|
 |
| Smanjenje tjelesne mase, smanjen unos alkoholnih pića i soli u prehrani, tjelovježba, DASH dijeta (veći unos voća i povrća, kalcija, magnezija) može smanjiti arterijski tlak za nekoliko milimetara žive što ukupno može iznositi i do 40 mm Hg. |
|
|
Neki autori ne priznaju definiciju metaboličkog sindroma, ali se zalažu za liječenje pojedinih sastavnica sindroma. Iz toga proizlazi da je liječenja svakog bolesnika zapravo individualno, i da se neke smjernice ili algoritmi teško mogu primijeniti u svih bolesnika. To dakako ovisi o mnogim čimbenicima, prvenstveno o lokalnoj ili nacionalnoj situaciji, državnom proračunu za zdravstvo, budžetu s ograničenim ili s neograničenim sredstvima, nacionalnom dohotku odnosno bruto društvenom proizvodu. Naime, premda su neke skupine lijekova bazične u liječenju hipertenzije u metaboličkom sindromu, nije isto liječimo li bolesnika u nekoj od afričkih zemalja, gdje je nacionalni dohodak 200 USD ili u SAD-u gdje je 40.000 USD. Razlog je vrlo jednostavan; ACE inhibitori, blokatori AT2 receptori ili neki antihipertenzivi centralnog djelovanja kao što je moksonidil, u većini zemalja bili bi lijekovi izbora. Međutim, zemlje s malim nacionalnim dohotkom ne mogu si priuštiti navedene lijekove kao lijekove izbora već moraju primijeniti daleko jeftinije diuretike ili beta blokatore a vjerojatno i antagoniste kalcija. Ipak, mora se naglasiti da su temelj svake terapije, uz individualni pristup (znači procjenu svih kardiovaskulnih rizika), higijensko dijetetske mjere. Smanjenje tjelesne mase, smanjen unos alkoholnih pića i soli u prehrani, tjelovježba, DASH dijeta (veći unos voća i povrća, kalcija, magnezija) može smanjiti arterijski tlak za nekoliko milimetara žive što ukupno može iznositi i do 40 mm Hg. Na primjer, smanjenje tjelesne mase za 1 kg dovodi do sniženja arterijskog tlaka za 1 mm Hg. U našim uvjetima, Hrvatska s nacionalnim dohotkom oko 6500 EUR-a i s izdvajanjem za lijekove od oko 150 EUR-a, uz gore navedene higijensko dijetetske mjere, lijekovi izbora u liječenju arterijske hipertenzije u sklopu metaboličkog sindroma bili bi ACE inhibitori. Na prvom mjestu lizinopril, ali u dozi do 40 i više mg, potom ramipril u dozi od 10 mg, a zatim slijede i svi ostali ACE inhibitori. Kako očekujemo učinak klase, prema mišljenju kliničkih farmakologa, te prema stavu HZZO-a i Ministarstva zdravstva svi pripadnici grupe bili bi gotovo identični. Na liječnicima je izabrati najprihvatljiviji, kako po načinu uzimanja, tako i po cijeni. Nuspojave su im vrlo slične a odnose se prvenstveno na suhi kašalj, i eventualno vrlo rijetki angioneurotski edem. Drugi lijekovi izbora bili bi blokatori AT1 receptora. Dakako, u sniženju arterijskog tlaka jednako učinkoviti i sličnih nuspojava ali znatno skuplji. Njih treba rezervirati kao lijekove drugog izbora, osim u dijabetičara tip II s proteinurijom. Kombinacija ove dvije skupine lijekova nema prednosti pred monoterapijom. Na trećem mjestu su antagonisti kalcija ili lijek s centralnim djelovanjem, moksonidil kojeg bi mogli nazvati beta blokatorom centralnog djelovanja. On prvenstveno dolazi u obzir kao lijek izbora u hipertoničara s prekomjernom tjelesnom masom i povećanim tonusom simpatikusa. Nema kontraindikacija za primjenu i drugih skupina lijekova, prvenstveno alfa blokatora, beta blokatora (po mogućnosti kardioselektivnog bisoprolola) i kombiniranog alfa i beta blokatora karvedilola. Diuretici se bez problema mogu primijeniti, ali kao i kod "starijih" beta blokatora u njihovoj skupini postoji neznatno prodijabetogeno i prolipidogeno, odnosno proaterogeno djelovanje. Na kraju, važnija je kontrola odnosno sniženje arterijskog tlaka nego skupina lijekova koja se primjenjuje.
|
