Ekstranodalni limfomi marginalne zone (eMZL)

eMZL su najčešći indolentni B-stanični ekstranodalni limfomi. Zovu se još i MALT-omi (engl. mucosa associated lymphoid tissue). Nastaju u nelimfatičkim organima nakon duže stimulacije antigenom, H. pylori u želucu, klamidijom u očnim adneksima, Borreliom u koži te u sklopu HCV infekcije. Tumorske stanice imaju morfološke i imunološke značajke kao u nMZL. Pri dijagnozi su obično lokalizirani, a rijetko dolazi do sustavnog širenja. U oko 60% slučajeva se nalazi trisomija 3. kromosoma, a u 25-50% t(11;18)(q21;q21). Lokalizirane bolesti nerijetko regrediraju nakon eradikacije uzročnika ili uspješnog liječenja HCV infekcije, tj. bez citostatske terapije. U suprotnom ih se, ako je potrebno, liječi kao indolentne nodalne B-NHL imunokemoterapijom i/ili zračenjem.

eMZL čine oko 6% svih NHL. Imaju dobru prognozu, petogodišnje preživljavanje je oko 85%, a rijetko koji bolesnik umre od limfoma. Zbog toga agresivno liječenje skoro nikada nije indicirano. Jedini izuzetak od toga su plućni eMZL (tzv. BALT-omi) koji izgleda imaju nešto agresivniji tijek i prognozu sličnu nodalnim limfomima.

Indolentni splenički limfomi

Splenički limfom marginalne zone (sMZL) je najčešći primarni limfom slezene. Limfomske stanice izražavaju biljege B stanica, a TRAP (vidi odjeljak o HCL) i biljezi vlasastih stanica (CD103 i FMC7) su negativni. U oko 40% slučajeva se nalaze delecije područja 7q21-32. Klinički se nalaze splenomegalija i limfocitoza pa se bolest može zamijeniti s KLL, no stanice sMZL ne izražavaju CD5 niti CD23, limfni čvorovi obično nisu značajnije povećani, a infiltracija koštane srži je blaga.

Bolest je rijetka i indolentna. Terapija izbora je splenektomija koja dovodi do dugotrajne remisije. U relapsu se liječi kao i ostale indolentne limfome. Oko 50% sMZL koji se jave u sklopu HCV infekcije regredira nakon uspješnog liječenja hepatitisa.

Drugi indolentni splenički B-limfomi se također liječe splenektomijom, no prognoza im je nešto lošija nego sMZL. 

Leukemija vlasastih stanica (triholeukoza, «hairy cell» leukemija) (HCL)

HCL je tumor malih B stanica s obilnom citoplazmom i produljcima koji sliče dlakama po kojima je bolest dobila ime. Tumorske stanice izražavaju biljege B loze, CD11c, CD25, FMC7 i CD103, dok su CD5, CD10 i CD23 negativni. Citokemijski se u njima može dokazati kisela fosfataza koja je rezistentna na inhibiciju tartaratom (tartarat rezistentna kisela fosfataza – TRAP). Molekulski se nalazi mutacija raf gena.

HCL se tipično prezentira pancitopenijom i splenomegalijom. Metoda izbora za dijagnozu je biopsija koštane srži.

Terapija izbora su purinski analozi: kladribin i pentostatin. Jednim ciklusom terapije kladribinom postiže se izlječenje u oko 75% bolesnika. Bolesnicima koji ne odgovore na ovakvo liječenje ili brzo uđu u relaps može se terapija ponoviti uz dodatak rituksimaba. Kasni relapsi bolesti se liječe jednako kao i neliječena HCL, rezultati su jednaki ili čak bolji. Inhibitor RAF-a vemurafenib je djelotvoran, ali vrlo rijetko potreban. 

Literatura

1. Aurer I, Gašparov S, Kralik M i sur. Dijagnostika i liječenje limfoma - drugi hrvatski konsenzus. Liječ Vjesn 2013; 135:63-76.
2. Swerdlow SH, Campo E, Harris NL, Jaffe ES, Pileri SA, Stein H, Thiele J, Vardiman JW. WHO classification of tumours of haematopoietic and lymphoid tissues. IARC, Lyon 2008.
3. Swerdlow SH, Campo E, Pileri SA i sur. The 2016 revision of the World Health Organization classification of lymphoid neoplasms. Blood 2016; 127:2375-90.
4. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Registar za rak Republike Hrvatske. Incidencija raka u Hrvatskoj 2013., Bilten 38, Zagreb, 2015.
5. Cheson BD, Pfistner B, Juweid ME i sur. Revised response criteria for malignant lymphoma. J Clin Oncol 25:579-86, 2007.
6. Eichhorst B i sur. Chronic lymphocytic leukaemia: ESMO clinical practice guidelines for diagnosis, treatment and follow-up. Ann Oncol 2016; 26(Suppl. 5):v78-84.1
7. Hallek M i sur. Guidelines for diagnosis and treatment of  chronic lymphocytic leukemia: a report from the International Workshop on Chronic Lymphocytic Leukemia, updating the National Cancer Instittute-Working Group 1996 guidelines. Blood 2008; 111:5446-56.
8. Rawston AC i sur. Monoclonal B-cell lymphpocytosis and chronic lympocytic leukemia. N Engl J Med 2008; 359:575-83.
9. Tam CS i sur. How best to manage patients with chronic lymphocytic leukemia with 17p deletion and/or TP53 mutation. Leuk Lymphoma. 2015; 56:587-93.
10. Willemze R, Dreyling M. Primary cutaneous lymphomas: ESMO clinical practice guidelines for diagnosis, treatment and follow-up. Ann Oncol 2010; 21(Suppl.5):v177-80.
11. Trautinger F, Knobler R, Willemze R i sur. EORTC consensus recommendations for treatment of mycosis fungoides/Sezary syndrome. Eur J Cancer 2006; 42:1014-30.
12. The international non-Hodgkin’s lymphoma prognostic factors project. A predictive model for aggressive non-Hodgkin’s lymphoma. N Engl J Med 1993; 329:987-94