x
x

Utjecaj stresa na psihofizičko zdravlje

  Lidija Kostanjšak, dr.med., specijalist psihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije

  05.08.2015.

Pojavu i snagu stresa određuje sama osoba, ovisno o tome kako procjenjuje i percipira stresnu situaciju. Neki događaj će za neku osobu biti stres samo ako osoba procjeni da postavljeni zahtjevi određenog događaja u određenom trenutku nadmašuju njene/njegove sposobnosti samoobrane u psihičkom ili fizičkom smislu.

Utjecaj stresa na psihofizičko zdravlje

Uvod

U definiranju stresa važno je napomenuti da je pojam stresa različit za različite ljude. Jedni smatraju da se stres „opasan“ vanjski događaj (stresor), drugi ljudi smatraju da je stres osjećaj (anskioznost, strah, ljutnja, napetost, nemir, tuga, sram) koji se pojavi kada se dogodi nešto nepovoljno za nas, a treći (što je možda najbliže stručnom objašnjenju stresa) da je stres doživljaj koji proizlazi iz međudjelovanja okoline i same osobe s njezinim kognitivnim i emocionalnim procjenama određene situacije.

Važno je razlikovati dva pojma: stresor – neki nepovoljan događaj izvan nas i stres – reakcija našeg organizma na djelovanje vanjskog događaja (stresora).

Stresor

Kronični stres je dugotrajan, izazvan trajnom neugodnom situacijom, a bez mogućnosti izlaza iz te situacije (trajni invaliditet, kronični stres na poslu, loši međususjedski odnosi i sl).

Stresor s obzirom na vrijeme trajanja može biti akutan, a pod tim podrazumijevamo relativno kratkotrajan događaj, zbivanje uzrokovano promjenama u okolini koji dovode do naglih promjena u organizmu (npr. susret sa zmijom ili slična nagla prepast, fizički nasrtaj druge osobe, doživljaj iznenadnog otuđenja nečega i sl). Nizovi stresora pojavljuju se tijekom dužeg vremena kao posljedica jednog ili više početnih događaja (gubitak posla, smrt bliske osobe).

Kronični stres je dugotrajan, izazvan trajnom neugodnom situacijom, a bez mogućnosti izlaza iz te situacije (trajni invaliditet, kronični stres na poslu, loši međususjedski odnosi i sl).

S obzirom na vrstu, stresori mogu biti: fizički (bol, jaka buka, vrućina, hladnoća); psihološki - uvjetovani međuljudskim nesporazumima i sukobima; socijalni – npr. ekonomska kriza, nemogućnost pronalaska posla, ratovi, nagle promjene društvenih odnosa; duhovni - proizlaze iz dilema o duhovnim vrijednostima u koje je pojedinac ranije vjerovao ili gubitak moralnih vrijednosti koje su bitno određivanje ponašanja i percepciju okoline. 

Stres

Zabrinutost, anksioznost, depresija, fobije, napadi panike, ljutnja, tuga, sram, nametajuće (automatske) misli fokusirane oko stresora predstavljaju utjecaj stresa na psihičko stanje osobe.

Stres koji zapravo predstavlja reakciju našeg organizma na stresor može biti fiziološki te se manifestira reakcijom naših organa i organskih sustava. Npr. palpitacije, pogoršanje ulkusne bolesti, učestalo mokrenje, probavne tegobe, kožne promjene, alopecija i sl. mogu se dovesti u vezu s utjecajem stresa na naše fizičko tijelo. Psihološki stres se manifestira utjecajem stresa na psihičke procese i emocionalno stanje. Zabrinutost, anksioznost, depresija, fobije, napadi panike, ljutnja, tuga, sram, nametajuće (automatske) misli fokusirane oko stresora predstavljaju utjecaj stresa na psihičko stanje osobe. Socijalni stres se javlja kao reakcija u socijalnim situacijama. Stresor će na osobu djelovati tako da će joj remetiti socijalno funkcioniranje u smislu da će se npr. pojaviti nesnošljivost prema drugima, sklonost izolaciji i izbjegavanu socijalnih interakcija, nesloga na poslu, svađe, nasilje.

Što se u nama događa kad smo „pod stresom“?

Neki događaj će za neku osobu biti stres samo ako osoba procjeni da postavljeni zahtjevi određenog događaja u određenom trenutku nadmašuju njene/njegove sposobnosti samoobrane u psihičkom ili fizičkom smislu.

U prvom redu, u nama se javlja osjećaj prijetnje, odnosno osjeti se neka vrsta napada na našu osobu, na našu sigurnost i psihički i/ili fizički integritet. Misaoni procesi zatim kreću u smjeru traženja reakcije na prijetnju, a na temelju toga mi u tom trenutku odabiremo neki od mogućih načina suočavanja sa stresom. Način suočavanja sa stresom može varirati od potpunog povlačenja i pasivnog stava, pa do vrlo angažiranog, obrambenog, aktivnog što dakako ovisi o nizu faktora. Prvenstveno ovisi o našoj ličnosti, zatim o vrsti stresora, situaciji, dosadašnjem iskustvu, ponekad i izvježbanosti (posebno se tiče raznih zanimanja u kojima su iznenadne situacije česte - policajci, djelatnici hitne medicinske pomoći i sl.). Možemo reći da vanjski događaj sam po sebi ne mora uzrokovati stres, već događaj može biti mogući izvor stresa. Pojavu i snagu stresa određuje sama osoba, ovisno o tome kako procjenjuje i percipira stresnu situaciju. Neki događaj će za neku osobu biti stres samo ako osoba procjeni da postavljeni zahtjevi određenog događaja u određenom trenutku nadmašuju njene/njegove sposobnosti samoobrane u psihičkom ili fizičkom smislu. 

Suočavanje sa stresom

Negiranje problema nije adekvatan način suočavanja sa stresom. Definirano je neprihvaćanjem da stresor postoji, ponašanjem kao da problema nema, negacijom realiteta kao takvog, a što samo produbljuje i produžuje stresnu reakciju.

Suočavanje sa stresom je za cjelokupno psihofizičko zdravlje i stabilnost važno jer ono može zbog stresa biti bitno narušeno. Stres je, gledajući život u cjelini, sastavni dio našeg života i mnogi bi rekli da se sa stresom moramo znati nositi. No, postavlja se pitanje kada ipak potražiti stručnu pomoć? To treba svakako učiniti kada se osoba često osjeća da je pod stresom, kada ne pronalazi adekvatne načine kako se nositi sa stresom, a nužno je potrebno potražiti stručnu pomoć kada se pojave znakovi da stres ugrožava/narušava psihičko i fizičko zdravlje. Iako često ne možemo utjecati na pojavu stresora u našem životu, ipak možemo naučiti kako se sa stresom suočavati, možemo naučiti kako steći kontrolu nad intenzitetom stresa, pa tako i nad dužinom trajanja stresa.

Kada govorimo o psihološkom pristupu u suočavanju (upravljanju) sa stresom, možemo reći da taj pristup može biti „prema van“, tj. da suočavanje bude usmjereno prema samom problemu. To podrazumijeva traženje informacija koje bi nam mogle pomoći, pristup promjeni okoline ukoliko je to realno izvedivo (npr. potražiti novi posao ako sa starim nismo zadovoljni i sl). Planiranje podrazumijeva promišljanje o mogućim načinima suočavanja sa stresom i odabir strategije djelovanja. Poduzimanje akcija, usmjeravanje na pozitivne aspekte nekog za nas neugodnog događaja i sl. Pristup „na van“ je i aktivno traženje pomoći od drugih ljudi (informacije, savjeti) te traženje emocionalne potpore i podrške.

Pristup u suočavanju sa stresom može biti „prema unutra“ kada suočavanje sa stresom bude usmjereno na naše emocije, proživljavanje i osjećaje koji nam se u trenucima stresa pojavljuju. To podrazumijeva smanjivanje psihičke/emocionalne pobuđenosti učenjem tehnika opuštanja, relaksacije ili meditacije, pozitivnim i umirujućim vizualizacijama. Preporuča se navedeno učiti u grupi i uz stručno educiranu osobu, a kasnije se može nastaviti individualno i najbolje primjenjivati redovito i preventivno, ali može koristiti dakako i u stresnim situacijama. U situacijama reakcije našeg organizma na stres pomoći može traženje „ventila", a to može biti otvoreno iskazivanje emocija, ali na način da ne povrijedimo druge. Preporuča se napisati sve što osjećamo i papir baciti, a ne analizirati i naknadno čitati ili npr. nekoj „neutralnoj“ osobi koja nas može slušati i u koju imamo povjerenja izverbalizirati svoje osjećaje bez traženja komentara i savjeta. Uvježbavanje određenih vještina može uvelike pridonijeti smanjenju utjecaja stresa na psihofizičko zdravlje. Upravljanje vremenom i organizacija aktivnosti, obveza, slobodnog vremena te postavljanje prioriteta štiti nas u mnogim trenucima od stresne reakcije. Samokontrola je ponekad presudna u određivanju toka događaja koji hoće ili neće za nas predstavljati stres. Naučiti čekati prikladan trenutak da bi reagirali često bude presudno u tome da li će se situacija razviti u smjeru stresnog djelovanja. Često događaji koji su za nas stres su konačni pa naučiti se prilagoditi nekoj situaciji kakva god ona da jest i prihvatiti nemogućnost bilo kakve promjene (na staro) može doprinijeti uspješnom suočavanju sa stresom.

Pristup u suočavanju sa stresom po principu izbjegavanja podrazumijeva nastojanje da što manje mislimo o problemu na način da se preusmjerimo na različite sadržaje i aktivnosti koji mogu zaokupiti našu pažnju i tako doprinijeti popuštanju emocionalne napetosti. Da li će odustajanje u smislu „mirenja sa sudbinom“ biti adekvatan način suočavanja sa stresom ovisi o samoj situaciji (stresoru) koja je stres izazvala. Negiranje problema nije adekvatan način suočavanja sa stresom. Definirano je neprihvaćanjem da stresor postoji, ponašanjem kao da problema nema, negacijom realiteta kao takvog, a što samo produbljuje i produžuje stresnu reakciju. Bijeg u maštu, ako se ne radi o pozitivnom promišljanju i pozitivnim vizualizacijama, već o mašti u kojoj negiramo postojanje problema i zamišljano „što bi bilo da nije bilo“ nije dobra strategija suočavanja sa stresom i predstavlja oblik negacije problema.

Zaključno, zbog zaštite našeg psihofizičkog zdravlja na koje kao stresor mogu djelovati različite životne situacije potrebno je znati nositi se sa stresom te na vrijeme, ako ne uspijevamo u tome sami, potražiti stručnu pomoć. 

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
GastalZipantola PROTECTMaxflu
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Maxirino
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: