Kod aktivnih sportaša - hipertoničara treba preferirati lijekove koji blokiraju renin-angiotenzinski sustav, pa zatim blokatore kalcijskih kanala. Diuretici su prema IOC i WADA zabranjeni za sve aktivne-vrhunske sportaše.

AT se snižava u normotoničara, u osoba s visoko normalnim AT (prehipertoničari) i naročito u hipertoničara. Aerobni trening smanjuje ukupni periferni otpor, snižava reninsku aktivnost plazme (smanjuje ekspresiju ACE gena), noradrenalin, dolazi do gubitke tjelesne mase (i to naročito visceralnog masnog tkiva). Uz to registriran je povoljan učinak na dislipidemiju, ali i inzulinsku rezistenciju.Tjelovježba povećava sintezu dušikova oskida (povećanjem ekspresije gena eNOS), ali i smanjenjuje oksidativni stres (povećanjem ekspresije gena za EC-SOD).

Važnost tjelovježbe na uspjeh kontrole hipertenzije može se razabrati i iz podatka koji smo dobili u EHUH studiji gdje se više od 80% nekontroliranih hipertoničara nije bavilo tjelovježbom. U istoj studiji dobili smo i poražavajući podatak kako se redovitom tjelovježbom (više od 2 puta tjedno) bavi tek oko 6% populacije. Malen broj osoba koje se bave tjelesnom aktivnošću pokazatelj je ne samo lošeg socioekonomskog stanja u društvu nego i vrlo slabe zdravstvene prosvjećenosti za što krivicu zasigurno snose i nadležne državne institucije koje ne educiraju populaciju trajno. Krajnji cilj edukacije je naučiti sve da je redovita tjelovježba način življenja.

Kako bi pojedinci, a naročito hipertoničari ustrajali u tjelovježbi potrebno je:
(i) odabrati aktivnost koja čini ugodu i zadovoljstvo;
(ii) za moguće prepreke naći rješenja;
(iii) postaviti realne ciljeve (kratkoročne i dugoročne);
(iv) osigurati podršku okoline;
(v) relapsi neaktivnosti se moraju shvatiti kao prolazni propusti, a ne kao neuspjeh i
(vi) uspjesi se moraju isticati.

Prema American College of Sports Medicine iz 2004. godine preporuka hipertoničarima za tjelovježbu je da to bude primarno aerobna aktivnost s mogućnošću dodatka statičkih vježbi što treba prakticirati po mogućnosti svakodnevno u trajanju od najmanje 30 minuta (bilo u kontinuitetu bilo ukupno) uz intenzitet najbolje određen prema maksimalnoj srčanoj frekvenciji (60-79%). Kao praktičan savjet može se reći da je dovoljno svakodnevno oštro hodati brzinom od oko 5 km/h što se može opisati "kao da ste u žurbi" ili "dok se ne počnete znojiti". Danas se zna kako korist "dozirane" tjelovježbe nadvladava sve moguće prolazne rizike. No, u hipertoničara s prisutnim oštećenjem ciljnih organa i visokim ukupnim kardiovaskularnim rizikom, te AT > 180/110 mmHg i praćenim simptomima preporučeno je napraviti probirni pregled prije početka bavljenja tjelovježbom. Apsolutne kontraindikacije za tjelovježbu su akutna ishemija miokarda, aritmije, te akutni infekti, dok su relativne kontraindikacije: valvularna bolest, uznapredovali stadij srčanog zatajenja, ventrikularna anurizma, elektrolitski disbalans, anemije i kronični infekti. Kod bolesnika sa srčanim zatajenjem, šećernom i koronarnom bolesti nužan je nadzor i klinička evaluacija. Liječenje antihipertenzivima nije kontraindikacija za tjelovježbu, no te osobe moraju se duže razgibavati i "hladiti" nakon tjelovježbe kako bi se izbjegle epizode hipotenzije.

Za aktivne sportaše koji su hipertoničari za postavljanje dijagnoze, praćenje, te odobravanje za bavljenje pojedinim sportom potrebno je pratiti ustanovljene i važeće preporuke (36th Beteseda Conerence for Hypertension in Athletes). U liječenju sportaša hipertoničara vrijede isti principi kao za sve hipertoničare što znači i nefarmakološko liječenje (uključivši i smanjenje unosa kuhinjske soli na 6 grama dnevno). Treba preferirati lijekove koji blokiraju renin-angiotenzinski sustav, pa zatim blokatore kalcijskih kanala. Diuretici su prema IOC i WADA zabranjeni za sve aktivne-vrhunske sportaše, a beta blokatori su zabranjeni za streljaštvo. Zbog svojih drugih učinaka beta blokatori nisu lijekovi izbora za niti jednog sportaša, a ukoliko bolesnik mora uzimati ove razrede antihipertenziva onda ne može biti aktivan-vrhunski sportaš.

Bojan Jelaković, Ivana Vuković
Zavod za nefrologiju i arterijsku hipertenziju Klinički bolnički centar Zagreb i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Predavanje održano na znanstvenom skupu Kardiovaskularno zdravlje - Tjelesna aktivnost,
27. studenog, 2009. godine.