Ovisno o količini i vrsti cirkulirajućih hormona štitnjače te o njihovim perifernim učincima odnosno manifestaciji u vidu simptoma, bolesti štitnjače dijelimo na hipotireozu i hiperitreozu.

Štitnjača (glandula thyroidea) neparna je žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, leptirastog oblika, smještena na prednjem donjem dijelu vrata. Uloga zdrave štitnjače jest proizvodnja i lučenje hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4).. Hormoni štitnjače imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma: povećavaju bazalnu potrošnju kisika i stvaranje topline (termogeneza), povećavaju sintezu bjelančevina, povećavaju minutni volumen srca, ubrzavaju metabolizam lipida (time potiču razgradnju kolesterola i smanjuju njegovu količinu u organizmu), potiču metaboliziranje steroidnih hormona, vitamina B i mnogih lijekova. Potiču procese okoštavanja, rast kosti u dužinu te lučenje hormona rasta. Sudjeluju u razvoju središnjeg živčanog sustava. Osiguravaju budnost, reakcije na podražaje, pamćenje i sposobnost učenja. Važnu ulogu imaju i u reprodukciji i održavanju normalne trudnoće.

	Simptomi hipotireoze proizlaze iz usporenih metaboličkih procesa, smanjene potrošnje kisika, poremećenog metabolizma određenih vitamina, lipida i proteina, a s obzirom da u pravilu nastaju postepeno, često prolaze nezapaženi u ranim fazama bolesti.

Hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja hormona štitnjače, uzrokovano različitim mehanizmima. Najčešći uzrok hipotireoze jest kronična, autoimuna upala štitnjače - tzv. Hashimotov tiroiditis, pri čemu postepeno dolazi do propadanja tkiva štitnjače i poljedičnog gubitka njezine endokrine funkcije. Hipotireoza može biti i uzrokovana nekim vidom liječenja - zračenjem vrata, operativnim odstranjenjem tkiva štitnjače, primjenom radioaktivnog joda, uzimanjem određenih skupina lijekova, nedostatkom joda u prehrani, a može biti i posljedica poremećenog rada hipofize i hipotalamusa. Ukoliko uzrok disfunkcije leži u samoj štitnjači, nazivamo je primarnom hipotireozom (u 95% slučajeva), ukoliko je "greška" u hipofizi nazivamo je sekundarnom hipotireozom, a ukoliko je glavni krivac hipotalamus, govorimo o tercijarnoj hipotireozi. Hipotireoza može biti i prolazna (u trudnoći, kao reakcija na liječenje hiperotireoze, nakon djelomičnog operativnog odstranjenja, uslijed akutnih upala štitnjače?), a simptomi prolaze kroz nekoliko tjedana.

Simptomi hipotireoze proizlaze iz usporenih metaboličkih procesa, smanjene potrošnje kisika, poremećenog metabolizma određenih vitamina, lipida i proteina, a s obzirom da u pravilu nastaju postepeno, često prolaze nezapaženi u ranim fazama bolesti.

- kroničan umor, malaksalost
- bolovi u mišićima I zglobovima
- usporenost, pospanost, otežana koncentracija
- snižena tjelesna temperature, nepodnošenje hladnoće
- bezvoljnost, napetost, razdražljivost, promjene raspoloženja
- opstipacija
- porast tjelesne težine
- povišene razine kolesterola, LDL i triglicerida u krvi
- usporen rad srca, smanjeni minutni volume srca / oslabljena srčana funkcija
- anemija
- edemi (oticanje nogu, ruku, lica, jezika, kapaka)
- smanjeno znojenje
- suha, ispucala kosa koja pojačano opada
- suha koža koja se ljuska, sklona crvenilu, svrbežu, aknama i upalama
- krhki, ispucali nokti
- promuklost (uslijed otoka glasnica), česte grlobolje
- nagluhost
- zamagljen vid
- poremećaj menstruacijskog ciklusa
- sterilitet
- pojava gušavosti
- miksedemska koma - najteži stupanj bolesti s gubitkom svijesti i hipotermijom
- usporen / smanjen rast u djece, blaža mentalna retardacija

Kako bolest ne bi napredovala, odnosno simptomi se sve više pogoršavali, potrebno je što prije započeti liječenje. Hipotireoza se liječi nadomjesnim hormonima štitnjače, najčešće sintetskim tiroksinom (T4). Liječenje se uvodi polako - doze se postupno prilagođavaju do djelotvornih, a liječenje je u pravilu doživotno.

S obzirom da je - naročito u nerazvijenim zemljama i endemskim područjima - glavni uzrok hipotireoze nedostatak joda u prehrani, neophodno ga je dodavati svakodnevnoj prehrani, primjerice kroz jodiranu sol ili namirnice bogate jodom, poput ribe, školjaka i morskih plodova.

No ,osim općepoznatog joda, postoji niz nutrijenata čijim se redovitim unosom može u određenoj mjeri utjecati na rad štitnjače. Važan je svakodnevni unos vitamina C, E, B2 (riboflavin), B3 (niacin), B6 (piridoksin), cinka, selena i aminokiseline tirozina kojom obiluju riba, meso, mliječni proizvodi i mahunarke.

- riba (posebice tuna i losos bogati selenom), školjke i morski plodovi
- meso
- mahunarke
- cjelovite žitarice, smeđa riža (bogata selenom)
- orašasti plodovi
- sjemenke, posebice suncokretove
- voće i povrće : citrusno voće, marelice, avokado, banane, jagode, šljive, paprika, mrkva, šparoge, špinat
- mliječni proizvodi, posebice s dodatkom probiotskih kultura
- zeleni čaj
- kokosovo, maslinovo i riblje ulje

S obzirom da hipotireozu karakterizira usporen metabolizam, usporena probava, povišene razine masnoća u krvi i dobitak na tjelesnoj težini, prijeko je potrebno optimizirati svakodnevnu prehranu. Uz obilnu hidraciju i pojačanu tjelesnu aktivnost, potrebno je organizmu osigurati dovoljan unos prehrambenih vlakana (najmanje 30 grama dnevno) koja će pojačati osjećaj sitosti, potaknuti crijevnu peristaltiku i smanjiti apsorpciju suvišnih masnoća.

Osim stimulansa u obliku kofeinskih napitaka, preporučljivo je izbjegavati i određene namirnice čiji sastojci mogu ometati apsorpciju joda i time pogoršati hipotireozu. Na "crnoj listi" nalaze se:
- kupus
- kelj
- brokula
- rotkvice
- senf
- soja i proizvodi od soje
- breskve
- lanene sjemenke
- kikiriki
- batat

Drugo najčešće oboljenje štitnjače - hipertireoza, stanje je suprotno hipotireozi: uslijed autoimunih zbivanja, upala (subakutni i kronični tiroiditis) ili tumora (toksični adenom), dolazi do prekomjernog stvaranja i izlučivanja hormona štitnjače. Najčešće se javlja u žena (5 puta češće nego u muškaraca) u dobi od 20-40 godina, a glavni uzrok (u 70-80% slučajeva) jest Basedow-Gravesova bolest odnosno difuzna toksična guša. Često potaknuto stresom, trudnoćom, zračenjem vrata ili težom infekcijom, dolazi do stvaranja protutijela specifičnih za vlastite tireocite (stanice štitnjače), koja djeluju poput TSH - stimulirajući štitnjaču na pojačano stvaranje i lučenje T3 i T4. Hipertireoza može nastati i uslijed povećanog unosa joda te kao posljedica dugotrajnog, prekomjernog uzimanja sintetskih hormona štitnjače (u sklopu liječenja hipotireoze).

- razdražljivost, nemir, nervoza, promjene raspoloženja
- smanjena sposobnost koncentracije
- dvoslike, smetnje vida, povlačenje kapaka i izbuljene oči
- tremor (drhtanje ruku, osjećaj "treperenja" tijela)
- povišen krvni tlak, tahikardija (ubrzan rad srca)
- pojačano znojenje, nepodnošenje topline
- opadanje kose
- učestale stolice
- gubitak tjelesne težine
- poremećaj menstrualnog ciklusa
- malaksalost
- nesanica
- guša (povećana štitnjača), osjećaj "knedle" u grlu, pritisak u vratu

Liječenju hipertireoze pristupa se - ovisno o uzroku - na nekoliko načina: lijekovima (tireostatici propiltiouracil i tiomidazol koji sprečavaju proizvodnju vlastitih hormona štitnjače), radioaktivnim jodom i operativnim zahvatom.

S obzirom na stanje ubrzanog metabolizma, odnosno katabolizam, dolazi do propadanja jednog dijela mišićne i koštane mase pa se preporuča povećan unos aminokiselina, proteina i kalcija (1200 mg dnevno).

Pozitivan učinak na hiperprodukciju hormona štitnjače pokazale su i određene namirnice i hranjive tvari, pa se preporuča njihov redovit unos:
- grah
- cvjetača
- soja i sojini proizvodi
- tamnozeleno lisnato povrće
- kurkumin
- srčanik (biljka iz porodice mente)
- omega-3 masne kiseline
- vitamin C.