x

SPECIJALIZACIJE

x

Pristup u liječenju ranih znakova Parkinsonove bolesti

  Helena Šarac, dr.med., spec. neurolog

  07.04.2017.

Liječenje Parkinsonove bolesti uključuje učinkovitu medikamentoznu terapiju, fizikalnu terapiju i promjenu prehrambenih navika. Ako se medikamentozna terapija ne pokaže uspješnom, primjenjuju se specifične metode liječenja.

Pristup u liječenju ranih znakova Parkinsonove bolesti

Uvod

Bolest se razvija postupno, može proći nekoliko mjeseci i godina prije nego smetnje postanu izražene, a nerijetko joj prethode nemotorički simptomi u vidu poremećaja raspoloženja, depresivnih simptoma i poremećaja spavanja.

Parkinsonova bolest nastaje kao posljedica oštećenja dopaminergičkih neurona i posljedično smanjenog oslobađanja dopamina u dijelu mozga koji ima važnu ulogu u kontroli voljnih pokreta i kretanja. Bolest pogađa oba spola, učestalija je nakon šezdesete godine života, ali nerijetko se javlja i u ranijoj životnoj dobi. Iako se smatra da je bolest primarno povezana s procesom starenja, starija životna dob nije jedini čimbenik rizika za razvoj bolesti, već važnu ulogu imaju i čimbenici okoliša, izloženost pesticidima, organskim otapalima, teškim metalima, bunarska voda, a manju ulogu ima i nasljeđe pa se rizik obolijevanja višestruko povećava ukoliko netko iz uže obitelji boluje od Parkinsonove bolesti. Bolest se razvija postupno, može proći nekoliko mjeseci i godina prije nego smetnje postanu izražene, a nerijetko joj prethode nemotorički simptomi u vidu poremećaja raspoloženja, depresivnih simptoma i poremećaja spavanja.

Simptomi i tijek bolesti

Kod osoba koje boluju od ove bolesti često se javljaju i tzv. nemotorički simptomi u vidu poremećaja sna, mokrenja i defekacije, a parkinsonizam dovodi i do psihičkih smetnji mijenjajući emocionalnu i duševnu stabilnost osobe te kognitivnih smetnji smanjujući intelektualne sposobnosti oboljelih.

U početnoj fazi bolesti, prvi simptomi su najčešće podrhtavanje ruku i prstiju koje se postupno razvija u nevoljno ritmičko podrhtavanje - tremor.

Rigor, pojačani tonus praćen ukočenošću mišića, najčešće se javlja u predjelu vrata, ramena, duž kralježnice i zdjelice, a rezultira tipičnim pognutim položajem trupa bolesnika, s nogama savijenim u koljenima i rukama zgrčenim u laktovima te bolovima u rukama i nogama.

Lice obično poprima izgled maske, može se javiti prekomjerno mašćenje kože lica i pojačano lučenje sline.

Bradikinezija podrazumijeva usporene pokrete. Uobičajene automatske kretnje (mahanje rukama pri hodu, treptanje, gestikulacija) znatno su smanjeni, a otežano i usporeno je obavljanje finih i jednostavnih kretnji (pisanje, zakopčavanje dugmadi, okretanje u krevetu).

Posturalna nestabilnost (smetnje ravnoteže) javlja se zbog oštećenja autonomnih refleksnih mehanizam koji reguliraju uspravan položaj i sprječavaju pad prilikom promjene položaja tijela, a javlja se kasnije s napredovanjem bolesti. Smetnje ravnoteže su u Parkinsonovoj bolesti izražene kod nagle promjene smjera hodanja ili sjedanja.

Bolest počinje jednostrano, kada kretnje ruku, a potom i nogu iste strane tijela, postaju usporeni, nespretni i manje spontani, a tijekom vremena isti simptomi zahvaćaju i suprotnu stranu tijela te se brzina pokreta i kretanja značajno smanjuje. Kod osoba koje boluju od ove bolesti često se javljaju i tzv. nemotorički simptomi u vidu poremećaja sna, mokrenja i defekacije, a parkinsonizam dovodi i do psihičkih smetnji mijenjajući emocionalnu i duševnu stabilnost osobe te kognitivnih smetnji smanjujući intelektualne sposobnosti oboljelih.

Dijagnoza

Da bi liječenje bilo uspješno, važno je da se, čim se pojave prvi simptomi, konzultira neurolog. Ne postoje specifične metode dijagnostike kojima bi se dokazala bolest pa je potrebno uzeti temeljnu anamnezu bolesnika i odrediti njegov opći i neurološki status.

Za procjenu stupnja težine bolesti koriste se rezultati dobiveni primjenom posebnih ljestvica za Parkinsonovu bolest koje pomažu u liječenju i prognozi bolesti: UPDRS (Unified Parkinson Disease Rating Scale) sastoji se od tri različite skupine pitanja u vezi s mentalnim stanjem, raspoloženjem, ponašanjem, sposobnošću obavljanja svakodnevnih aktivnosti i motoričkom aktivnošću. Maksimalan zbroj bodova je 199, što ujedno predstavlja i najteži oblik onesposobljenosti uzrokovane Parkinsonovom bolešću.

Liječenje

Agonisti dopamina poboljšavaju motoričke simptome, prvenstveno tremor, dok inhibitori MAO-B ostvaruju blaži simptomatski, a veći neuroprotektivni učinak te u tom smislu usporavaju ili odgađaju daljnju neurodegeneraciju.

Važno je naglasiti da bolest nije smrtonosna i da postoje djelotvorni lijekovi kojima se bolest dugo može kontrolirati. Liječenje je uspješno osobito u ranim stadijima, ali ne zaustavlja napredovanje degeneracije i same bolesti. Terapija se sastoji od oralne primjene specifičnih lijekova, promjene načina prehrane i tjelesne aktivnosti. Trenutno dostupne medikamentozne terapije koje se koriste za liječenje Parkinsonove bolesti imaju cilj povećati razinu dopamina (levodopa koja se pretvori u mozgu u dopamin) ili se primjenjuju lijekovi koji oponašaju dopamin i stimuliraju dopaminske receptore (agonisti dopamina, DA).

U ranoj fazi bolesti prednost se daje DA i inhibitorima monoaminooksidaze (MAO-B inhibitori). Agonisti dopamina poboljšavaju motoričke simptome, prvenstveno tremor, dok inhibitori MAO-B ostvaruju blaži simptomatski, a veći neuroprotektivni učinak te u tom smislu usporavaju ili odgađaju daljnju neurodegeneraciju. Preparati levodope imaju superioran učinak na motoričke simptome povišenog tonusa, smanjuju ukočenost i olakšavaju kretnje. Istovremeno ovi lijekovi mogu uzrokovati i nuspojave, npr. duža primjena preparata levodope može imati toksičan učinak koji rezultira pojavom nevoljnih kretnji (diskinezija), produljenih spazama praćenih bolnim grčevima u nogama (distonija), skraćenje djelovanja pojedinačne doze lijeka (motoričke fluktuacije).

Inhibitori monoaminooksidaze B (MAO-B), poput rasagilina, smanjuju razgradnju dopamina što može smanjiti rizik od navedenih komplikacija i usporiti napredovanje bolesti što su pokazale brojne kliničke studije. Inhibitori MAO-B mogu ublažiti simptome Parkinsonove bolesti i odgoditi potrebu za levodopom po nekoliko mjeseci i smanjiti motoričke fluktuacije, no potrebno je više podataka za potvrdu tih rezultata. Mogu uzrokovati neke nuspojave, ali one su uglavnom blage. Iako korisne, te terapije ne usporavaju neurodegeneraciju i napredovanje bolesti.

Utvrđeno je da je fizikalna terapija vrlo korisna jer je zbog ukočenosti smanjena aktivacija mišića koji zbog toga gube elastičnost, a vježbanjem se poboljšava cjelokupno bolesnikovo tjelesno i duševno stanje. Ukoliko izostane učinak medikamentozne terapije, mogu se upotrijebiti specifične metode liječenja, u prvom redu kirurško liječenje, ugradnja elektroda i stimulatora u određene regije mozga, tzv. duboka mozgovna stimulacija i infuzijsko liječenje pomoću duodopa pumpe i apomorfinske pumpe te primjena botulinum toksina.

Literatura

1. Pahwa R, Lyons KE. Treatment of early Parkinson's disease. Curr Opin Neurol. 2014;27(4):442-9.

2. Hristova AH, Koller WC. Parkinson's disease: what is the best approach to treatment. Drugs Aging. 2000; 7(3):165-81.

3. Thorlund K, Wu P, Druyts E, Eapen S, mills EJ. Nonergot dopamine-receptor agonists for treating Parkinson's disease - a network meta-analysis. Neuropsychiatr Dis Treat. 2014 May 7;10:767-76.

4. Stocchi F, Vacca L, and Radicati FG. How to optimize the treatment of early stage Parkinson’s disease. Transl Neurodegener. 2015;4:4.

OGLASI
Ibuxin RapidMaxirinoAndol PRO
OGLAS
Maxflu
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: