x
x

Ultrazvuk pluća je koristan dijagnostički alat kod bronhiolitsa

  Ana Balažin Vučetić, dr. med. specijalist pedijatar

  31.05.2015.

Talijanski znanstvenici su u pilot studiji pokazali da ultrazvuk pluća može biti koristan dodatak kliničkoj procjeni težine bronhiolitisa i potrebe za suplementacijom kisika.

Ultrazvuk pluća je koristan dijagnostički alat kod bronhiolitsa

Uvod

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničkog statusa i za sada ne postoje ni serološki niti radiološki znakovi koji bi se mogli iskoristiti u dijagnostičkom procesu.

Bronhiolitis je najčešća bolest donjih dišnih putova u djece mlađe od 2 godine. U većini slučajeva uzrokovan je virusima, s vrškom incidencije i morbiditeta u dojenčadi u dobi od 1 do 3 mjeseca. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničkog statusa i za sada ne postoje ni serološki niti radiološki znakovi koji bi se mogli iskoristiti u dijagnostičkom procesu.

Patofiziologija bronhiolitisa karakterizirana je edemom, pojačanim stvaranjem sluzi i nekrozom inficiranih epitelnih stanica malih dišnih putova što dovodi do heterogene opstrukcije distalnih bronhiola. Taj proces dovodi do smanjenja količine zraka u plućima i poremećene difuzije na alveolarnoj membrani te neravnomjernog ventilacijsko-perfuzijskog omjera.

Ultrazvuk pluća se koristi u pedijatrijskoj i odrasloj populaciji za evaluaciju nekoliko kardiopulmonalnih stanja i u odnosu na rentgensko zračenje pruža prednosti. Zdrava, uredno ventilirana pluća reflektiraju ultrazvučne zrake zbog svoje visoke akustičke impedance i pokazuju samo anatomsku indikaciju hiperreflektivne pleuralne linije koja kliže, u ovisnosti o disanju, prema granici tkiva i zraka. Normalna pluća također pokazuju horizontalne artefakte ispod pleuralne linije, koji se zovu-A linije, zbog odjeka ultrazvučnih zraka. Postepeni prijelaz od suhih prema vlažnim plućima omogućuje refleksiju ultrazvučnih zraka i dovodi do stvaranja vertikalnih artefakata koji se zovu B-linije. Povećana koncentracija vertikalnih artefakata odgovara povećanju kongestije pluća i dozvoljava kvantifikaciju plućnog intersticijskog sindroma.

Područja poremećene ventilacije u plućima u odsutnosti alveolarnog zraka vizualiziraju se kao konsolidacije u blizini pleuralne linije.

Do danas je u samo jednoj studiji (Caiulo et al., 2011.) utvrđeno da je ultrazvuk pluća koristan dijagnostički alat kod bronhiolitisa. 

Cilj

Cilj ove studije je bio usporediti kliničko bodovanje i ultrazvučni nalaz u dojenčadi sa suspektnim bronhiolitisom. Dodatno, u studiji je ispitan potencijal ultrazvučnog pregleda i u procesu liječenja bronhhiolitisa, odnosno predviđanja potrebe za suplementacijom kisika. 

Metode

Ovo je bila opservacijska kohortna studija dojenčadi koja su primljena na pedijatrijski odjel pod dijagnozom suspektnog bronhiolitisa, prema kriterijima Američke Akademije za Pedijatriju. Svakom je bolesniku nakon kliničkog pregleda učinjen brzi test na respiratorni sincicijski virus (RSV) i ultrazvuk pluća. Dijagnoza i stupnjevanje bronhiolitisa su procijenjeni klinički i ultrazvučno. Kontrolnu skupinu je činila dojenčad koja je došla na rutinski ultrazvučni pregled kukova ili bubrega. Korištena je eksploratorna analiza kako bi se utvrdilo podudaranje između nalaza ultrazvuka i kliničke procjene te kako bi se ocijenilo interopservacijsko podudaranje.

Rezultati

Specifičnost pretrage korištenja ultrazvuka pluća u procjeni potrebe za suplementacijom kisika bila je 98,7%, osjetljivost 96,6%, pozitivna prediktivna vrijednost 96,6%, a negativna prediktivna vrijednost 98,7%.

U studiju je bilo uključeno 106 dojenčadi, a srednja dob je bila 71 dan. Prema kliničkom bodovanju, 74 ih je imalo blagi bronhiolitis, 30 umjereni i dvoje teški. U kontrolnoj skupini je bilo 25 djece. Podudarnost između kliničke i ultrazvučne dijagoze je bila dobra (90,6%), sa statistički značajnim interopservacijskim podudaranjem (89,6%).

Što se tiče korištenja ultrazvuka pluća u procjeni potrebe za suplementacijom kisika, specifičnost ove pretrage je bila 98,7%, osjetljivost 96,6%, pozitivna prediktivna vrijednost 96,6%, a negativna prediktivna vrijednost 98,7%. Promijenjen uzorak pluća na ultrazvuku u stražnjem toraksu identificiran je u 86% dojenčadi s bronhiolitisom. U svih bolesnika kliničko poboljšanje kod otpusta bilo je povezano s nestajanjem prethodnog promijenjenog nalaza na ultrazvuku.

Subpleuralna konsolidacija pluća od 1 cm ili više u stražnjim područjima toraksa i kvantitativna klasifikacija intersticijskog sindroma temeljena na bilateralno zahvaćenim interkostalnim prostorima, dobro je korelirala s težinom bronhiolitisa i korištenjem kisika. Posebnu važnost treba pridati dojenčadi sa subpleuralnom konsolidacijom od 1 cm ili većom, vidljivom u stražnjim poljima, jer su ta djeca u većem postotku trebala suplementaciju kisika.

Zaključak

Tanki zidovi toraksa i mala masa pluća, u odnosu na odraslu populaciju, novorođenčad i dojenčad čine idealnim kandidatima za pretragu ultrazvukom pluća.

Dijagnoza bronhiolitisa se uglavnom temelji na kliničkim znakovima i simptomima, a ultrazvuk pluća, s obzirom na manjak zračenja, omogućuje neinvazivan, brz, reproducibilan i relativno jeftin dijagnostički alat koji bi mogao biti od iznimne pomoći u procesu donošenja odluka o liječenju bronhiolitisa. Tanki zidovi toraksa i mala masa pluća, u odnosu na odraslu populaciju, novorođenčad i dojenčad čine idealnim kandidatima za pretragu ultrazvukom pluća, koja je bez izlaganja većem riziku od karcinoma zbog ionizirajućeg zračenja.

U dojenčadi sa bronhiolitisom, ultrazvuk pluća odražava klinički respiratorni status i može se koristiti kao brza i reproducibilna tehnika probira koja može pomoći kliničarima u jednoznačnoj identifikaciji dojenčadi koju je potrebno hospitalizirati i kojoj je potrebno uvesti suplementaciju kisika.

Troškovi bolničkog liječenja bronhiolitisa su visoki, a upotreba ultrazvuka kao dodatka kliničkoj procjeni mogla bi smanjiti broj hospitalizacija i imati značajan učinak na socioekonomski aspekt ove bolesti.

Ova pilot studija pokazuje da se ultrazvuk pluća kod bronhiolitisa može smatrati dodatkom kliničkoj procjeni i da bi se mogao uključiti u kliničke postupnike i pomoći u donošenju odluka. Ove obećavajuće podatke potrebno je potvrditi u većim kohortnim studijama koje bi uključile i kritične bolesnike.