Simpoziju je prisustvovalo oko 180 sudionika liječnika različitih specijalnosti, medicinskih sestara, fizioterapeuta, te ortopedskih tehničara u koje ubrajam ljude različitih tehničkih zanimanja i raznolikog stupnja obrazovanja koji se bave izradom ortopedskih pomagala u Hrvatskoj, naprosto zato što naša zemlja ne poznaje zanimanje "ortopedskog tehničara" - osobe koja je školovana i osposobljena za stručnu i kvalitetnu izradu raznovrsnih ortopedskih pomagala.
Društvo za protetiku i ortotiku ISPO Croatia djeluje od siječnja 2002., iako je u Hrvatskoj još početkom 20.tog stoljeća osnovan prvi ortopedski zavod u ovom dijelu Europe s holističkim pristupom rehabilitaciji i dobro razvijenom primjenom ortopedskih pomagala. Društvo potiče, promovira i pomaže u koordiniranju aktivnosti na području istraživanja razvitka protetike i ortotike, a jedan od zadataka je i edukacija /ne samo članova, već svih sudionika opskrbe/ kroz stručne skupove, kao što je bio ovaj.

Simpozij se bavio problemom protetičke opskrbe u Hrvatskoj, u kojoj na žalost raste broj amputacija (kirurški zahvat kojim se odstranjuje dio uda u koštanom području) uzrokovanih šećernom bolesti (54%), bolestima perifernih krvnih žila i aterosklerozom (29%), ozljedama (10,7%), dok su u manjoj mjeri uzrokovane tumorima i urođenim malformacijama lokomotornog sustava. Veći do amputacija je u području natkoljenice (51,2%), što je nepovoljno u odnosu na potkoljene amputacije. Godišnje u Hrvatskoj bude izvedeno više stotina amputacija, a bolesnicima je nakon zahvata potrebna kompleksna rehabilitacija u specijaliziranoj ustanovi kojom se želi postići više ciljeva: samozbrinjavanje i mobilnost, intelektualno funkcioniranje i duševno zadovoljstvo, funkcioniranje u obitelji, s prijateljima i u široj zajednici, a na profesionalnom planu kad god je to moguće povratak na posao. Da bi se postigao taj složeni rezultat, potrebna je suradnja tima koji čine profesionalci liječnici, medicinske sestre i fizioterapeuti, socijalni radnik, psiholog i protetičar, dok je nezaobilazna značajna uloga pacijenta i njegove obitelji. Stvarni ishod rehabilitacije moguće je mjeriti samo stupnjem reintegracije u prethodni način života.

Ovogodišnji skup bio je šesti po redu, a svake godine obrađuje se po jedna stručna tema, te problematika vezana uz propisivanje, financiranje i izradu ortopedskih pomagala. Jedan od trajno prisutnih problema - nepostojanje adekvatnog centra za obrazovanje kadra za izradu ortopedskih pomagala, spominje se iz godine u godinu. Tako u našoj zemlji ortopedska pomagala izrađuju uglavnom tehničari i inženjeri raznih struka, a nađu se tu nerijetko i razna druga zanimanja, koja po logici nikako ne bi pripadala u to područje. Oni koji rade u Hrvatskoj, a adekvatno su educirani završili su svoje školovanje u Sloveniji ili nekoj drugoj zapadnoeuropskoj zemlji, gdje postoje odgovarajuće obrazovne institucije. Novim dostignućima na polju mehanike i elektronike sve više raste uloga protetičara u opskrbi amputiranog pacijenta, jer su novi sustavi proteza sve kompliciraniji i zahtijevaju sve istančanija mjerenja i minucioznu izradu uz veliko strpljenje i suradnju pacijenta, ali je krajnji rezultat po pacijenta mnogo uspješniji: individualnije pomagalo koje je jednostavnije za korištenje. Na ovom skupu protetičari su prikazali detalje izrade proteza ruku i nogu, te kombiniranih ortoproteza kod raznovrsnih prirođenih malformacija sustava za kretanje, od samog početka uzimanja mjere, te pojedinih etapa izrade pomagala. Zbog novih znanja i tehnologije tim se proširuje informatičarima, a jednoglasan stav je bio da za konačni rezutat izrade i primjene proteze odgovara protetičar. Tim više je potrebna njihova šira edukacija.

2005. godina je godina koja nas je obogatila novim rješenjima za ležište natkoljenih proteza, kojima se postiže jednostavnije upravljanje. Razvijaju se proteze koje se vežu direktno u kost, a razvoj elektrostimulacije koja pomaže kontrolirati posljedice neuroloških bolesti u obliku neuroimplantata, dakle ispod kože, govori da je pred nama novo razdoblje ortopedske tehnike. Da bi sve to mogli koristiti na dobrobit pacijenata, potrebna je stalna edukacija svih sudionika u procesu opskrbe ortopedskim pomagalima.

Liječnički tim proširen je sudjelovanjem liječnika dermatologa, jer je protetička opskrba uvijek opterećena promjenama kože na bataljku, a ponekad je vrlo teško razlučiti radi li se primarno o nekoj kožnoj bolesti ili promjenama uzrokovanim primjenom proteze. Oboje može zakomplicirati i produljiti vrijeme protetičke opskrbe, pa na taj način direktno utjecati na krajnji rezultat.

Amputacija nije samo fizički i funkcionalni tjelesni gubitak, već i ozbiljna psihološka trauma. No amputacija ne bi trebala biti samo kraj dosadašnjeg života, već početak nečeg novog - stoga se razvija amputacijska kirurgija kojoj je primarni cilj, osobito na nogama, suvremenim operativnim pristupom rekonstruirati preostali dio uda i oblikovati funkcionalno optimalan bataljak za korištenje proteze tako da bude stabilan i bezbolan. Neke današnje mogućnosti protetike utječu na izbor razine amputacije, pa je dezartikulacija (odstranjenje uda u području zgloba) koljena metoda izbora u određenim slučajevima.

	Pravilnik o ortopedskim pomagalima koji je u NN objavljen početkom ove godine početi će se primjenjivati početkom 2006. godine.

Osim stalno prisutnog problema kadra koji proizvodi ortopedska pomagala, trajno obilježje područja opskrbe ortopedskim pomagalima u Hrvatskoj je nedovoljno znanje i liječnika koji propisuju ortopedska pomagala, kao i kontrolora - liječnika u Povjerenstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji odlučuju o ostvarenju prava korisnika na to pomagalo. Ta situacija rezultira time da je korisniku često propisano nepotrebno ili neadekvatno pomagalo, da je zbog financijskih sredstava nemoguće na teret HZZO-a kod manjeg broja korisnika provesti kompliciraniju a potrebnu opskrbu, te da korisnik često dobije pomagalo koje je predviđeno Pravilnikom o ortopedskim pomagalima, a zapravo svojim svojstvima premašuje nivo korisnikovih potreba i mogućnosti. Proizlazi da je rijetko koji korisnik zadovoljan.
Nesređenoj situaciji na području opskrbe ortopedskim pomagalima doprinosi i nedavno završen rat na našem području, iza kojeg je ostalo mnogo invalida, često i vrlo mladih ljudi čije su potrebe specifične. To je dovelo do vala novih isporučitelja ortopedskih pomagala od kojih tek neki imaju vlastitu proizvodnju, dok su neki čisti trgovci - profit ne pita, a Hrvatska je privlačno tržište. Postojeći Pravilnik o opskrbi ortopedskim pomagalima često nije bio dovoljno jasan, pa su se pod istim nazivom mogla u različitim kućama ortopedske tehnike dobiti pomagala neujednačene kvalitete, a time i dvojbene koristi za korisnika pomagala.
Struka se godinama zalaže za izradu novog detaljnijeg Pravilnika o ortopedskim pomagalima te Kataloga pomagala u kojem će jasno biti slikom prikazana sva pomagala predviđena Pravilnikom. Na taj način bi se postigla ujednačenost u opskrbi pomagalima bez obzira na isporučitelja i dio Hrvatske u kojoj se pomagalo isporučuje. HZZO kao jedina osiguravajuća kuća osnovnog zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj donio je novi Pravilnik o ortopedskim pomagalima koji je u NN objavljen početkom ove godine s predviđenim rokom primjene od 01.srpnja 2005. Zbog mnogih razloga taj je datum početka primjene novog Pravilnika pomican, zadnja informacija koja se čula na ovom skupu je da će se početi primjenjivati početkom 2006. godine.

	Novi Pravilnik čija je primjena ponovo odgođena osim novog popisa pomagala donio je i neke tehničke novine u načinu propisivanja i ostvarivanja prava na pomagala, koja bi u praksi udvostručila gužve u liječničkim ordinacijama.

Jedna od bolnih točaka svih skupova je i pitanje odobravanja ortopedskih pomagala. Naime, u susjednoj nam Sloveniji, u Švicarskoj, Njemačkoj i drugim zemljama nepoznata je institucija "odobravanja" ortopedskog pomagala. Ukoliko je korisniku ortopedsko pomagalo potrebno, liječnik određene specijalnosti propiše ga na recept i nije potrebno posebno odobrenje osiguravajuće kuće. Osiguravajuća kuća kroz recepte i medicinsku dokumentaciju direktno kontrolira liječnike koji su pomagalo propisali - nema posrednika. Kod nas postoji sustav kontrolora i liječnika u Povjerenstvima HZZO-u koji donose konačnu odluku hoće li korisnik dobiti ili ne pomagalo koji mu je propisao liječnik-specijalist: oni "odobravaju" ili "ne odobravaju" zapravo preporuku specijaliste. To sve i ne bi bilo toliko nelogično, kad bi sastav tih Povjerenstava bio nešto drugačiji. Na žalost, HZZO nema dovoljan broj zaposlenih liječnika specijalista određenih specijalnosti u svim povjerenstvima u Hrvatskoj, pa se često dešava da specijalist ginekolog ili anesteziolog odlučuje o potrebi nekog korisnika o opskrbi ortopedskim cipelama, ortozom za kralješnicu ili potrebom za nekom soficistiranijom protezom, osobito kod mlađih ljudi.
Organizatori ovog skupa godinama se zalažu da u Povjerenstvima HZZO-u o dodjeli određenih pomagala odlučuju kontrolori-specijalisti iz tih područja: da o ortopedskim cipelama, protezama i ortozama odlučuju ortopedi i fizijatri, o pelenama urolozi i ginekolozi, o kanilama ORL-ozi, dakle specijalisti iste specijalizacije kao i oni koji ih predlažu, a ne da vlada nelogično šarenilo u kojoj nerijetko slabiji kraj izvuku korisnici, a lovci u mutnom uspijevaju zaraditi na tuđoj nesreći. Stoga već godinama organizatori u granicama svojih mogućnosti inzistiraju na boljoj suradnji liječnika zaposlenih u HZZO-u i liječnika u sustavu koji svakodnevno rade s korisnicima, te na trajnoj edukaciji svih sudionika ovog procesa. Na taj način bi se svakako uštedila financijska sredstva kojih nikada nema dovoljno, a korisnici bi bili zadovoljniji i adekvatno opskrbljeni pomagalima koja su im potrebna.
Pripremajući ovaj skup, organizatori su pozvali službene predstavnike HZZO-a da sudjeluju u radu skupa, osobito u dijelu radionice koja je bila posvećena novom Pravilniku o ortopedskim pomagalima, što su oni i prihvatili. Tako su dvoje liječnika predstavnika HZZO-a bili najavljeni u Programu simpozija kao voditelji radionice nekoliko mjeseci unaprijed, a gotovo dvadesetak liječnika iz cijele Hrvatske zaposlenih u HZZO-u bili su prijavljeni kao sudionici, što je osobito razveselilo organizatore jer je najavljivalo bolju suradnju u budućnosti.
Na žalost, na tom skupu nije se pojavio niti jedan zaposlenik HZZO-a. Praktički zadnji dan najavljeni voditelji radionice - zaposlenici HZZO-a otkazali su pismeno dolazak opravdavajući se neodgodivim poslovima, a niti jedan od onih dvadesetak liječnika zaposlenih u HZZO-u najavljenih za prisustvovanje skupu nije se pojavio. Razočaranje ostalih sudionika je bilo ogromno, jer se opet dogodilo da struka raspravlja o nečemu o čemu ne odlučuje, bez mogućnosti da se dobije odgovor na mnoga otvorena pitanja. Novi Pravilnik čija je primjena ponovo odgođena osim novog popisa pomagala donio je i neke tehničke novine u načinu propisivanja i ostvarivanja prava na pomagala, koja bi u praksi udvostručila gužve u liječničkim ordinacijama. Ali na žalost, nije bilo nikoga iz HZZO-a koga bi liječnici mogli upozoriti na to.
Skup nam je donio informacije o novim dostignućima protetičke opskrbe u svijetu (koja su na sreću poznata i ortopedskoj tehnici naše zemlje) i promjenama koje nas čekaju u svjetlu novih reformi zdravstvenog sustava, čemu ćemo se morati prilagoditi kako korisnici, tako i davatelji medicinskih usluga, što kao i kod drugih tranzicijskih zemalja sigurno neće proći bezbolno.Novi Pravilnik čija je primjena ponovo odgođena osim novog popisa pomagala donio je i neke tehničke novine u načinu propisivanja i ostvarivanja prava na pomagala, koja bi u praksi udvostručila gužve u liječničkim ordinacijama.

Za kraj, nekoliko citata koji sažimaju bit protetičke opskrbe:
Sir Reginald Watson-Jones: Amputacije je početak, a ne kraj tretmana.
/za kirurge/ Baumgartner: Mi primarno opskrbljujemo bolesnika, a ne njegov bataljak.
/za rehabilitacijski tim/ Day: Rehabilitacija amputiranih niti počinje, niti završava primjenom proteze.
/za protetičare/ Prim M.Jelić, predsjednik Društva ISPO Croatia: Proteza može biti savršena, ali nije poznato da hoda sama.
/za osobe s amputacijom/

Đurđica Kesak-Ursić, dr med