x
x

Podjela i sprječavanje nuspojava

  Doc. dr. sc. Viola Macolić Šarinić, dr. med., spec. kliničke farmakologije

  06.06.2017.

Prema mehanizmu nastanka nuspojave se dijele u 6 skupina. Poznavanjem mehanizma nastanka može se spriječiti da uopće dođe do nekih nuspojava.

Podjela i sprječavanje nuspojava

Razumijevanje nuspojave – mehanizam nastanka

Nakon što se utvrdi da je određen simptom stvarno posljedica uzimanja nekog lijeka, nuspojava se kategorizira prema mehanizmu nastanka: nuspojave lijekova najčešće dijelimo na dvije osnovne skupine (A i B). Nuspojave tipa A dijelimo u još 4 skupine (C-F) (tablica I.4.2).

Tablica I.4.2. Nuspojave prema mehanizmu nastanka

Tip nuspojave

Opis

Napomena

Tip A

farmakološki učinak

klasične i najčešće nuspojave – »nuspojave u užem smislu«

Tip B

nepredvidive reakcije

Tip C

kronične

rjeđe nuspojave

Tip D

zakašnjele

Tip E

reakcije nakon prestanka uzimanja lijeka

Tip F

terapijski neuspjeh

Nuspojave tipa A

Nuspojave tipa A pojavljuju se kao posljedica farmakološkog učinka primijenjenog lijeka. Karakteristika ovih nuspojava jest da su one relativno česte, tj. da se pojavljuju u oko 1% bolesnika koji uzimaju određeni lijek. One su predvidive i u većini slučajeva ovisne o dozi, tj. mogu se povući ili smanjiti ako se smanji doza primijenjenoga lijeka. Imaju relativno nizak mortalitet, a u ovaj tip nuspojava svrstavaju se i one koji nestaju nakon nekog vremena adaptacije (npr. glavobolja kao nuspojava liječenja nitratima). Nuspojave tipa A čine više od 70% svih zabilježenih nuspojava, a mogu se podijeliti na one primarnog i sekundarnog farmakološkog učinka lijeka. Nuspojavama primarnog farmakološkog učinka smatraju se simptomi koji predstavljaju pojačani primarni učinak lijeka kao što su: bradikardija uz β-blokatore, hipoglikemija uz antidijabetike, hipotenzija uz diuretike, krvarenje uz oralne antikoagulanse. Nuspojave sekundarnog farmakološkog učinka su one koje se pojavljuju kao posljedica mehanizma djelovanja lijeka, ali je djelovanje nepovezano s osnovnim djelovanjem lijeka. Primjeri nuspojava sekundarnog farmakološkog učinka su suha usta uz tricikličke antidepresive, konstipacija uz opijatne analgetike, pretjerana sedacija uz antihistaminike prve generacije, crvenilo lica uz kalcijeve antagoniste. Nuspojave koje nastaju kao posljedica farmakokinetskih i farmakodinamskih interakcija ubrajaju se u nuspojave tipa A, a liječenje nuspojava je moguće prilagodbom doze lijeka ili prekidom primjene pojedinog lijeka koji ulazi u interakciju s drugim. Poznavanje ovog tipa nuspojava omogućuje obraćanje pozornosti na posebne skupine bolesnika kao što su stariji bolesnici ili bolesnici s renalnom insuficijencijom u kojih neprilagođivanje doze može dovesti do visokih koncentracija lijeka u plazmi što onda izaziva i ovaj tip nuspojava (ovisnost o dozi!). Također se na temelju poznavanja ovih nuspojava mogu odrediti kontraindikacije i posebne mjere opreza za primjenu pojedinog lijeka, a njihovim poštivanjem u terapiji pojedinog bolesnika sprječava nastanak ovog tipa nuspojava. Važna karakteristika nuspojava tipa A jest dakle, mogućnost predviđanja i prevencije!

Nuspojave tipa B

Nuspojave tipa B neovisne su o osnovnom farmakološkom učinku. One su neočekivane, nisu povezane s dozom lijeka (i najmanja doza može uzrokovati nuspojavu), niske su učestalosti (događaju se u manje od 1% bolesnika koji uzimaju lijek), ali visokog mortaliteta! U više od 99% slučajeva razvijaju se tijekom primjene lijeka, a mehanizam nastanka u nekim slučajevima nije uvijek u potpunosti jasan. Liječenje, za razliku od liječenja nuspojava tipa A, jest uvijek prekid primjene lijeka i (po potrebi) primjena antialergijske terapije. Mehanizam i vrste ovih reakcija jesu: imunoalergijske reakcije, pseudoalergijske reakcije (anafilaktoidne reakcije), intolerancija i idiosinkrazija (neimunosne – nepredvidive reakcije). 25% svih zabilježenih nuspojava spada u tip B i većina ovih nuspojava nastaje u žena (oko 80%)! Ove nuspojave se, za razliku od nuspojava tipa A, ne mogu prevenirati, osim u slučajevima kada postoji pozitivna anamneza preosjetljivosti na pojedini lijek ili na lijek na koji se može razviti križna preosjetljivost. Klinička slika anafilaksije, osipa, urtikarije ili angioedema može biti uzrokovana pravom alergijskom kao i pseudoalergijskom reakcijom. Krvne diskrazije i hepatitis mogu uz navedene uzroke biti i posljedica idiosinkrazije, dok je npr. tinitus kao nuspojava, posljedica intolerancije lijeka.

Nuspojave tipa C

Nuspojave tipa C su nuspojave koje nastaju pri dugotrajnoj terapiji. Ova nuspojava nije povezana samo s dozom već i s vremenom uzimanja. Takve nuspojave se najčešće ne mogu otkriti za vrijeme kliničkih ispitivanja prije registracije lijeka jer takve studije prekratko traju. Primjer ovog tipa nuspojave jest npr. analgetička nefropatija pri dugotrajnoj primjeni nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAR).

Nuspojave tipa D

Nuspojave tipa D su kasne nuspojave. Radi se o nuspojavama koje su posljedica uzetog lijeka, a nastaju u trenutku kad se lijek više ne uzima. Zapravo se najčešće radi o teratogenosti, odnosno malformacijama u djece, koje su nastale kao posljedica nekih lijekova koje su uzimale njihove majke tijekom trudnoće. Kao primjer se mogu navesti: rascjep nepca u djece majki koje su u prvom trimestru uzimale SSRI ili benzodiazepine, fokomelija kao posljedica uzimanja talidomida, odnosno pojava vaginalnog adenokarcinoma i karcinoma dojki u žena čije su majke za vrijeme trudnoće uzimale dietilstilbestrol. U ovu skupinu također spada razvoj sekundarnog tumora u bolesnika nakon liječenja antineoplasticima.

Nuspojave tipa E

Nuspojave tipa E su nuspojave koje nastaju ubrzo nakon prekida liječenja određenim lijekom. Radi se o simptomima sustezanja nakon naglog prekida uzimanja benzodiazepina ili SSRI-a, »rebound« hipertenziji pri naglom ukidanju antihipertenziva kao što su klonidin ili metildopa, odnosno infarktu miokarda u slučaju naglog prekida dugotrajne terapije β-blokatorima.

Nuspojave tipa F

Pod nuspojave tipa F podrazumijevamo terapijski neuspjeh što se donedavno nije smatralo nuspojavom, ali danas je uvriježeno da i neučinak lijeka treba prijavljivati. Postoje pojedine skupine lijekova (npr. cjepiva), gdje se posebna pozornost polaže na ovaj tip nuspojave. Potrebno je prijaviti svaki slučaj obolijevanja od bolesti uzrokovane divljim sojem (bakterija, virus) protiv koje je bolesnik bio cijepljen, jer to govori o slaboj imunogenosti cjepiva. Lijekovi koji se također posebno prate su i oralni kontraceptivi, antivirusni lijekovi i sl.

Kako možemo spriječiti nuspojave?

Lijek treba primijeniti samo ako je stvarno indiciran, a osobito treba biti oprezan u trudnoći i laktaciji. Bolesnika treba uvijek pitati o mogućoj prethodnoj alergijskoj reakciji (alergija i idiosinkrazija su važni uzroci nuspojava) kao i ostalim lijekovima koje uzima (nuspojava može biti rezultat interakcije lijekova) uključujući i one koji se dobivaju bez recepta, kao i biljne pripravke.

Osnovna važnost poznavanja nuspojava i njihova mehanizma nastanka za pojedini lijek jest da ih pravilnim doziranjem, postupnim povećanjem ili snižavanjem doze, izbjegavanjem davanja lijekova skupinama bolesnika koji imaju veći rizik nastanka nuspojava, odnosno gdje je rizik davanja lijeka veći od njegove koristi zapravo lijek primjenjujemo na najsigurniji način u svojih bolesnika. Poznavanje mogućih nuspojava koje mogu nastati tijekom kronične terapije i aktivno motrenje tako da ih se na vrijeme može otkriti također je važan korak u sigurnoj primjeni lijeka. Kao što je ranije navedeno, radi se o vrlo dinamičnom području i važno je pratiti sve novosti koje mogu dovesti do novih preporuka u doziranju, indikaciji i kontraindikacijama za sigurnu primjenu lijeka praćenjem sažetaka opisa svojstava lijeka u kojima se mogu naći vrlo vrijedni podatci i interakcijama s drugim lijekovima, što je izuzetno važno u današnje doba politerapije koja nije uvijek i racionalna.

Lijek treba primijeniti samo ako je stvarno indiciran, a osobito treba biti oprezan u trudnoći i laktaciji. Bolesnika treba uvijek pitati o mogućoj prethodnoj alergijskoj reakciji (alergija i idiosinkrazija su važni uzroci nuspojava) kao i ostalim lijekovima koje uzima (nuspojava može biti rezultat interakcije lijekova) uključujući i one koji se dobivaju bez recepta, kao i biljne pripravke. Važno je poznavanje dobi bolesnika, kao i funkcija jetre i bubrega, a eventualni genski čimbenici također mogu mijenjati metabolizam lijeka. Potrebno je propisivati što manji broj lijekova istodobno, a bolesniku dati jasne upute. Kad je to moguće, treba primijeniti dobro poznate lijekove, a ako se primjenjuje novi lijek treba biti posebno oprezan. Ako su moguće ozbiljne nuspojave svakako na to treba upozoriti bolesnika.

Kako onda uočiti nuspojavu lijeka ili posumnjati da se o njoj radi?

Potrebno je postaviti diferencijalnu dijagnozu prilikom koje treba uzeti u obzir najmanje tri pitanja:

1. Vremenska povezanost između pojavljivanja određenih simptoma i uzetog lijeka? Što je povezanost veća, veća je i mogućnost da se radi o nuspojavi lijeka.

2. Jesu li simptomi moguće simptomi nove bolesti ili pogoršanja osnovne bolesti? Ako je odgovor na pitanje negativan, veća je mogućnost da se radi o nuspojavi lijeka.

3. Jesu li nuspojave očekivane za lijek? Ako je odgovor potvrdan tada je vjerojatnost da se radi o nuspojavi vrlo visoka.

Izvor: Prof. dr. sc. Igor Francetić i sur. Farmakoterapijski priručnik, 7. idanje. Medicinska naklada

VEZANI SADRŽAJ > <