasno zbog čega je došlo do toga povećanja, ali se računa da okolišni činitelji mogu imati vrlo važnu ulogu. Među rizične činitelje za atopijski dermatitis ubrajaju se mala obitelj, viši socioekonomski i edukacijski status, selidba iz sela u gradove te povećana uporaba antibiotika. To je dovelo do tzv. higijenske hipoteze o nastanku bolesti koja kaže da infekcije u ranome djetinjstvu zbog lošijih higijenskih prilika i starije braće i sestara koji pohađaju dječje kolektive (vrtiće, škole) mogu biti čimbenici koji preveniraju pojavu atopijskog dermatitisa. Prema toj hipotezi infekcije induciraju proizvodnju limfocita T-1, dok u atopijskom dermatitisu prevladavaju limfociti T-2. Limfociti T-1 sprečavaju nastanak T-2 helpera te tako smanjuju učestalost atopijskog dermatitisa. Oko 10 do 20 % dojenčadi ima atopijski dermatitis, a oko 60 % njih nastavlja imati simtpme bolesti do odrasle dobi. U oko 65 % oboljelih simptomi se razvijaju prve godine, a u njih 85 % do dobi od pet godina.

Kako je čovjekova koža najvažniji imunosni organ koji ga štiti od vanjskoga svijeta i štetnih vanjskih utjecaja, njezi kože od samoga rođenja treba posvetiti najveću moguću pozornost kako bi se od samog početka života smanjila izloženost „kemijskoj juhi“ iz okoliša, što može imati kratkoročne i dugoročne posljedice za zdravlje djece.

Građa i funkcija kože

Oštećenje kože, kao i njezina nezrelost može imati ozbiljne posljedice na zdravlje nedonoščeta, uključujući termoregulaciju, vodno-elektrolitsku ravnotežu, potrošnju energije za obnavljanje oštećenja kože, osjećaj nelagode zbog oštećenja, potencijalnu toksičnost otrovnih tvari koje se mogu upiti kroz kožu te povećani rizik od razvoja infekcije.

Koža je najveći organ u nedonoščadi i donošene novorođenčadi na koji otpada najmanje 13 % tjelesne težine, za razliku od odraslih gdje koža čini samo 3 % tjelesne težine. Koža je zaštitni ogrtač organizma i ona štiti od mnogih nepovoljnih utjecaja (mikrobioloških, kemijskih, toplinskih), a za razliku od odraslih koji imaju relativno malu površinu kože u odnosu prema tjelesnoj težini (0,02), u novorođenčeta je taj odnos više od triput veći (0,07). Stoga novorođenče može preko kože izgubiti mnogo veću količinu topline i tekućine, a ulazno mjesto za infekcije mnogo je veće, tako da je način njege kože novorođenoga djeteta jako važan. Funkcije kože obuhvaćaju: regulaciju tjelesne temperature (termoregulaciju), obranu od infekcija i različitih drugih štetnih tvari, izlučivanje vode i elektrolita, pohranjivanje masti i odvajanje od vanjskoga svijeta te osjete opipa, bola i topline.

Kao i mnogi drugi organi, koža je novorođenčeta, a napose nedonoščeta, nezrela. Nezrelost povezana s potrebom za intenzivnim liječenjem i praćenjem životnih funkcija te provođenjem različitih postupaka i liječenja, za nedonošče je dodatna opasnost od oštećenja kože i gubitka cjelovitosti kože kao najvažnijega obrambenog organa. Oštećenje kože, kao i njezina nezrelost može imati ozbiljne posljedice na zdravlje nedonoščeta, uključujući termoregulaciju, vodno-elektrolitsku ravnotežu, potrošnju energije za obnavljanje oštećenja kože, osjećaj nelagode zbog oštećenja, potencijalnu toksičnost otrovnih tvari koje se mogu upiti kroz kožu te povećani rizik od razvoja infekcije.

Prevencija nastanka i liječenje već nastalih oštećenja kože ima za cilj održavanje optimalnog integriteta kože novorođenčadi koja se liječi u novorođenačkim jedinicama intenzivnog liječenja, kao i na odjelima za zdravu novorođenčad.

Obilježja novorođenčetove kože

Funkcije kože obuhvaćaju: regulaciju tjelesne temperature (termoregulaciju), obranu od infekcija i različitih drugih štetnih tvari, izlučivanje vode i elektrolita, pohranjivanje masti i odvajanje od vanjskoga svijeta, te osjete opipa, bola i topline.

Koža je najveći organ u nedonoščadi i donošene novorođenčadi na koji otpada najmanje 13 % tjelesne težine, za razliku od odraslih u kojih koža čini samo 3 % tjelesne težine. Koža je zaštitni ogrtač organizma i ona štiti od mnogih nepovoljnih utjecaja (mikrobiološki, kemijski, toplinski), a, za razliku od odraslih koji imaju relativno malu površinu kože s obzirom na tjelesnu težinu (0,02), u novorođenčeta je taj odnos više od triput veći (0,07). Stoga novorođenče može kožom izgubiti mnogo veću količinu topline i tekućine, a ulazno mjesto za infekcije mnogo je veće, tako da je način na koji će se njegovati koža novorođenoga djeteta od iznimne važnosti. Funkcije kože obuhvaćaju: regulaciju tjelesne temperature (termoregulaciju), obranu od infekcija i različitih drugih štetnih tvari, izlučivanje vode i elektrolita, pohranjivanje masti i odvajanje od vanjskoga svijeta, te osjete opipa, bola i topline.

Kao i mnogi drugi organi, koža novorođenčeta, a napose nedonoščeta, nije zrela. Nezrelost povezana s potrebom za intenzivnim liječenjem i praćenjem životnih funkcija te provođenjem različitih postupaka i liječenja, za nedonošče je dodatna opasnost od oštećenja kože i gubitka njezine cjelovitosti kao najvažnijega obrambenog organa. Oštećenje kože, kao i njezina nezrelost mogu imati ozbiljne posljedice za zdravlje nedonoščeta, uključujući termoregulaciju, vodno-elektrolitsku ravnotežu, potrošnju energije za obnavljanje oštećenja kože, osjećaj nelagode zbog oštećenja, potencijalnu toksičnost otrovnih tvari koje se mogu upiti kroz kožu te povećan rizik od razvoja infekcije.

Prikazat će se osnove fiziologije kože u donošene i nedonošene novorođenčadi te razlike u građi i funkciji zbog nezrelosti. Prevencija nastanka i liječenje već nastalih oštećenja kože imaju za cilj održavanje optimalnog integriteta kože zdrave novorođenčadi i nedonoščadi koja se liječi u novorođenačkim jedinicama intenzivnog liječenja.

Fiziološke i anatomske razlike kože nednonoščadi

Postoje mnoge razvojne razlike u fiziološkim funkcijama i anatomskoj građi kože nedonoščadi. Ovdje će te razlike biti spomenute uz razmatranje njihova utjecaja na njegu.

Nerazvijenost rožnatog sloja

Rožnati sloj, odnosno mrtvi sloj epidermisa koji je odgovoran za gubitak vlage isparivanjem sastoji se od 10 do 20 slojeva u odraslih i u donošene novorođenčadi. Nedonoščad ima manje slojeva rožnatoga sloja, što ovisi o njihovoj gestacijskoj dobi. Tako se u dobi manjoj od 30 tjedana (10 tjedana do termina porođaja) rožnati sloj može sastojati od 2 do 3 sloja. U nedonoščadi ekstremno niske porođajne težine ili gestacijske dobi manje od 24 tjedna čini se kao da uopće nema rožnatoga sloja. Stoga je zaštitna uloga rožnatoga sloja od štetnih tvari i infekcija uzrokovanih mikroorganizmaima (bakterija, virusa, gljivica) nedostatna.

Prelazak iz vodene sredine tijekom života u maternici u sredinu gdje ima puno zraka, čini se da pridonosi dozrijevanju rožnatoga sloja kože koji u donošene djece dozrijeva u dobi od 10 do 14 dana. Neki spominju da je taj proces u nedonoščadi polakši. Tako je u nedonoščadi rođene prije 27 tjedana nošenja gubitak vode preko kože gotovo dvostruko veći nego u odraslih u dobi od 28 dana. Istraživanjima dnevnog gubitka vode preko kože, te mjerenjem debljine kožnoga rožnatoga sloja, ustanovljeno je da odraslu razinu dozrelosti koža male nedonoščadi dostiže s 30 do 32 tjedna postkoncepcijske dobi (dob nošenja + dob nakon rođenja). Tako proces dozrijevanja može potrajati čak i 8 tjedana u nedonoščeta od 23 tjedna nošenja ili 3 tjedna u nedonoščeta nakon 28 tjedana nošenja.

Nestabilnost kože i osjetljivost na pritisak

Odlaganje vezivne tvari kolagena u srednjemu sloju kože, dermisu, povećava se povećanjem gestacijske dobi novorođenčeta, što onda smanjuje oteklinu u području kože. To je razlog zbog kojega nedonoščad ekstremno male porođajne težine (manje od 1000 g) ima češće i jače edeme, jer u potkožju ima manje kolagena i elastinskih vlakana nego u dermisu. Zbog toga je ta nedonoščad podložnija nekrotičnim promjenama kože, jer otekline dermisa smanjuju protok krvi. Stoga kožu nedonoščadi veoma male porođajne težine (manje od 1500 g), a pogotovo one ekstremno male porođajne težine uvijek treba zaštititi od pritiska, što onda uključuje njihovo rutinsko okretanje i promjenu položaja.

Smanjena povezanost između epidermisa i dermisa

Neobično je važno da se na kožu novorođenčadi što manje lijepe flasteri koji se nepotrebno potencijalno mogu oštetiti i tako narušiti njezinu obrambenu ulogu.

Brojne veze povezuju gornji sloj kože epidermis sa srednjim slojem kože dermisom, a te se veze nazivaju epidermo-dermalnim vezama. Epidermo-dermalih veza ima manje i one su rjeđe raspoređene u koži nedonoščadi, no postaju snažnije kako se povećavaju gestacijsku i kronološka postnatalne dobi. Nepravilnost tih veza nalazi se u genskoj bolesti buloznoj epidermolizi u kojoj i najamnja trauma može oštetiti kožu. I nedonoščad je sklona razvoju ožiljaka zbog ozljeda, iako se ta sklonost smanjuje kako djeca postaju zrelija. Smanjena kohezivna sposobnost kože povećava rizik od oštećenja kože nedonoščeta uklanjanjem flastera. Ta se opasnost povećava primjenom agresivnih flastera, koji mogu imati sposobnost većega priljepljivanja za epidermis nego što je jačina kojom je gornji sloj kože epidermis prirodno prilijepljen za dermis, zbog čega može doći do uklanjanja gornjega zaštitnog sloja epidermisa. Time se povećava opasnost od infekcije, a smanjuje zaštitna sposobnost kože. Stoga je neobično važno da se na kožu novorođenčadi što manje lijepe flasteri koji se nepotrebno potencijalno mogu oštetiti i tako narušiti njezinu obrambenu ulogu.

Važnost kiselosti kože (pH)

Kupanje i ostali postupci njege kože mijenjaju pH kože te je katkada potreban jedan sat ili više da se kiselost kože vrati nakon kupanja alkalnim sapunom. Stoga je važno ne upotrebljavati sapun, osim kada je doista potrebno.

Sposobnost površine kože da održi svoju površinu kiselom proizlazi iz brojnih kemijskih i bioloških procesa. Postojanje kisele površina kože s činiteljem kiselosti (pH) manjim od 5 nesumnjivo je dokazano u odraslih i djece. Ovaj, «kiseli ogrtač» ima zaštitnu ulogu protiv nekih uzročnika bolesti i drugih mikroorganizama. Obzirom da mikrobiološka kolonizacija započinje rođenjem, kisela površina kože pomaže pri održavanju ravnoteže. Ako međutim dođe do pomaka pH kože od kiselog prema neutralnom, moguć je porast ukupnog broja bakterija i njhovih sojeva. Stoga je omogućavanje neposrednog kontakta novorođenčeta s kožom majke ili oca nakon rođenja (kontakt „gola koža na golu kožu“) u sve djece iznad 34 tjedna gestacije jako važno kako bi se ono koloniziralo njihovim bakterijama, čime se ona štiti od bolničkih infekcija. Također zbog porasta pH može doći i do povećanja gubitaka topline kožom.

Donošena novorođenčad rađa se s relativno alkalnom površinom kože čija je srednja pH vrijednost oko 6,34. Nakon 4 dana pH se smanjuje na prosječno 4,95. U nedonoščadi je prosječna vrijednost pH 5,04 u dobi od oko 9 dana. Kupanje i ostali postupci njege kože mijenjaju pH kože te je katkada potreban jedan sat ili više da se kiselost kože vrati nakon kupanja alkalnim sapunom. Stoga je važno ne upotrebljavati sapun, osim kada je doista potrebno.

Hranidbeni nedostatci i koža

Masno tkivo i cink akumuliraju se u tijelu ploda tijekom posljednjega tromjesečja trudnoće. S obzirom n ato da su obje ove sastavnice važne za održavanje neoštećene, zdrave površine kože, u nedonoščadi rođene prije posljednjega tromjesečja trudnoće može razviti teškoće s kožom uzrokovane nedostatkom bilo kojeg otprije navedenih činitelja: masnoga tkiva ili cinka. Problem se također može vidjeti u dojenčadi koja ne može dobivati odgovarajuću prehranu na usta te se parenteralno hrani različitim hranidbenim otopinama, ako se ne primjenjuju odgovarajući nadomjesci u tom neprirodnom, ali vrlo važnom načinu prehrane.

Nedostatak esencijalnih masnih kiselina može se vidjeti u nedonoščadi i prenešene novorođenčadi zbog smanjenih pričuva masti. U tim stanjima postoji površinsko pucanje kože i povremeno ljuštenje i podraženost kože na vratu, u preponama ili u pelenskom području, pogotovo oko čmara. Pravilnom opskrbom novorođenčadi esencijalnim masnim kiselinama sprečavaju se kožne promjene zbog njihova nedostatka.

Prevencija oštećenja kože u novorođenčadi

Tijekom redovitih postupaka njege kože kao što su kupanje, ovlaživanje, dezinfekcija i uklanjanje flastera, može doći do oštećenja novorođenčetove kože te tako i smanjenja njezine uloge kao prirodne barijere. To se napose odnosi na novorođenčad u jedinicama intenzivnog liječenja, koja može biti teško bolesna, te zahtijevati kirurški zahvat ili je rođena prijevremeno. Ovdje su ukratko prikazani osnovni postupci njege kože s gledišta njihova utjecaja na integritet kože, te su dane preporuke za sprečavanje pojave oštećenja kako bi se spriječilo oštećenje nezrele kože i povećala njezina zaštitna uloga.

Kemijska sredstva za njegu dojenačke kože

Kao što je već naglašeno, kožu novorođenčadi najbolje je njegovati običnom vodom. Ako su potrebna neka kozmetička ili druga sredstva za njegu kože, tada ona moraju imati posebna svojstva, a to su: neutralan pH, najmanje moguće količine boja i mirisa te ih treba primjenjivati ne češće od dva do tri puta na tjedan. 

Otopine za dezinfekciju kože

Dekontaminacija kože prije invazivnih postupaka kao što su punkcija vene ili postavljanje pupčanog katetera ili drenova u prsište čest je postupak u jedinicama intenzivnog liječenja novorođenčadi. Međutim, postoje pojedinačni izvještaji o mogućem oštećenju kože uključujući teže opekline s ožiljcima i nastankom krasta nakon primjene bilo alkohola bilo jodnih preparata (povidon jodid) u nedonoščadi. Također postoji opis slučajeva s visokim koncentracijama joda u krvi nedonoščadi nakon primjene povidon jodida, pojavi jodne strume i hipotireoze. U dva prospektivna istraživanja rutinska primjena povidon jodida u jedinici inetnzivnog liječenja novorođenčadi i za preoperacijsku pripremu kože u dojenčadi mlađe od 3 mjeseca, dovela je do izmijenjene razine jodida u krvi te djece uz potencijalno djelovanje na štitnjaču.

Sljedeći važan aspekt dezinfekcije kože jest učinkovitost primijenjene otopine. Usporedbom primjene alkohola i povidon jodida ustanovljena je manja kolonizacija bakterijama nakon uporabe povidon jodida. Usporedba povidon jodida s klorheksidinom prije stavljanja intravenskih katetera nije pokazivala nikakvu razliku. Preporučljivo je dulje vrijeme čišćenja (više od 30 sekundi) ili dva uzastopna čišćenja kako bi se maksimlano smanjila kolonizacija.

Emolijensi

Rutinska primjena emolijensa u najmanje nedonoščadi može spriječiti pretjerano isušivanje, pucanje kože i pojavu pukotina na koži. Nisu dopušteni proizvodi s bojama ili mirisima jer se oni mogu apsorbirati i postati potencijalni kontaktni iritansi kože i povećati opsanost od pojave alergije poslije u životu.

Prevencija suhe i ispucale kože uključuje ovlaživanje kožnoga rožnatoga sloja. Površina je kože donošene novorođenčadi suša od površine kože odraslih, no tijekom prve godine života, kako dozrijevaju žlijezde znojnice, postupno se poboljšava i hidracija kože u dojenčadi.  Proizvodi koji smanjuju suhoću kože nazivaju se hidratantnim sredstvima, emolijensima ili lubrikantima. Emolijensi se najčešće sastoje od mineralnih ulja, petroleja te lanolina i njegovih derivata. Emolijensi se dijele na emulzije ulje u vodi ili emulzije voda u ulju.

Novija istraživanja o primjeni emolijensa u nedonoščadi daju ohrabrujuće rezultate u području poboljšanja zaštitne sposobnosti kože i održanja njezine cjelovitosti. U jednom istraživanju u nedonoščadi od 29 do 36 tjedana gestacije svakodnevno je primjenjivan eucerin u obliku kreme te je ustanovljeno da se smanjila učestalost upale kože (dermatitisa), što je mjereno vizualnom mjernom skalom, no nije bilo razlika u gubitku tekućine preko kože. U drugom je istraživanju novorođenčad manje gestacijske i postnatalne dobi liječena  emulzijom ulja u vodi koja nije sadržavala ni boje ni mirise. Došlo je do poboljšanja i u smanjenju gubitka tekućine putem kože i u učestalosti upalnih promjena na koži (dermatitisa). Ni u jednom od tih dvaju istraživanja bakteriološkim ispitivanjem nije ustanovljeno povećanje bakterijske ili gljivične kolonizacije kože tretirane emolijensima. U tako njegovane novorođenčadi bio je statistički znakovito manji broj liječene djece s pozitivnim hemokulturama i kulturama cerebrospinalnog likvora nego u kontrolnoj skupini.

Rutinska primjena emolijensa u najmanje nedonoščadi može spriječiti pretjerano isušivanje, pucanje kože i pojavu pukotina na koži. Nisu dopušteni proizvodi s bojama ili mirisima jer se oni mogu apsorbirati i postati potencijalni kontaktni iritansi kože i povećati opsanost od pojave alergije poslije u životu.

Lijepljenje i odljepljivanje flastera

Jedan od najčešćih postupaka u jedinicama intenzivnog liječenja novorođenčadi jest lijepljenje i odljepljivanje flastera radi pričvršćivanja različitih cjevčica, katetra, senzora i sl. Smanjenje zaštitne funkcije kože kao barijere događa se u doraslih nakon 10 uzastopnih skidanja flastera, a u nedonoščeta već nakon jednoga skidanja.

Katkada se primjenjuju otapala kako bi se spriječili nelagoda i oštećenje kože flasterom nakon njegova uklanjanja. Međutim, opasnost od toksičnosti primjene tih sredstava, pogotovo u nedonoščadi s nerazvijenim rožnatim slojem i povećanom propusnošću kože sasvim je sigurna. Postoji barem jedan izvještaj o ljuštenju epidermisa (epidermolizi) u nedonoščeta nakon primjene otapala. Ostale tvari poput mineralnih ulja mogu biti korisne pri skidanju flastera, no ona nisu korisna ako se mjesto na koje su primijenjena mora ponovno iskoristiti za lijepljenje flastera kao što je to npr. pri lijepljenju endotrahealnog tubusa.

Prevencija oštećenja kože nakon odljepljivanja ljepljive trake uključuje najmanju moguću uporabu flastera, uz primjenu što manjih tračica kad god je to moguće, zaštićujući traku gazom, te odgodu skidanja flastera najmanje 24 sata nakon zaljepljivanja, ako je to moguće. Flastere treba vrlo pažljivo i polako odljepljivati s pomoću tople vode i tupfera od vate. Mineralno ulje i emolijens mogu ubrzati uklanjanje flastera, ako njihovo ponovno stavljanje na istome mjestu nije nužno.

Kupanje

Novorođenče šest sati nakon rođenja nije potrebno kupati, a verniks treba ostaviti kako bi se upio. Neposredno nakon rođenja novorođenče treba dobro obrisati od plodove vode kako bi se spriječilo pothlađivanje i nakon toga staviti ga u kontakt „gola koža na golu kožu“ s majkom ili ocem (ako majka ne može). Za prvih nekoliko kupanja novorođenčeta treba se koristiti čistom vodom te mekom pamučnom tkaninom za brisanje. Za pranje kose i nježno skidanje naslaga može se rabiti češalj, a verniks uvijek treba ostaviti da se upije prirodnim putem. Takvu njegu novorođenčetove kože treba nastaviti tijekom prva dva do četiri tjedna, a nakon toga se postupno mogu uvoditi male količine proizvoda namijenjenih njezi novorođenčadi. U novorođenčadi je najbolje primijenti imerzijsku kupku (uranjanje djeteta u kupku, a ne puštanje tekuće vode po djetetu), koja s razvojnog aspekta ima više umirujući učinak na dijete te može djelovati korisno na održanje cjelovitosti kože kao organa. Vrlo tanak sloj petrolejskog želea može se rabiti kao zaštita od pojave pelenskog dermatitisa koji, ako se pojavi, treba liječiti malim količinama kreme na bazi cinkova oksida. Vlažne maramice za njegu dojenčadi moraju biti vrlo blage i bez alkohola, a njih također treba izbjegavati prvih dva do četiri tjedna života. Posteljinu i odjeću koja će biti u dodiru s djetetovom kožom treba prije toga oprati u nebiološkom prašku za pranje rublja i dobro isprati. Ako se primjenjuju omekšivači, treba upotrebljavati proizvode bez dodatka boja i mirisa. Jedna je od uloga kupanja dojenčadi uklanjanje prljavštine te smanjenje kolonizacije različitim potencijalno štetnim mikroorganizmima. U istraživanjima u kojima je primjenjivana antibakterijska kupka u novorođenčadi pokazalo se da heksaklorofen smanjuje broj sojeva zlatnog stafilokoka, ali djeluje toksično, napose na nedonoščad, zbog upijanja u krv preko kože. Klorheksidin primijenjen u obliku antibakterijskog sapuna dokazano je učinkovit u smanjenju kolonizacije tijekom četverosatnog razdoblja, no također se upija preko kože. Iako do sada nije utvrđeno štetno djelovanje, većina rodilišta ne primjenjuje ga rutinski za kupanje zbog potencijalnog rizika od toksičnosti. Najbolje je izabrati sapune koji imaju neutralan pH, bez boje i mirisa, kako bi se smanjio rizik od razvoja preosjetljivosti, a njihovu uporabu valja ograničiti, tako da se ne primjenjuju češće od dva do tri puta tjedno nakon dobi od dva tjedna. Primjena masnih ili nekih drugih posebnih sapuna nije potrebna, osim ako dojenče ne boluje od neke kožne bolesti. Za svu novorođenčad, a pogotovo za ekstremno nezrelu nedonoščad, obična voda najsigurniji je izbor njege.

Njega pupka nakon rođenja

Vrijeme podvezivanja pupkovine nakon rođenja

O tome kada podvezati pupkovinu nakon rođenja ima različitih mišljenja i preporuka. Postoje dokazi da je kasnije podvezivanje pupkovine vjerojatno koristan postupak za novorođenče jer se nakon minute, kada dijete leži ispod razine posteljice, u dijete transfundira oko 80 mL krvi, a nakon tri minute oko 100 mL. Ta količina krvi može povećati količinu postojećeg željeza u novorođenčeta za 40 do 50 mL/kg tjelesne mase, na što se dodaje 75 mg/kg tjelesne mase željeza s kojom se donošeno novorođenče rađa, a to ukupno iznosi od 115 do 125 mg/kg tjelesne mase željeza. Ta količina željeza može biti dostatna za smanjenje učestalosti anemije u dojenčadi tijekom cijele prve godine. Poznato je da, osim povoljnih učinaka, zakašnjelo presijecanje pupkovine može katkada u dojenčadi izazvati policitemiju, hiperbilirubinemiju i neke druge poremećaje u novorođenačkom razdoblju. Što se tiče zdravstvenog stanja majke, kasnije presijecanje pupkovine ne dovodi do povećanja učestalosti poslijeporođajnog krvarenja. Uzimanje krvi pupkovine za pohranu matičnih stanica zahtijeva brzo podvezivanje pupkovine, što može povećati učestalost anemije u dojenačkom razdoblju. Na slici je prikazana količina krvi koja ostaje u posteljici u trenutku podvezivanja pupkovine. Ako se pupkovina odmah podveže, u posteljici ostane oko 75 mL krvi; ako se podveže nakon petnaest sekundi., u posteljici ostaje 48 mL krvi, a 27 ml uđe u novorođenče, a nakon 180 sekundi sva krv iz posteljice uđe u novorođenče. U tome slučaju za matične stanice ne ostane krvi, no istodobno je manja opasnost od razvoja anemije tijekom prve godine života. Slijedi obješnjenje nekih pojmova povezanih s podvezivanjem pupkovine i zaostalim volumen krvi u posteljici. Nakon rođenja pupkovina je napeta i pulsira, a nakon što prestane pulsirati postaje mlohava. Rano podvezivanje pupkovine jest ako se pupkovina podvezuje kad je napeta i pulsira bliže posteljici. Kasno je podvezivanje kad se pupkovina ne podveže dok ne postane mlohava i više ne pulsira. Forsirani rezidualni volumen krvi koji može isteći nakon porođaja jest onaj volumen koji zaostaje u posteljici nakon ranoga podvezivanja (volumen krvi koji može dospjeti u dijete). Prirodni rezidualni volumen krvi dobije se iz posteljice nakon kasnoga podvezivanja (prirodni ostatni volumen krvi u posteljici).

Njega pupčanog batrljka i pupčane ranice

Prema sadašnjim spoznajama, dostatno je održavati pupak čistim i suhim, a o primjeni različitih antiseptika, dezinficijensa i ostalih sredstava postoje vrlo oprečna mišljenja. U zemljama u razvoju gdje postoji opasnost od infekcije i prosječna je razina higijene niska opravdana je primjena antiseptika na pupak. Navest ćemo novija stajališta o primjeni različitih sredstava za njegu pupka. Dokazano je da primjena 70-postotnog etilnog alkohola može produljiti otpadanje pupčanog batrljka, a sličan učinak ima i zamatanje pupka zavojem. Primjena povidon jodida može izazvati prolaznu hipotireozu u nedonoščadi. Poremećaj funkcije štitnjače povezan s primjenom povidon jodida nije otkriven u Sjedinjenim Američkim Državama, ali opisan je u Europi. Čini se da je taj poreme ćaj češći u zemljama s relativnim manjkom joda. Kako poremećaj funkcije štitnjače može biti povezan s intraventrikularnim krvarenjem, poremećenom kognitivnom funkcijom, motoričkom retardacijom i postnatalnim zaostatkom u rastu, a u rijetkim slučajevima i smrću, povidon jodid poželjno je izbjegavati za njegu pupka. U tablici 2-1. sumarno su prikazani utjecaji različitih sredstava za njegu pupka i njihova cijena. Neposredno nakon rođenja potrebno je čistim, prethodno opranim rukama u sterilnim rukavicama sterilnom kompresom natopljenom u antiseptičnu otopinu temeljito očistiti okolnu kožu i rubno područje pupka, a dno pupka obilato natopiti antiseptikom. Zatim laganim pritiskom kompresom natopljenom u otopinu antiseptika valja obrisati batrljak i ostaviti ga da se suši oko minute. To će pospješiti sušenje i otpadanje batrljka. Skidanje kvačice obavlja se nakon što dijete navrši 24 sata života. Dijete se kupa tek šest sati nakon rođenja. Ako je nakon prvoga kupanja pupčani batrljak mokar, treba ga osušiti. Rub pelene treba presaviti tako da ostane ispod pupka, koji mora biti izložen zraku, a ne zamotan. Nakon što pupčani batrljak otpadne, njega se nastavlja na isti način održavajući pupčanu ranicu čistom i suhom sve dok ne prestane vlažiti. Dok pupčani batrljak još nije otpao, dopušteno je kupanje, pazeći da se batrljak ne namače u vodi, što znači da razina vode mora biti niska (oko 5 do 8 cm od dna kadice), tako da je pupak izvan vode. Američka pedijatrijska akademija savjetuje brisanje novorođenčeta trljačicom ili spužvom sve dok pupčani batrljak ne otpadne. Brisanje djeteta treba početi od glave (kose), zatim se redom brišu vrat, prsni koš, trbuh, ruke, leđa, noge i zatim pelensko područje. Lice, oči, nos i uši mogu se prebrisati vaticom natopljenom u mlakoj vodi. Treba paziti da je tijekom kupanja, kad je dijete golo, prostorija dovoljno zagrijana (oko 26 °C). Pupak otpadne tijekom prvih desetak dana života. U nekim je slučajevima potrebno podvezivanje pupka, a kada pupčana ranica vlaži dulje od tri tjedna i nastane „karfiolasti“ granulom pupka, potrebna je primjena srebrnog nitrata u obliku kamena (lapizacija) kojom se ubrzava zarastanje pupčane ranice.

Preneseno iz knjige: PREVENTIVNA I SOCIJALNA PEDIJATRIJA, Medicinska naklada uz dozvolu

 

OGLASI
MaxirinoBisolexGastal
OGLAS
Gastal
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: