x
x

Aripiprazol u bipolarnom afektivnom poremećaju

  prim. mr. sc. Elvira Koić, dr. spec. psihijatrije

  01.03.2016.

U liječenju akutne manije i održavanju remisije bipolarnog poremećaja vrlo učinkovitim se pokazao aripiprazol, antipsihotik novije generacije brzog nastupa djelovanja i dobre podnošljivosti.

Aripiprazol u bipolarnom afektivnom poremećaju

Uvod

Terapijski je cilj postići stabilnost raspoloženja, maksimalnu funkcionalnost pacijenta i prevenirati relapse depresije ili manije, te ukloniti produktivne i ublažiti negativne simptome psihoze.

Kao što je to slučaj i kod drugih složenih psihičkih poremećaja, tako i kod bipolarnog afektivnog poremećaja liječenje je najbolje kada je individualno planirano, kombinacijom psihoterapijskih (uglavnom kognitivno-bihevioralna terapija) i socioterapijskih metoda, a prije svega farmakoterapijom - stabilizatorima raspoloženja, sedativima i antipsihoticima. Izbor psihofarmaka ovisi o težini kliničke slike, tjelesnom statusu pacijenta, profilu nuspojava lijeka i terapijskom odgovoru. Hospitalizacija je uglavnom indicirana kako bi se adekvatno titrirala terapija. Terapijski je cilj postići stabilnost raspoloženja, maksimalnu funkcionalnost pacijenta i prevenirati relapse depresije ili manije, te ukloniti produktivne i ublažiti negativne simptome psihoze.

Prognoza se razlikuje ovisno o tipu bipolarnog poremećaja i intenzitetu kojim se manifestira. Bolesnici s blagim do umjerenim simptomima, kod kojih je odgovor na liječenje dobar i koji surađuju i prilagođavaju se liječenju, imaju odličnu prognozu. Međutim, prečesto je odgovor na liječenje nepotpun, a pacijenti su poznati po nesuradljivosti pri uzimanju lijekova. Dugoročna prognoza kod takvih bolesnika nije dobra pa se uglavnom uvodi produljena terapija primarno zbog prevencije.

Farmakoterapija bipolarnog afektivnog poremećaja

U prevenciji relapsa poremećaja, kako manije tako i depresije, izvrsnim su se pokazali risperidon, kvetiapin, olanzapin, litij, valproat, a posebno aripiprazol, kojeg je FDA odobrila za liječenje akutne manije.

U liječenju se uobičajeno koriste antidepresivi iz skupine SIPPS-a, poput citaloprama, escitaloprama, sertralina, fluoksetina te inhibitor ponovne pohrane serotonina i noradrenalina - venlafaksin. Zbog potrebne sedacije koriste se diazepam, klonazepam ili lorazepam, koji se ukidaju odmah po povlačenju simptoma i primjenjuju povremeno kod ranih znakova relapsa kakav je na primjer insomnija. Od stabilizatora raspoloženja primjenju se antikonvulzivi – valproat, lamotrigin, karbamazepin, a u maničnih bolesnika i litijeve soli. Uspješne kombinacije su npr. litij i lamotrigin, litij i venlafaksin ili bupropion. Ako su potrebni antipsihotici, u akutnoj fazi i kod nesuradljivosti bolesnika ili agitacije, najčešći je izbor haloperidol, promazin ili kvetiapin, a kasnije risperidon i olanzapin, te u posljednje vrijeme aripiprazol, relativno novi antipsihotik u našem spektru. Oni se u produljenom liječenju apliciraju u kombinaciji sa stabilizatorom raspoloženja ili antidepresivom. Npr. uz lamotrigin, litij i olanzapin, litij i kvetiapin. Važno je pratiti terapijski odgovor i korigirati dozu i vrstu psihofarmaka u početku svaka dva tjedna, a kasnije svaka tri mjeseca. U tom periodu se očekuje uspostava funkcionalne remisije. U prevenciji relapsa poremećaja, kako manije tako i depresije, izvrsnim su se pokazali risperidon, kvetiapin, olanzapin, litij, valproat, a posebno aripiprazol, kojeg je FDA odobrila za liječenje akutne manije.

Farmakološka svojstva aripiprazola

Aripiprazol se dobro podnosi, uz minimalnu sklonost za povećanje tjelesne težine i razvoj metaboličkog sindroma.

Upravo je aripiprazol u većini slučajeva dokazao vrlo visoku učinkovitost, brz nastup djelovanja i sigurnost i u minimalnim dozama od 5 do 15 mg u praktičnoj primjeni jednom dnevno, do maksimalne dnevne doze od 20 ili maksimalno 30 mg. Uočene nuspojave u vidu glavobolje, umora, mučnine, drhtanja, omaglice, izrazito su rijetke i blage, kao i ekstrapiramidalne smetnje, posebno akatizija, te hiperprolaktinemija, a nema ni značajnog povišenja tjelesne težine. Nema ozbiljnih nuspojava ili klinički relevantnih promjena u vitalnim znacima. Treba biti oprezan kod starijih bolesnika s psihozama povezanim s Alzheimerovom bolešću zbog kardiovaskularnih smetnji, moždanog udara ili iznenadne smrti.

Aripiprazol je derivat i dopaminski agonist (presinaptički D2 parcijalni i selektivni agonist), koji se od 2002. godine koristi u tretmanu shizofrenije, a recentno akutne manije i miješanih epizoda u bipolarnom poremećaju, koje stabilizra za manje od šest tjedana. Dokazao se i u tretmanu depresivnih poremećaja. Smatra se prvim iz nove, treće generacije antipsihotika, tzv. dopaminskih stabilizatora. U manjim dozama pojačava, a u većima smanjuje aktivnost dopaminskog sustava. Također, on je i parcijalni agonist 5-HT1A receptora i antagonist 5-HT2A receptora. Ima umjereni afinitet za histamin i alfa-adrenergičke receptore, i nema značajan afinitet prema muskarinskim i kolinergičkim receptorima. Vršne koncentracije u plazmi dostiže tri do pet sati nakon primjene, a vrijeme polueliminacije (t/2) mu je 75 sati. Primjenjuje se jednom dnevno, a stabilnu koncentraciju u plazmi postiže nakon dva tjedna. Metabolizira se jetrom i izlučuje fecesom i urinom. Samo je jedan aktivni metabolit koji se eliminira u okviru 94 sata. 

Dakle, aripiprazol je povoljnog profila nuspojava, dobro se podnosi, uz minimalnu sklonost za povećanje tjelesne težine i razvoj metaboličkog sindroma, učinkovit je u liječenju akutne manije i održavanju remisije bipolarnog poremećaja. Znatno ublažava uznemirenost i smanjuje agitaciju kod bolesnika. U nekim studijama aripiprazol se pokazao učinkovitijim i od haloperidola u smanjenju maničnih simptoma i kao monoterapija i kao pomoćno sredstvo uz litij ili valproat, i jednako učinkovit kao olanzapin ili risperidon.

Posebno se pokazao učinkovit u tretmanu i profilaksi manije, tj. u fazi održavanja postignute remisije u bipolarnom poremećaju. Međutim, nije dokazana njegova puna učinkovitost u ranom liječenju akutne depresije gdje ipak ublažava simptome, ali ne prevenira depresivne recidive. Potencijalno je koristan i u bipolarnom poremećaju tipa I i bipolarnom poremećaju tipa II, kod pacijenata koji imaju subsindromske depresivne simptome, a ne pate od velike depresivne epizode, mada i one dovode do značajnog osiromašenja kvalitete života pacijenata. 

Uslijed djelovanja koje se odnosi na dopaminske receptore, postoje neki dokazi da aripiprazol može blokirati žudnju za kokainom i alkoholom, i da može biti dio tretmana kod ovisnosti o metamfetaminu jer smanjuje euforiju koju on izaziva. Dokazan je i povoljan učinak na kompulzivne simptome u bolesnika s opsesivno-kompulzivnim poremećajem.

Zaključak

U svakom slučaju, aripiprazol je još jedan siguran i moderan agens u paleti psihofarmaka za liječenje i najtežih kliničkih stanja, poput bipolarnih afektivnih poremećaja. Na temelju kliničkih iskustava akumuliranih posljednjih godina, može se smatrati inovativnim antipsihotikom jedinstvenog mehanizma djelovanja, izvrsne djelotvornosti i podnošljivosti, te predstavlja lijek izbora za liječenje shizofrenije i nekoliko faza bipolarnog poremećaja. Osim u peroralnom obliku, kreirana je i intramuskularna formulacija za brzu kontrolu agitiranih pacijenata, a depo-suspenzija s produljenim oslobađanjem za intramuskularnu primjenu još je uspješnija, posebno u smanjenju rizika recidiva i kod manje suradljivih bolesnika.

Literatura

1. Fountoulakis KN, Vieta E. Efficacy and safety of aripiprazole in the treatment of bipolar disorder: a systematic review. Ann Gen Psychiatry 2009; 8:16.

2. Yatham LN. A clinical review of aripiprazole in bipolar depression and maintenance therapy of bipolar disorder. J Affect Disord 2011;128Suppl 1:S21-8.

3. Schweitzer I, Sarris J, Tuckwell V, Maguire K, Smith D, Ng C.Aripiprazole as augmentation therapy in bipolar patients with current minor or subsyndromal mood symptoms. Int J Bipolar Disord 2013;1:4.

4. Feltenstein MW, Altar CA, See RE. Aripiprazole blocks reinstatement of cocaine seeking in an animal model of relapse. Biol Psychiatry 2007;61:582–90.

5. Jakovljević M. Aripiprazol: nove mogućnosti u liječenju shizofrenije i bipolarnog poremećaja. MEDIX 2013;19:127-31.

6. Di Sciascio G, Riva MA. Aripiprazole: from pharmacological profile to clinical use. Neuropsychiatr Dis Treat 2015;11:2635–47.

VEZANI SADRŽAJ > <