Na temelju epidemioloških studija i intervencijskih pokusa arterijska hipertenzija je jedan od najvećih javnozdravstvenih problema današnjice i u razvijenim i u nerazvijenim zemljama svijeta. Procjenjuje se da 25% odrasle populacije u svijetu ima povišen krvni tlak, a do 2025. godine očekuje se daljnji porast za 60%. Povišen krvni tlak odgovoran je za 54% cerebrovaskularnih incidenata i 47% ishemične bolesti srca.

Neliječeni hipertoničar ima 2 puta veći rizik od bolesti perifernih krvnih žila, 3 puta veći rizik od bolesti srčanog udara, 4 puta veći rizik od zatajivanja srca i čak 7 puta veći rizik od moždanog udara.
Porast arterijske hipertenzije u svijetu posljedica je starenja populacije, epidemije pretilosti, prekomjernog unosa kuhinjske soli i nedovoljne tjelesne aktivnosti. Stoga je nužno aktivno djelovati na ove čimbenike trajnim provođenjem mjera primarne prevencije.

Za dobru regulaciju krvnog tlaka potrebno je primijeniti dva osnovna principa: promjenu životnih navika i terapiju lijekovima. Promjena životnih navika je prva i najvažnija mjera u pri liječenju arterijske hipertenzije. Smanjenje unosa soli, regulacija tjelesne težine, redovita fizička aktivnost, prestanak pušenja, pravilna prehrana uz izbjegavanje prekomjerne konzumacije alkohola su glavni preduvjeti za dobru regulaciju krvnoga tlaka.

Ukoliko navedene mjere ne dovedu do postizanja ciljnih vrijednosti tlaka provodi se terapija lijekovima. Ciljevi liječenja povišenog krvnog tlaka su:

* - postizanje ciljnih vrijednosti tlaka < 140/90 mmHg, odnosno 130/80 mmHg kod dijabetičara;
* - snižavanje krvnoga tlaka za manji rizik od kardiovaskularnih incidenata;
* - smanjivanje oštećenja ciljnih organa, preveniranje visokorizičnih stanja kao što su dijabetes i proteinurija.

Studije kontrolirane placebom nedvojbeno su pokazale korist od antihipertenzivnog liječenja u snižavanju fatalnih i nefatalnih kardiovaskularnih incidenata.

Danas postoje različite skupine lijekova za liječenje hipertenzije. Povoljan učinak je nađen za svih pet skupina antihipertenziva: tijazidski diuretici, kalcijski antagonisti, Beta-blokatori, ACE inhibitori i blokatori angiotenzinskih receptora. Iako je svaki od njih učinkovit, često nije dovoljan samo jedan lijek stoga za postizanje ciljnih vrijednosti tlaka, često moramo kombinirati dva ili više lijeka.

ACE inhibitori tj. inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima skupina je lijekova koji se primarno koriste za liječenje hipertenzije i kongestivnog zatajenja srca. Oni su danas uglavnom potisnuli većinu svih drugih antihipertenzivnih lijekova te se može reći da su ACE inhibitori danas lijekovi prvog izbora u liječenju hipertenzije. Ovo je jedna od najprimjenjivanijih skupina za liječenje povišenog tlaka. To mogu zahvaliti svom razmjerno dobrom učinku na većinu slučajeva hipertenzije, kao i niski postotak neželjenih djelovanja. Najvažniji je neželjeni učinak kašalj (uzrokovan gomilanjem bradikinina, jer ga enzim pretvorbe angiotenzina razlaže, a on je blokiran). No, povoljan učinak ACE inhibitora na smanjenje pobolijevanja i smrtnosti zbog zatajenja srca i nakon infarkta miokarda je dobro dokumentiran i odgovoran za njihovu široku primjenu. Također smanjuju progresiju renalne insuficijencije i proteinurije, naročito kod bolesnika s dijabetesom.

ACE inhibitori djeluju modulacijom renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAS ili RAAS). Blokirajući angiotenzin konvertirajući enzim ACE inhibitori znatno (ali ne sasvim) sprječavaju pretvorbu angiotenzina I u angiotenzin II. U isto vrijeme ACE inhibitori smanjuju degradaciju bradikinina. Stoga ACE inhibitori djeluju na način da snižavaju krvni tlak smanjujući nastajanje jakog vazokonstriktora (angiotenzin II) i smanjujući razgradnju jakog vazodilatatora (bradikinina). ACE inhibitori snižavaju arterijski otpor protjecanju krvi i povećavaju venski kapacitet; povećavaju srčani minutni volumen i srčani indeks, snižavaju bubrežno-vaskularni otpor te vode povećavanju izlučivanja natrijeva klorida u urin.
Epidemiološke i kliničke studije pokazale su da ACE inhibitori usporavaju pogoršanje dijabetičke nefropatije neovisno o antihipertenzivnom učinku. Upravo se taj učinak ACE inhibitora koristi u sprječavanju zatajenja bubrega kod dijabetičara.

ACE inhibitore prema njihovoj kemijskoj strukturi dijelimo u tri skupine. Najbrojnija skupina su ACE inhibitori koji sadržavaju dikarboksilatnu skupinu. Na našem tržištu prisutni su enalapril (Enazil), cilazapril (Cilazil), ramipril (Ramipril PLIVA), kvinapril, perindopril, lizinopril (Optimon), fosinopril i trandolapril. Često se kombiniraju s diureticima; najčešće hidroklortiazidom (Cilazil plus, Ramipril plus PLIVA i Optimon plus).

Cilazil je jedan od najstarijih ACE inhibitora na našem tržištu pa su i naša iskustva s konkretnim lijekom najdulja. Prva su iskustva bila kod hipertoničara, a kasnije i kod bolesnika s kroničnim zatajenjem srca. Kako nema negativan metabolički učinak pogodan je u liječenju hipertenzije kod dijabetičara i kod bolesnika s hiperlipidemijom.

Uobičajena dnevna doza Cilazila je 2,5 do 5 mg jedanput na dan. Ukoliko krvni tlak s dozom od 5 mg još nije dobro reguliran u terapiju dodajemo male doze diuretika, koji ne štedi kalij, kako bi se antihipertenzivni učinak pojačao.

Cilazil plus (kombinacija cilazaprila 5 mg i hidroklortiazida 12,5 mg) je izrazito učinkovita i dobra kombinacija.
Prema rezultatima ispitivanja, a i prema našim kliničkim iskustvima kombinacijom cilazaprila i hidroklorotiazida postiže se veća učinkovitosti te pouzdana 24-satna kontrola krvnog tlaka uz jednodnevno doziranje. Djelotvornost lijeka je postignuta kod 90% bolesnika, a većina bolesnika pokazuje odličnu podnošljivost budući da lijek ne dovodi do negativnih metaboličkih promjena.

Cilazil plus je učinkovit u liječenju svih stupnjeva hipertenzije, a naročito je prikladan za bolesnike s hipertenzijom prvog stupnja i s kroničnim srčanim zatajenjem (NYHA I i NYHA II), hipertrofijom lijevog ventrikla i disfunkcijom lijevog ventrikla nakon infarkta miokarda te kod bolesnika s dijabetesom i hiperlipidemijom.
Kombinacija cilazaprila i hidroklortiazida (Cilazil plus) ima dobar učinak tamo gdje pojedinačna terapija nije najučinkovitija.

Prema dosadašnjem iskustvu radi se o lijeku koji je djelotvoran, pouzdan i siguran, a zbog relativno rijetkih nuspojava dobro podnošljiv.
Od nuspojava u literaturi se najčešće spominju glavobolja (oko 10 %) kod Cilazila 5 mg dok je kod Cilazila plus upola manja, vrtoglavica (oko 3%), kašalj (oko 2%) te umor i mučnina (oko 3%). Prema našem iskustvu kašalj, iako se javlja kod najmanjeg broja pacijenata, najčešći je subjektivni povod za prekid terapije.

U svojoj dugogodišnjoj praksi nisam zabilježila ni jedan slučaj ozbiljnih nuspojava kao što je angioneurotski edem.

Zadovoljstvo pacijenata koji uzimaju Cilazil odnosno Cilazil plus je upravo rezultat njegove učinkovitosti, sigurnosti i malog broja nuspojava. Pacijenti su zadovoljni jer je jednostavan za uzimanje, komforan (1 doza), dobro regulira krvni tlak kod blage do umjerene hipertenzije. Ciljne vrijednosti su postignute kod većeg broja pacijenata u dozi od 2,5 mg. Ako je potrebno povisiti dozu na 5 mg često je potrebno dodati i diuretik gdje je primjena Cilazila plus prioritet. Nema ozbiljnih nuspojava. Glavobolja koja se prema podacima u literaturi javlja kod najvećeg broja pacijenata u terapiji s Cilazilom plus je upola manja. Nuspojave se najčešće javljaju u početku liječenja, kasnije spontano prestaju, osim kašlja koji kod nekih iako rijetkih slučajeva, zna biti vrlo neugodan.