x
x

Postherpetička neuralgija

  Marija Antonija Prlenda, mag. pharm.

  29.10.2016.

Postherpetička neuralgija uzrokuje značajnu patnju, smanjuje kvalitetu života i fizičko funkcioniranje te narušava psihičko zdravlje pacijenta. Budući da se najčešće javlja u starijih osoba, često predstavlja okidač koji ih čini nesposobnima za samostalan život i ovisnima o adekvatnoj njezi.

Postherpetička neuralgija

Uvod

U Sjevernoj Americi i Europi je preko 95% mladih odraslih osoba serpozitivno za VZV te su stoga pod rizikom za reaktivaciju virusa, tj. herpes zoster. Incidencija je veća u starijoj populaciji.

 

Postherpetička neuralgija je najčešća kronična komplikacija herpes zostera i najčešća neuropatska bol koja je posljedica infekcije. Herpers zoster razvija se zbog ponovne aktivacije latentnog varicella-zoster virusa (VZV) u senzoričkim gaglijima i manifestira se pojavom akutne boli, a nakon 2-3 dana javlja se i vezikularni osip u području zahvaćenog dermatoma koji obično prođe u roku nekoliko tjedana. VZV je neurotropni herpes virus koji dolazi do senzornih neurona obično tijekom djetinjstva, kada dijete razvije akutnu, sistemsku infekciju - varicellu (vodene kozice). U Sjevernoj Americi i Europi je preko 95% mladih odraslih osoba serpozitivno za VZV te su stoga pod rizikom za reaktivaciju virusa, tj. herpes zoster. Incidencija je veća u starijoj populaciji. Recidivi su rijetki u imunokompetentnih osoba.

Definicija postherpetičke neuralgije

Incidencija je također veća kod osoba koje pate od kroničnih bolesti, a čini se da isto vrijedi i za imunokompromitirane pacijente.

Postherpetička neuralgija je kompleksno neuropatsko bolno stanje u kojem je bol direktna posljedica odgovora na oštećenje perifernih živaca tijekom napadaja herpes zostera. Definira se kao dermatomalna bol koja traje barem 90 dana nakon pojave osipa koji je uzrokovan herpes zosterom. Minimalni prag za klinički značajni intenzitet boli obično se definira kao vrijednost 40 ili veća na Likertovoj skali koja ima raspon od 0 (nema boli) do 100 (najgora moguća bol).

Otprilike petina pacijenata koji dobiju herpes zoster prijavljuje bolne simptome nakon 3 mjeseca od nastupa bolesti, a 15% ih ima bolne simptome nakon 2 godine. Incidencija postherpetičke neuralgije je veća u starijim dobnim skupinama pacijenata. Rizični faktori su starija dob i teža prodromalna faza, teži stupanj osipa i boli tijekom akutne faze. Incidencija je također veća kod osoba koje pate od kroničnih bolesti, a čini se da isto vrijedi i za imunokompromitirane pacijente (za tu je skupinu nedovoljno dokaza).

Postherpetička neuralgija uzrokuje značajnu patnju, smanjuje kvalitetu života i fizičko funkcioniranje te narušava psihičko zdravlje pacijenta. Budući da se najčešće javlja u starijih osoba, često predstavlja okidač koji ih čini nesposobnima za samostalan život i ovisnima o adekvatnoj njezi.

Terapijske opcije u liječenju postherpetičke neuralgije

Liječenje se bazira na ublažavanju i kontroli simptoma. Budući da postherpetička neuralgija može potrajati godinama ili doživotno, liječenje je potrebno provoditi kroz dulji period. Važno je pratiti djelotvornost terapijskih intervencija na intenzitet boli i promijeniti ili prekinuti liječenje koje ne rezultira zadovoljavajućom razinom ublažavanja boli ili uzrokuje nuspojave koje nadmašuju dobrobit.

Lokalno liječenje

Najčešće se koriste 5%-tni lidokainski flasteri koji se unutar 24 sata jednom apliciraju na bolno mjesto i ostave na koži do najviše 12h, a odobreni su kod nas za simptomatsko uklanjanje boli kod postherpetične neuralgije.

Topikalno liječenje smatra se prvom linijom terapije za blažu razinu boli. Ponekad se kombinira sa sistemskom primjenom lijekova kada je bol srednjeg ili jakog intenziteta. Najčešće se koriste 5%-tni lidokainski flasteri koji se unutar 24 sata jednom apliciraju na bolno mjesto i ostave na koži do najviše 12h, a odobreni su kod nas za simptomatsko uklanjanje boli kod postherpetične neuralgije. Osim toga, može se primjenjivati 0,075% krema sa kapsaicinom, no njezina je primjena ograničena budući da se smije nanositi najviše 4 puta na dan i često uzrokuje osjećaj kratkotrajnog pečenja i bockanja te eritem. Moguća je i primjena flastera s kapsaicinom koji se na koži ostavljaju do 8h te se zatim radi pauza od 12h, a ne preporučuje se kontinuirano ih koristiti više od 3 tjedna. Flasteri su dostupni na hrvatskom tržištu, a koriste se i za druge tipove boli, npr. kod reumatoidnog artritisa, sportskih ozlijeda i sl.

Sistemsko liječenje

Lijekovi koji se primjenjuju oralno u ublažavanju simptoma postherpetičke neuralgije mogu izazvati sistemske i kognitivne neželjene efekte koji mogu biti pojačano izraženi kod starijih. Poželjno je da se liječenje započne manjim dozama koje se onda mogu titrirati do postizanja željenog učinka.

Antiepileptici gabapentin i pregabalin odobreni su za liječenje neuropatske boli, pa se tako mogu koristiti i u liječenju postherpetičke neuralgije, a postoje podatci o uspješnosti liječenja tricikličkim antidepresivima (amitriptilin, desimipiramin, nortriptilin) koji još nisu odobreni u toj indikaciji.

Iako rezultati nekih kliničkih ispitivanja pokazuju djelotvornost opioida (morfina i oksikodona), novijim Cochraneovim pregledom zaključeno je da nema dovoljno dobrih dokaza dobrobiti oksikodona u liječenju postherpetičke neuralgije. Opioidi, uključujući tramadol, trebali bi se smatrati trećom linijom terapije i propisivati samo prema preporuci specijalista i uz pozorno praćenje pacijenta.

S obzirom na to da je većina pacijenata koji pate od postherpetičke neuralgije starija i da većinom boluju od drugih bolesti za koje također uzimaju lijekove, potrebna je dodatna pažnja pri propisivanju lijekova zbog potencijalnih interakcija i kontraindikacija. Lijekovi koji se primjenjuju oralno u ublažavanju simptoma postherpetičke neuralgije mogu izazvati sistemske i kognitivne neželjene efekte koji mogu biti pojačano izraženi kod starijih te je poželjno da se liječenje započne manjim dozama koje se onda mogu titrirati do postizanja željenog učinka.

Paracetamol i drugi NSAID generalno se smatraju nedjelotvornima u liječenju neuropatske boli. Antivirotici i NMDA antagonisti nisu učinkoviti u ublažavanju postherpetičke neuralgije.

Zaključak

Prije početka terapije, pacijente treba informirati o pozitivnim i mogućim negativnim učincima liječenja i objasniti da nije moguće očekivati brzo i posve učinkovito olakšanje bolova.

Podatci iz kliničkih ispitivanja kojima je analizirana primjena bilo kojeg od dostupnih načina liječenja ne prelaze periode liječenja od nekoliko tjedana, stoga je potrebno provesti kontrolirana, randomizirana ispitivanja u kojima bi se usporedili dostupni lijekovi i kombinacije lijekova tijekom duljeg vremenskog perioda. Učinci liječenja su, općenito, suboptimalni – čak i najdjelotvorniji terapijski režimi rezultiraju u klinički značajnoj analgeziji kod manje od polovice pacijenata. Prije početka terapije, pacijente treba informirati o pozitivnim i mogućim negativnim učincima liječenja i objasniti da nije moguće očekivati brzo i posve učinkovito olakšanje bolova. Ukoliko se manjim početnim dozama lijekova ne postiže željena razina analgezije, doze treba povećati, pritom ne prelazeći maksimalne dopuštene dnevne doze za pojedinu djelatnu tvar. Pacijente je potrebno redovito pratiti kako bi se terapija promijenila ako nije zadovoljavajuća te kako bi se postigao najoptimalniji učinak liječenja.